Dobrotvorna tržnica Zaklade CARF slavi 30. obljetnicu

Dobrotvorna tržnica Zaklade CARF slavi svoju 30. obljetnicu. Posljednjih 30 godina volonteri koji su dio Odbora za socijalno djelovanje (PAS) imali su jednu glavnu misiju: surađivati i doprinositi prikupljanju sredstava za financiranje osposobljavanja bogoslova i dijecezanskih svećenika, kao i redovnika i redovnica iz cijelog svijeta, posebno iz zemalja s manje ekonomskih resursa.

Ovogodišnje izdanje mijenja svoju tradicionalnu lokaciju iz župnih dvorana San Luis de Los Franceses i neće biti na adresi Padilla 9, jer su one u izgradnji.

Justin Joseph: mladi indijski bogoslov siro-malabarskog obreda

Justin Joseph jedan je od mladih bogoslova čiju formaciju podržavaju dobročinitelji, partneri i prijatelji Zaklade CARF. Pripada siro-malabarskoj biskupiji Idukki u Kerali u Indiji. Ova biskupija osnovana je 2003. godine kako bi odgovorila na duhovne potrebe vjernika u ovoj planinskoj regiji Kerale. Većina stanovnika regije su poljoprivrednici čija je vjera isprepletena s njihovim svakodnevnim radom.

Rođen je u Adimalyju 1998. godine i trenutno je na trećoj godini preddiplomskog studija teologije na Papinskom sveučilištu Svetog Križa u Rimu, zahvaljujući studijskim stipendijama koje financira Zaklada CARF. 

Duboko sam zahvalan na prilici da budem u Rimu jer vjerujem da mi ovo iskustvo pomaže da rastem i osobno i duhovno te da se dublje pripremim za svoju buduću svećeničku službu.

Njihova priča predstavlja bogoslove iz raznih zemalja koji primaju podršku od Zaklade CARF za osposobljavanje i kasnije služenje svojim zajednicama. Također imaju koristi od inicijativa poput Sajma solidarnosti u Madridu i onog u Zaragozi, održanog u ožujku.

Dobrotvorna tržnica s ručno izrađenim božićnim slatkišima za ovo izdanje

Kako bi proslavili 30. obljetnicu tržnice, volonteri PAS-a pripremili su nešto novo: ručno rađene božićne slastice koje je izradio volonter, majstor slastičar. Posjetitelji će moći kupiti marcipan, nugat, prhko tijesto i čokoladu.

Manje od mjesec dana preostalo je do velike obljetnice jedne od najstarijih i najtradicionalnijih madridskih tržnica. Upravni odbor nastavlja primati donacije predmeta u dobrom stanju kako bi održao kvalitetu tržnice. Između ostalog, primaju posuđe, pribor za jelo, stakleno posuđe, mali namještaj, stolnjake i slike.

Trideset godina nakon svojih početaka, volonteri pripremaju novo izdanje s istom svrhom: prikupiti sredstva koja doprinose osposobljavanju onih koji se pripremaju služiti Crkvi diljem svijeta.

Odbor za socijalnu akciju osnovan je 1989. godine.

Inicijativa za osnivanje Zaklade za socijalnu akciju nastala je 1989. godine zahvaljujući naporima nekoliko žena. Cilj joj je bio promicati aktivnosti koje bi uključile više ljudi u molitvu za zvanja bogoslova i dijecezanskih svećenika, kao i prikupljati sredstva za one kojima nedostaju sredstva za pokrivanje troškova studija.

«Počelo je vrlo malo i tijekom godina je raslo. Prva prodaja obavljena je u privatnoj kući, zatim u prostorijama koje nam je posudio frizerski salon, čija je vlasnica bila odličan suradnik, a na kraju smo se preselili u unajmljene prostorije», prisjeća se Rosana Diez-Canseco, supredsjednica PAS-a.

S vremenom su se povećavali i donirani predmeti i broj suradnika i kupaca. «Posljednjih godina prikupili smo toliko proizvoda da iskreno vjerujem da je to jedan od najvećih buvljaka koji se održavaju u Madridu», objašnjava Rosana. 

Rad Upravnog odbora povezan je i s pomaganjem obiteljima bogoslova i svećenika. Trenutno treću generaciju volontera vode Carmen Ortega i Rosana Diez-Canseco, supredsjednice PAS-a. 

Tijekom godine organiziraju razne aktivnosti kako bi doprinijeli financiranju bogoslovske obuke i kupnji ruksaka sa svetim posuđem za one koji se nakon studija u Rimu ili Pamploni vraćaju u svoje zemlje kako bi bili zaređeni za svećenike.

Među sjećanjima volontera ističe se zahvalnost filipinskog svećenika. Pisao im je kako bi im rekao da je ruksak neophodan za njegovu službu: svaki dan je slavio svetu misu na drugom otoku, u malim kapelama koje su jedva imale ikakve resurse.

Neke praktične informacije

Pomaganje u obuci svećenika

Sredstva prikupljena putem dobrotvornih tržnica doprinose misiji Zaklade CARF da podrži obrazovanje svećenika i klerika, posebno oni iz biskupija s manje resursa.

Mochila de vasos sagrados

Rad Upravnog odbora za društveno djelovanje također uključuje inicijative poput Ruksaci svetih posuda, koji se daju bogoslovima na kraju njihove izobrazbe kako bi, nakon što budu zaređeni za svećenike i vratili se u svoje biskupije, mogli slaviti svetu misu i podjeljivati sakramente s potrebnim liturgijskim predmetima.

Tako solidarnost mnogih ljudi na kraju ima značajan utjecaj na živote svećenika koji će obavljati svoju službu u različitim dijelovima svijeta.

Što je Upravni odbor za društveno djelovanje Zaklade CARF?

The Odbor za društveno djelovanje (PAS) Okuplja i koordinira rad brojnih volontera koji surađuju s CARF Zakladom kako bi podržali njezinu misiju u službi Crkve i dijecezanskih svećenika.

Kroz razne inicijative solidarnosti, Upravni odbor nastoji odgovoriti na specifične potrebe svećenika i bogoslova, posebno u područjima s manje resursa. dobrotvorne tržnice One su jedna od tih inicijativa: zahvaljujući donacijama pojedinaca, radu volontera i suradnji onih koji u njima sudjeluju, mogu se dobiti sredstva za različite projekte pomoći.

Ali rad Odbora za socijalnu akciju ide daleko izvan tržišta.

Za što se koriste sredstva iz Odbora za socijalno djelovanje?

Među različitim akcijama koje promiče PAS su:

Na taj se način rad volontera i suradnika Odbora za socijalnu akciju pretvara u konkretna pomoć svećenicima i zajednicama u različitim dijelovima svijeta.

Svaki štand na tržnici, svaka donacija i svaki čin suradnje dio je istog lanca solidarnosti: pomoći svećenicima da razvijaju svoje poslanje i služe narodu svojih biskupija. Jer iza svakog predmeta stoji priča. A iza svake kupnje, prilika za pomoć.

Još jedna inicijativa solidarnosti u Zaragozi

Od 28. veljače do 5. ožujka 2026., prostorije župnih socijalnih službi Sveta Engracija u Zaragozi, Bili su domaćini novog dobrotvornog sajma koji je organizirala Zaklada CARF. Inicijativa promovirana u suradnji s volonterima iz Socijalna akcijska zaklada podržati misiju Zaklade: doprinijeti sveobuhvatna formacija svećenika i bogoslovi iz cijelog svijeta.

Tih dana, posjetitelji buvljaka pronašli su razne donirane predmete: posuđe, knjige, slike, odjeću, torbe, igračke, setove za kavu, mali namještaj, ukrasne predmete i nakit, između ostalog. Svaka donacija udahnula je novi život predmetima koji se više nisu koristili, pretvarajući ih u priliku za pomoć drugima.

Dobrotvorna tržnica u Zaragozi također je dokaz predanosti onih koji surađuju s Odborom za društveno djelovanje Zaklade CARF. Volontiranje omogućuje ove inicijative i osigurava da... primljene donacije mogu se pretvoriti u resurse za obuku svećenika i bogoslova.

Kako Patronato objašnjava, iza svakog predmeta stoji puno više od same prodaje. Tu su ljudi koji doniraju ono što im više ne treba, volonteri koji svoje vrijeme posvećuju pripremi i održavanju tržnice te ljudi koji odluče podržati cilj kupnjom nekih od predmeta.

Na taj način, set posuđa, knjiga, torba ili ukrasni predmet mogu postati pomoć bogoslovu da primi potrebnu obuku.

Papa Lav XIV i Djevica Marija

Više od jednog mariologa – ljudi koji poznaju i proučavaju cijeli crkveni nauk o Djevica Marija- već je izrazila svoju radost zbog odanosti Majci Božjoj koju je pokazala Lav XIV u kratkom vremenu svog pontifikata.

Spominjanja na ovo česta su u katehetskim govorima srijedom, u propovijedima na euharistijskim slavljima i u Angelusu, poput ovih ovdje: "Braćo i sestre, molimo zajedno..." Marija, Kraljice mučenika, pomozi nam da u svakoj okolnosti budemo vjerni i hrabri svjedoci tvoga Sina i da podupremo našu braću i sestre koji danas pate za vjeru.» (Anđeo Gospodnji, 17. kolovoza 2025.). I često potiče vjernike da mole Marijin zagovor za mir, spokoj u teškim situacijama itd.

Pobožnost pape Lava XIV. prema Djevici Mariji

Referenca na Marija Ono što je do sada privuklo najviše pažnje su riječi koje je izgovorio 9. lipnja u propovijedi za proslavu Blažene Djevice Marije, Majke Crkve: «Ivan, jedini od dvanaestorice prisutnih na Kalvariji, vidio je i svjedočio da je podno križa, zajedno s drugim ženama, bila majka Isus (Iv 19, 25). I svojim je ušima čuo posljednje riječi Učitelja, među kojima i ove: "Ženo, evo ti sina", a zatim, obraćajući mu se: "Evo ti majke.".

Nova Eva

«Marijino majčinstvo kroz otajstvo križa napravilo je nezamisliv skok. Isusova Majka postala je nova Eva, jer ju je Sin povezao sa svojom otkupiteljskom smrću, izvorom novog i vječnog života za svako ljudsko biće koje dolazi na ovaj svijet.».

Riječi koje su dirnule Marka Miravallea, profesora Teologija sa Franjevačkog sveučilišta u Steubenvilleu, SAD, da napiše ovaj komentar nakon što je razmotrio druge detalje odnosa pape Lava XIV. s Djevicom Marijom.

«Zatim je tu homilija od 9. lipnja, možda najjasnija referenca na Gospino suotkupljenje u posljednjih dvadeset godina: kada kaže da je Marijino majčinstvo napravilo nezamisliv skok do križa, gdje ona postaje nova Eva i da ju je Isus povezao sa svojom otkupiteljskom smrću. To je klasično suotkupljenje; i to je ono što znači naziv Suotkupiteljica: da Marija na jedinstven način sudjeluje s Isusom, novom Evom s novim Adamom, u otkupljenju čovječanstva. Činjenica da Papa vodi novu Evu na Kalvariju ima veliku teološku težinu.»Nacionalni katolički registar, 7. kolovoza).

Lav XIII. službeno je potvrdio titulu Suotkupiteljica Djevici Mariji, Majci Božjoj. Ne znamo hoće li Lav XIV. to ponovno potvrditi, nakon što je posljednjih godina u određenim teološkim krugovima to bez ikakvog ozbiljnog razloga stavljeno na marginu. A ako ju je Krist povezao sa svojom otkupiteljskom smrću, tko smo mi da propitujemo Isusove postupke?

Djevica Marija u Svetom pismu

Dok sam pisao ove stranice, u ruke mi je dospio članak objavljen u časopisu Religion in Freedom 13. kolovoza, u kojem su izneseni razlozi jednog obraćenika koji su ga potaknuli da uđe u Crkva katolik i da prestane biti evangelički protestant. Njegov deveti osobni razlog izravno se odnosi na ono što on naziva: Bogata biblijska tipologija Crkve. Biblijska tipologija koju je koristio Krumpir nazivajući Mariju "novom Evom".

«"Ova metoda čitanja Svetog pisma, koja Način na koji je Novi zavjet nagoviješten u Starom zavjetu pomogao mi je da razumijem Bibliju na vrlo duboke načine. To je metoda koju su Isus, u Luki 24:27, i apostol Pavao, u Rimljanima 5:12-14, i drugi apostoli koristili za objašnjenje Svetog pisma, i to je metoda koju Katolička crkva koristi u svom učenju.

To mi je pomoglo da shvatim biblijski temelj crkvenog učenja o Mariji, što mi je bila najveća prepreka ulasku u Crkvu. Nakon što sam shvatio da je ona Nova Eva, Novi Kovčeg Saveza, nova Kraljica Majka, postalo je jasno da Crkva ima dobre razloge štovati Blaženu Djevicu.

Marija nas vodi Isusu Kristu

Uznesena na nebo, Majka Božja nastavlja se brinuti za Crkvu svoga Sina, potičući srca i umove Pape i svih katolika, kako bismo otvorenih ruku i srca mogli primiti sve one koji otkriju da je Ona uvijek otvorena vrata za ulazak u jedinu Crkvu koju je osnovao njezin Sin.

«Preslatko Srce Marijino, daj snagu i sigurnost našem zemaljskom putovanju: budi naš put, jer ti znaš put i siguran prečac koji, po tvojoj ljubavi, vode do ljubavi Isusa Krista.»Sveti Josemaría Escrivá).

Ernesto Juliá, (ernesto.julia@gmail.com) | Prethodno objavljeno u Religija povjerljivo.

Lav XIV.: Marija, uzor vjere i ljubavi

Nauk Lava XIV. o Djevici Mariji nastavio se razvijati u njegovim katehezama 2026. godine. Na općoj audijenciji 13. svibnja, posvećenoj Djevici Mariji kao uzoru za Crkvu, Papa je podsjetio da je Marija primjer vjere i ljubavi za cijelu kršćansku zajednicu.

«Draga braćo i sestre, dobro jutro i dobrodošli!

Drugi vatikanski koncil htio je posvetiti posljednje poglavlje Dogmatske konstitucije o Crkvi Djevici Mariji (usp. Svjetlo naroda, 52-69). Proglašena je «izvrsnijom i potpuno jedinstvenom članicom Crkve te savršenim tipom i uzorom Crkve u vjeri i ljubavi» (br. 53). Ove nas riječi pozivaju da shvatimo kako u Mariji, koja je pod djelovanjem Duha Svetoga primila i rodila utjelovljenog Sina Božjega, možemo prepoznati i uzor, izvrsnu članicu i majku cijele crkvene zajednice.

Dopuštajući da je oblikuje djelo Milosti, koje se u njoj ispunilo, i prihvaćajući dar Svevišnjega svojom vjerom i djevičanskom ljubavlju, Marija je savršeni uzor onoga što je cijela Crkva pozvana biti: stvorenje Riječi Gospodnje i majka djece Božje, rođena u poslušnosti djelovanju Duha Svetoga.

Nadalje, kao kvintesencijalna vjernica, koja nam nudi savršen primjer bezuvjetne otvorenosti božanskom otajstvu unutar zajedništva svetog Božjeg naroda, Marija je izvrstan član crkvene zajednice. Konačno, dok rađa djecu u Sinu, ljubljenu u vječnom Ljubljenom koji je došao među nas, Marija je majka cijele Crkve, kojoj se Crkva može obratiti sa sinovskim povjerenjem, sigurna da će biti saslušana, zaštićena i ljubljena.

Zbir ovih karakteristika Djevice Marije mogao bi se izraziti govoreći o njoj kao ikoničnoj ženi Misterija. Izraz "žena" naglašava povijesnu konkretnost ove mlade kćeri Izraelove, kojoj je izvanredno iskustvo postajanja majkom Mesija.

Izraz "ikona" naglašava da se u njoj ispunjava dvostruki pokret silaska i uzdizanja: u njoj sjaje i Božji besplatni izbor i slobodni pristanak vjere u njega. Marija je stoga ikonična žena Otajstva, odnosno božanskog plana spasenja, skrivenog u vremenu i potpuno objavljenog u njoj Isus Krist.

Predodređen od vječnosti

Sabor nam je ostavio jasan nauk o mjestu rezerviranom za Djevicu Mariju u djelu Otkupljenja (usp. Lumen Gentium, 60-62). Podsjetio nas je da je jedini Posrednik spasenja Isus Krist (usp. 1 Tim 2, 5-6) i da njegova Blažena Majka «ni na koji način ne zasjenjuje niti umanjuje to jedinstveno Kristovo posredovanje, već naprotiv služi da pokaže njegovu moć» (LG, 60).

Istovremeno, «Blažena Djevica, od vječnosti predodređena kao Majka Božja zajedno s Utjelovljenjem Riječi, […] surađivala je na potpuno jedinstven način u djelu Spasitelja s poslušnošću, vjerom, nadom i žarkom ljubavlju kako bi obnovila nadnaravni život duša. Zbog toga je ona naša majka u redu milosti» (ibid., 61).

Otajstvo Crkve odražava se i u Djevici Mariji: u njoj Božji narod pronalazi svoje podrijetlo, svoj uzor i svoju domovinu. U Majci Gospodnjoj Crkva promišlja vlastito otajstvo, ne samo zato što ponovno pronalazi uzor djevičanske vjere, majčinske ljubavi i zaručničkog saveza na koji je pozvana, već i prije svega zato što u njoj prepoznaje svoj vlastiti arhetip, idealnu sliku onoga što je pozvana biti.

Kao što se može vidjeti, razmišljanja o Djevici Mariji sabrana u Svjetlo naroda, Uče nas da volimo Crkvu i da u njoj služimo u ispunjenju Kraljevstva Božjega koje dolazi i koje će se u potpunosti ostvariti u slavi.

Dopustimo da nas izazove tako uzvišeni uzor kao što je Marija, Djevica i Majka, i zamolimo je da nam svojim zagovorom pomogne odgovoriti na sve što se od nas traži kroz njezin primjer: Živim li svoju pripadnost Crkvi s poniznom i aktivnom vjerom? Prepoznajem li zavjetnu zajednicu koju mi je Bog dao da odgovorim na njegovu beskonačnu ljubav? Gledam li Mariju kao uzor, izvrsnog člana i majku Crkve, i molim li je da mi pomogne biti vjerni učenik njezina Sina?

Braćo i sestre, neka nam Duh Sveti, koji je sišao na Mariju i kojega zazivamo s poniznošću i povjerenjem, da u potpunosti živimo ove divne stvarnosti. I, nakon što smo proučili Konstituciju Svjetlo naroda, Molimo Djevicu da nam udijeli ovaj dar: da ljubav prema Svetoj Majci Crkvi raste u svima nama. Amen!»

Fontana: Opća audijencija Lava XIV., 13. svibnja 2026.: "Djevica Marija, uzor Crkve"«.

Koliko košta obuka bogoslova?

Članak ažuriran u rujnu 2026. s najnovijim dostupnim podacima: Godišnje izvješće Zaklade CARF za 2025. godinu i Papinski godišnjak 2026., koju je Sveta Stolica objavila u ožujku 2026.

Obrazovanje sjemeništarca za svećenika vrlo je skupo za biskupiju. Po upisu u sjemenište, svaki budući svećenik suočava se s pet godina crkvenog studija, što je ekvivalentno prvostupničkoj diplomi i specijalizaciji. Nakon toga slijede najmanje dvije godine doktorskog studija, koji uključuje izradu istraživačke disertacije.

Troškovi osposobljavanja bogoslova i dijecezanskih svećenika moraju biti zajednički napor svih kršćana. Biskupije, zaklade, vjernici, pa čak i bratstva i bratovštine domišljato surađuju kako bismo svijet mogli zasipati svećeničkim zvanjima.

Zaklada CARF i izazov osposobljavanja bogoslova

Od svog osnutka 1989. godine, Zaklada CARF djeluje kao veza između tisuća dobročinitelja spremnih financijski doprinijeti potporama i stipendijama kako bi svećenici i bogoslovi iz cijelog svijeta mogli dobiti solidnu teološku, ljudsku i duhovnu pripremu.

Više od 1500 biskupa i generalnih poglavara redovničkih redova iz 130 zemalja želi da neki od njihovih svećenika i bogoslova studiraju na Papinskom sveučilištu Svetog Križa u Rimu ili na Fakultetima crkvenih studija Sveučilišta Navarra u Pamploni. Također bi završili svoju ljudsku i duhovnu formaciju na Međunarodnim crkvenim učilištima Sapientiae (Rim) i Bidasoa (Pamplona). Kako bi to bilo moguće, obuka Također traže studijske stipendije za svoje kandidate.

Zahvaljujući dobrotvorima i donatorima poput vas, Zaklada CARF može ispuniti većinu zahtjeva, ali potrebe rastu i želimo osigurati da se svi zahtjevi riješe.

Donirajte sada kako biste podržali izobrazbu biskupijskih seminarista iz cijelog svijeta.

Seminaristas en el Seminario de Bidasoa

Koliko košta puna financijska pomoć za obuku bogoslova?

Iznos od 18.000 eura potreban je kandidatu za život, studij i usavršavanje tijekom jedne godine na sveučilištima u Rimu ili Pamploni. Najpotrebnije biskupije na svijetu traže pune stipendije za svoje kandidate. U svim slučajevima, biskupija pokriva vrlo mali dio troškova usavršavanja bogoslova u njihovoj zemlji podrijetla, kao dokaz svoje predanosti osiguravanju da se pomoć u budućnosti iskoristi u punom potencijalu.

Svake akademske godine, Zaklada CARF dodjeljuje izravne i neizravne stipendije za otprilike 400 bogoslova, 1120 biskupijskih svećenika i oko 80 članova vjerskih institucija. Svaka puna stipendija koju dodjeljuje zaklada dijeli se na sljedeći način: 11.000 € za smještaj i hranu; 9.000 € za školarinu i sveobuhvatnu formaciju, uključujući akademsku, osobnu i duhovnu potporu. Osobni troškovi uvijek su odgovornost studenta ili biskupije.

Koliko je porastao broj bogoslova diljem svijeta?

Središnji ured za crkvenu statistiku zadužen je za izdavanje Papinskog godišnjaka 2026. i Annuarium Statisticum Ecclesiae 2024. objavljenog posljednjih dana.

Podaci prikupljeni do 31. prosinca 2024., u usporedbi s 2023. godinom, pružaju pregled numeričke stvarnosti Katoličke crkve u različitim zemljama i kontinentima, omogućujući nam da izvučemo neke nove informacije vezane uz život Crkve u današnjem svijetu.

Prisutnost katolika ostaje nepromijenjena globalno, ali broj katolika značajno varira među kontinentima. Veliki porast primjećuje se u Africi, dok je Azija zabilježila relativni porast. Suprotno tome, Europa je posljednjih godina doživjela kontinuirani pad. Amerika i Oceanija ostale su stabilne u odnosu na ukupan broj u svijetu.

Podaci analizirani o svećenicima u svim crkvenim okruzima katoličkog svijeta, i biskupijskim i redovničkim, otkrivaju pad njihova broja. Krajem 2020. godine u svijetu je bilo 410.219 svećenika, što je 4.117 manje nego prethodne godine. Samo su Afrika i Azija zabilježile značajan porast broja svećenika, zajedno s više od 1.782 svećenika ukupnom broju svećenika u svijetu tijekom analiziranog dvogodišnjeg razdoblja.

Možemo primijetiti jasnu neravnotežu između broja katolika i svećenika u svijetu, što se prevodi u vrlo veliko globalno pastoralno opterećenje.

Formación de seminaristas

Što se tiče bogoslova

Broj bogoslova diljem svijeta smanjio se sa 106.495 u 2023. na 103.604 u 2024. Ovaj trend u broju bogoslova diljem svijeta između 2019. i 2020. godine utjecao je na sve kontinente osim Afrike, gdje se broj bogoslova povećao za 2,25%, s 34.924 na 35.710.

Pad broja svećeničkih zvanja je značajan, posebno u Aziji (-8,98 %), iako se može vidjeti i u Europi (-5,48 %), Oceaniji (-1,67 %) i Americi (-0,83 %).

Postotak bogoslova po kontinentima pokazuje male promjene tijekom dvogodišnjeg razdoblja. Afrika i Azija činile su 61,3% u 2023. i 61,2% u 2024. Oceanija pokazuje blagu prilagodbu prema dolje. Amerika i Europa u cjelini zabilježile su smanjenje udjela. Amerika i Europa predstavljale su 37,7% u 2023. i 37,9% u 2024.

Pojava svećeničkih zvanja u Africi i Aziji stalna je pojava koja se primjećuje posljednjih godina. Ovi budući svećenici podržavat će i jačati Crkve u Europi i Americi. Ovi podaci pomažu nam da istinski shvatimo odgovornost koju mi, kao katolici, imamo u njegovanju svakog novog zvanja s najvećom pažnjom, podržavajući biskupije u formiranju bogoslova, posebno onih koji nastaju na najnepovoljnijim kontinentima.

Memoria Fundación CARF

Bibliografija:

Međureligijski dijalog u kulturi susreta

Šezdeset godina nakon objave povijesne koncilske deklaracije o odnosima Crkve s nekršćanskim religijama, Sveta Stolica nudi dokument teološke i pedagoške dubine koji preispituje nasljeđe "Nostra aetate", procjenjuje izazove sadašnjosti i zacrtava buduće koordinate međureligijskog dijaloga.

Iskra tihe revolucije

Dana 28. listopada 1965., usred žara Drugog vatikanskog koncila, Katolička crkva je objavila Deklaraciju Naša aetate «O odnosima Crkve s nekršćanskim religijama.» Taj kratki, ali iznimno smjeli tekst označio je nepovratan pomak navodeći da Crkva «ne odbacuje ništa što je istinito i sveto u tim religijama» (NA 2).

Šezdeset godina kasnije, Dikasteriji za nauk vjere, za promicanje kršćanskog jedinstva i za međureligijski dijalog zajednički su objavili prigodnu bilješku "Put nade". Dokument, koji je odobrio Papa Lav XIV Nakon audijencije s prefektima i tajnicima triju dikasterija, on se ne predstavlja kao birokratska procjena, već kao živi i hitni manifest za planet kojem prijeti polarizacija, povlačenje identiteta i posljedice rata.

Židovski korijeni i esencijalno sjećanje na Holokaust

Bilješka s novinarskom i historiografskom preciznošću podsjeća da Naša aetate Nije nastao kao akademska vježba, već kao izravan odgovor na užasno posljedice antisemitizma i Holokausta. Dokument opisuje kako je sveti Ivan XXIII., pod utjecajem svog providonosnog susreta sa židovskim povjesničarom Julesom Isaacom i zahvaljujući posredovanju Marije Vingiani, naručio kardinalu Augustinu Bei da napiše tekst namijenjen zacjeljivanju odnosa između Crkve i židovskog naroda.

U svom teološkom razvoju, Bilješka naglašava da Isus je bio Židov i nikada nije prestao biti takav.. Pozivajući se na teologiju 20. stoljeća, on potvrđuje da je u Utjelovljenju Riječ postala "židovsko tijelo". Stoga židovsko-kršćanski dijalog nije diplomatska opcija ili sekundarna praksa, već unutarnji element za Crkvu kako bi razumjela vlastiti identitet i bitna komponenta njezine misije. 

Božji savez sa židovskim narodom je neopoziv(usp. Rim 11,29). Istodobno, tekst održava ispovijedanje Krista kao jedinog Otkupitelja. Pojašnjava da to stoga ne podrazumijeva podržavanje dvaju paralelnih puta spasenja, već prepoznavanje da židovska religioznost kakva se živi danas ostaje aktivna vrijednost koja obogaćuje kršćane. «Ono što je Isus doprinio kršćanstvu kao židovskoj baštini dio je teološke strukture samog kršćanstva» (Put nade, 11).

Dokument također ponovno osuđuje antisemitizam i ukazuje na sjećanje na Holokaust kao trajno upozorenje na opasnost od rasne i vjerske mržnje.

Gospodin Ramiro Pellitero Iglesias, profesor emeritus pastoralne teologije na Fakultetu teologije Sveučilišta u Navarri.

Objavljeno u Crkva i novo evanđelje.

Dijalog kao put do prijateljstva i mira

Nedavni nauci pape Lava XIV. pozivaju nas da dublje proniknemo u tu kulturu susreta. U svom susretu s predstavnicima različitih vjerskih tradicija, održanom u Metzu 28. rujna 2016., podsjetio nas je da dijalog ne znači odricanje od vlastitog identiteta, već njegovo življenje s otvorenošću i poštovanjem prema onima koji su drugačiji.

Za Papu, međureligijski dijalog ima specifičnu svrhu: poticati prijateljstvo, mir i priznavanje dostojanstva svake osobe. U svijetu obilježenom sukobima i podjelama, različite vjerske tradicije pozvane su zajedno doprinijeti kulturi koja odbacuje svaku upotrebu vjere za opravdanje nasilja.

Ova perspektiva izravno je povezana s duhom Naša aetate i s nedavnom Bilješkom Put nade, što nas potiče da nastavimo graditi mostove znanja, poštovanja i suradnje među vjernicima.

Duh Naša aetate Nastavlja osvjetljavati put Crkve. Crkva prepoznaje da sve religije mogu odražavati "tračak Istine koja prosvjetljuje sve ljude" (br. 2) i tražiti odgovore na velike misterije ljudskog postojanja, stoga dijalog mora biti ne samo intelektualan, već duboko duhovan.

Deklaracija poziva sve katolike - biskupe, svećenstvo, posvećene osobe i vjernike laike - da iskreno sudjeluju u dijalogu i suradnji sa sljedbenicima drugih religija, prepoznajući i promičući sve što je dobro, istinito i sveto u njihovim tradicijama (usp. ibid.To je danas nužno u praktički svakom gradu na svijetu gdje su, zbog ljudske mobilnosti, naše duhovne i kulturne različitosti pozvane susresti se i bratski živjeti zajedno.

Naša aetate Podsjeća nas da je pravi dijalog ukorijenjen u ljubavi, jedinom temelju mira, pravde i pomirenja, dok istovremeno čvrsto odbacuje sve oblike diskriminacije ili progona, potvrđujući jednako dostojanstvo svakog ljudskog bića (usp. Nema podataka, 5).

Isus i Samaritanka: dijalog počinje slušanjem

Evanđelje nudi posebno značajnu sliku za razumijevanje dijaloga između ljudi različitih vjerskih tradicija: susret Isusa sa Samarijankom.

U svojoj katehezi o Naša aetate, Lav XIV. predstavio je ovu epizodu kao primjer dijaloga temeljenog na otvorenosti, iskrenom slušanju i prepoznavanju drugoga. Isus nadilazi kulturne i vjerske barijere kako bi susreo određenu osobu.

Iz ove perspektive, međureligijski dijalog nije samo pronalaženje zajedničkog jezika. On također uključuje učenje slušanja, upoznavanje drugoga i prepoznavanje onoga što nas ujedinjuje bez skrivanja naših razlika.

Šezdeset godina kasnije Naša aetate, Ovaj stav ostaje poziv na izgradnju odnosa temeljenih na poštovanju, prijateljstvu i zajedničkoj potrazi za istinom.

U 2025. godini obučeni su bogoslovi i dijecezanski svećenici iz 85 zemalja.

Zaklada CARF nedavno je objavila svoje podatke Izvješće za 2025., I postoji jedna osoba koja se ističe iznad ostalih: bogoslovi, dijecezanski svećenici, redovnici i redovnice, čiju je izobrazbu prošle godine financirala institucija u Rimu i Pamploni, došli su iz 85 zemalja s pet kontinenata. 

«Ovi studenti, iz 85 zemalja i više od 1200 biskupija, dokaz su da je Crkva univerzalna obitelj koja ne poznaje granice», sažima Fernando Martí Scharfhausen, predsjednik Zaklade, u pismu kojim se predstavlja izvješće.

Iza te brojke stoji rad koji Zaklada CARF (Zaklada rimskog akademskog centra) provodi već više od tri desetljeća: financirati akademsku, ljudsku, pastoralnu i duhovnu formaciju bogoslova i dijecezanskih svećenika, od religiozni muškarci i žene da bez te pomoći ne bi mogli priuštiti svoje studije u Papieško sveučilište Svetog Križa, u Rimu ili u Teološki fakulteti Sveučilišta u Navarri, u Pampeluni.

To zvanje ne bi trebalo ovisiti o mjestu rođenja

Zaklada CARF, pravno osnovana 14. veljače 1989. (iako djeluje od 1984.), temelji se na jednostavnom uvjerenju: Kvaliteta svećenikove formacije ne može ovisiti o tome je li njegova biskupija podrijetla bogata ili siromašna.. Zato financijski podupire studije bogoslova, dijecezanskih svećenika i redovnika iz bilo koje zemlje, kako bi mogli završiti sveobuhvatnu formaciju – akademsku, ljudsku, pastoralnu i duhovnu – bez da novac bude razlog zašto neko zvanje ne uspijeva.

Svako pomagalo za učenje sadrži biskup koji je povjerio svoje povjerenje Zakladi – više od 1200 biskupa i 350 generala redovničkih redova iz 130 zemalja to čini – a također i mladić koji se, zahvaljujući toj pomoći, može pripremiti za povratak u domovinu i tamo s punom snagom vršiti svoje svećeništvo. 

I to povjerenje se održava, iz godine u godinu, zahvaljujući velikodušnosti dobročinitelja, Partneri i prijatelji koji razumiju da pomaganje u osposobljavanju dobrog svećenika pomaže tisućama ljudi koje će taj svećenik pratiti kroz cijeli život.

Univerzalnost Crkve, zemlja po zemlja

Pregledajte odakle dolaze studenti CARF Zaklade Također se radi o preispitivanju geografije vjere u svijetu. Godine 2025. Afrika i Europa bit će dva kontinenta s najvećom raznolikošću zemalja podrijetla, s po 25 zemalja; zatim slijede Amerika, koja obuhvaća njezine tri regije - Južnu, Središnju i Sjevernu - zatim Azija i konačno Oceanija. Ne postoji jedinstveni profil među onima koji primaju ovu pomoć: postoji onoliko priča koliko i kultura, jezika i crkvenih stvarnosti.

U Africi

Korisnici dolaze iz zemalja kao što su Angola, Benin, Kamerun, Obala Bjelokosti, Gana, Kenija, Nigerija, Tanzanija ili Uganda, među mnogim drugima. To je slučaj i s Gonçalves Cacoma Cahinga, Angolanski bogoslov koji je otkrio svoj poziv u dobi od osam godina. «Srce mi je gorjelo i sanjao sam da budem kateheta», prisjeća se s emocijama.

Danas je, zajedno s kolegom iz razreda, jedan od prvih angolanskih bogoslova koji studiraju na Međunarodnom sjemeništu Bidasoa u Pamploni. «U mojoj biskupiji, iako ima dosta katolika, malo je svećenika i malo župa. Zato sam duboko zahvalan svim dobročiniteljima Zaklade CARF na prilici koju mi pružaju. Za mene je boravak u Bidasoi veliko obogaćenje, jer mi omogućuje da otkrijem veličinu univerzalne Crkve», kaže.  

U Europi

U povijesnoj kolijevci Crkve, Zaklada i dalje pomaže u osposobljavanju bogoslova i dijecezanskih svećenika u zemljama u kojima vjera koegzistira s vrlo različitim kontekstima, od zapada do istoka kontinenta.

Poljski svećenik Krzysztof Patejuk, uz pomoć Zaklade CARF studirati kanonsko pravo u Pamploni. Sažima to ovako: «Zahvaljujući vašoj podršci, uspio sam doživjeti nezaboravno razdoblje studija u Pamploni, susret s Crkvom i duhovni rast, posebno kroz formaciju koju nudi Opus Dei. Znam da je to iskustvo bilo ključno za moje svećeništvo i bez vas ne bih bio isti svećenik kakav sam danas.».  

U Aziji

Gdje su u mnogim zemljama katolici manjina, Svako zvanje nosi posebnu težinu. Xudong Feng, Pedro Mari, čije je kršćansko ime Pedro Mari, kineski je bogoslov koji studira u Pamploni zahvaljujući Zakladi CARF. S emocijama se prisjeća kako se njegov poziv rodio u toj zemlji prožetoj vjernošću: «Djed i roditelji su me od djetinjstva učili da svaki dan idem na misu. To nije bila obveza, to je bilo nasljedstvo. Tako sam počeo osjećati da želim biti svećenik.».

I jasno izražava svoju zahvalnost i ciljeve: «Ovdje sam zahvaljujući mnogim ljudima koji vjeruju u naš poziv. Zahvaljujući Zakladi CARF mogu dobiti odgovarajuću obuku za bolje služenje. Znam da moje putovanje ne završava u Navarri: tek počinje. Želim se vratiti u svoj grad, u svoju biskupiju i vratiti ono što sam primio.».

U Americi

Zaklada podržava zvanja koja dolaze iz Od Meksika do Argentine, prolazeći kroz Srednju Ameriku i Karibe. Artur Cezar, Brazilski bogoslov iz nadbiskupije São Sebastião u Rio de Janeiru studira u Bidasoi zahvaljujući podršci dobročinitelja, partnera i prijatelja Zaklade CARF.

«Ljudi ne traže organizatore događanja, već bliskost, sakramente i formaciju. Prvi poziv svećenika je svetost; biti primjer i suputnik u potrazi za Kristom. I osjetio sam mir koji mi je potvrdio da me Bog zove», prepričava o svom pozivu.

En 2025 las ayudas alcanzaron a alumnos procedentes de 85 países.
U 2025. godini pomoć je stigla do studenata iz 85 zemalja.

U Oceaniji

Prisutnost je manja (Australija, Novi Zeland i Papua Nova Gvineja), ali značajno. Samuel Pitcaithly, uz pomoć Zaklade CARF i deveti novozelandski bogoslov koji je studirao na Papinskom sveučilištu Svetog Križa u njegovoj 40-godišnjoj povijesti. Svoju priču sažima na sljedeći način: «Gledajući unatrag danas, jasno vidim kako me Bog vodio korak po korak. Danas sam upravo završio prvu godinu studija za svećeništvo na Papinskom sveučilištu Svetog Križa. Blagoslov je moći studirati u srcu Crkve, okružen bogoslovima i profesorima iz cijelog svijeta, koji svi traže svetost.».

Dodaje: «Duboko sam zahvalan na svemu što činite kako biste ovo putovanje omogućili meni i mnogim kolegama bogoslovima i svećenicima diljem svijeta. Čvrsto vas molim i, ako Bog da, jednog ću dana moći služiti svetu misu za vas i vaše nakane. Neka vas Bog i naša Blažena Djevica Marija obilno blagoslove!».

Isti poziv, ista obitelj

Ono što je zajedničko ovim pričama nije zemlja, već poziv služenja Crkvi. Bogoslovci, dijecezanski svećenici, redovnici i redovnice iz vrlo različitih sredina mogu, zahvaljujući podršci dobročinitelja, partnera i prijatelja Zaklade CARF, pristupiti sveobuhvatnom obrazovanju bez nedostatka ekonomskih resursa kao prepreke.

To je, u biti, razlog postojanja Zaklade od njezina osnutka: promicati izvrsnu intelektualnu, ljudsku i duhovnu formaciju bogoslova, dijecezanskih svećenika i redovnika iz bilo koje zemlje svijeta, bez da im ekonomske mogućnosti budu prepreka.

Tijekom svojih formativnih godina, studenti iz vrlo različitih zemalja i kultura dijele studije i život zajedno u Rimu i Pamploni. To iskustvo čini vidljivom "univerzalnu obitelj koja ne poznaje granice" o kojoj govori predsjednik Zaklade CARF.

Održavanje ovog rada moguće je zahvaljujući onima koji, iz godine u godinu, odlučuju biti dio ove univerzalne obitelji kao dobročinitelji. Ako želite pomoći da sljedeće godišnje izvješće uključi još više zemalja, Ovdje možete surađivati s CARF fondacijom.

Važnost svećeničke formacije

Formacija svećenika ne završava njegovim ređenjem. Sveti Ivan Pavao II. naglasio je važnost praćenja i formacije onih koji prime poziv na svećeništvo., kako tijekom svojih sjemeništarskih godina tako i kroz cijelu svoju službu. Papa Lav XIV. također je to ponavljao od početka svog pontifikata.

U svojoj apostolskoj pobudnici Pastiri dabo vobis, U svom pismu objavljenom 1992. godine, sveti Ivan Pavao II. naglasio je da formacija budućih svećenika mora obuhvatiti sve dimenzije osobe: ljudski, duhovni, intelektualni i pastoralni. Za poljskog papu, ova priprema je jedan od najvažnijih zadataka za budućnost evangelizacije.

U dokumentu se također navodi da Seminar bi trebao biti pravi prostor za obuku i rast., gdje oni koji se pripremaju za svećeništvo mogu produbiti svoj odnos s Kristom i steći potrebna sredstva za služenje ljudima koji su im povjereni. Formacija se, dakle, ne sastoji samo od stjecanja znanja, već i od pripreme za življenje i prenošenje ljubavi Krista, Dobrog Pastira.

Ova vizija je izravno povezana s radom koji CARF zaklada Razvija se desetljećima: omogućavajući bogoslovima, dijecezanskim svećenicima i redovnicima iz različitih dijelova svijeta pristup sveobuhvatnoj formaciji, a zatim povratak u svoje biskupije i zajednice kako bi sve što su naučili stavili u službu drugima.

Za papu Lava X.: «Formacija je put odnosa. Postati prijatelj s Kristom znači biti formiran u odnosu, ne samo u vještinama.» Na svom susretu s Dikasterijem za kler 26. lipnja 2025., obraćajući se odgojiteljima, svećenicima i bogoslovima, Lav XIV. podsjetio je da je svećenička formacija Ne može se svesti na stjecanje pastoralnog znanja ili vještina. 

U njegovoj srži je osobni odnos s Kristom. Bogoslovija je mjesto gdje se to prijateljstvo uči i njeguje: a bliskost s Gospodinom koja posvećuje cijeli život budućeg svećenika, njegovo srce, njegovu inteligenciju i njegovu slobodu, te ga postupno oblikuje na sliku Dobrog Pastira. 

Formiranje svećenika, dakle, ne sastoji se samo u prenošenju sadržaja, već u praćenju životnog putovanja s Kristom kako bi sami bili Krist za druge, naglašava papa Leon.  

«Formiranje budućih svećenika […] Crkva smatra jednim od najvažnijih zadataka za budućnost evangelizacije čovječanstva.» Sveti Ivan Pavao II., Pastiri dabo vobis, 2.

Više od trideset godina nakon tih riječi svetog Ivana Pavla II., svećenička formacija i dalje je bitna misija Crkve. Izvješće za 2025. Zaklada CARF pokazuje kako ovaj zadatak postaje stvarnost svake godine kroz stotine priča i zvanja iz cijelog svijeta.

Molitva za mir u neizvjesnim vremenima

Živimo u vremenima koja mogu generirati neizvjesnost i zabrinutost. Ratovi u Ukrajini, Gazi, Kongu, Sahelu, Sudanu, Jemenu, Somaliji, Etiopiji, Mjanmaru i nasilje povezano s drogom u Meksiku, Haitiju i Ekvadoru i dalje uzrokuju patnju civilnog stanovništva, raseljavanje i potrebu za humanitarnom pomoći.

Dok drugi sukobi dobivaju daleko manje međunarodne pozornosti, Ujedinjeni narodi napominju da će do 2026. godine stotinama milijuna ljudi biti potrebna hitna humanitarna pomoć kao posljedica sukoba i drugih kriza.

S obzirom na ovu stvarnost, može se postaviti pitanje: Što kršćanin može učiniti kada osjeća da su svjetski problemi preveliki za njega?

Prvi odgovor je molitva. Ne ignorirati ono što se događa, već staviti one koji pate pred Boga, tražiti mir i dopustiti da ta molitva promijeni i naš način gledanja i djelovanja.

Moliti za mir znači ne biti ravnodušan.

Kršćanska molitva Često počinje jednostavnim zahtjevom: Gospodine, daj nam mir..

Kada molimo za one koji žive u ratu, za obitelji koje su izgubile svoje domove, za djecu koja odrastaju usred nasilja, za one koji su morali pobjeći iz svojih zemalja ili za one koji pate od progona, prestajemo patnju gledati kao daleku stvarnost. Molitva nam pomaže da se sjetimo da iza svakog sukoba stoje stvarni ljudi.

The Papa Lav XIV. Tijekom 2026. godine više je puta pozivao na molitve za mir. U kolovozu je zatražio molitve za one koji pate u Sudanu i za žrtve nasilja u Ukrajini i Rusiji. U rujnu je ponovno pozvao na molitve za mir suočeni s trajnim sukobima i nasiljem u raznim dijelovima svijeta.

Od 1. do 7. listopada 2026. proglašen je i tjedan molitve za mir i jedinstvo, s inicijativama koje se održavaju u župama, školama, zajednicama i obiteljima u raznim zemljama. Inicijativa kulminira 7. listopada, na blagdan Gospe od Ružarija.

Molitva za mir ne poznaje granice. Možemo moliti za one koje poznajemo i za one koje nikada nećemo upoznati; za žrtve ratova koji pune naslovnice i za one koji pate u zaboravljenim sukobima.

Protuotrov za nesigurna vremena: molitva

Ponekad mislimo da molitva nije dovoljna suočeni s razmjerima rata ili humanitarne krize. Međutim, molitva nije namijenjena zamjeni odgovornosti pojedinaca, institucija ili država. Ona je nešto sasvim drugo: stavlja nas pred Boga i pomaže nam da se ne naviknemo na patnju.

Tijekom molitvenog bdijenja za mir održanog u travnju 2026., Lav XIV. potvrdio je da molitva nije utočište za izbjegavanje odgovornosti niti način izbjegavanja boli uzrokovane nepravdom. Naprotiv, predstavio ju je kao odgovor na nasilje i način da se održi nada.

Sveti Josemaría Izrazio je važnost molitve ovim riječima: «Poput vojnika na straži, tako i mi moramo biti na vratima Boga, Gospodina našega: a to je molitva» (Sveti Josemaría, Kovačnica, 73).

U tom smislu, molitva znači ostati budan prema Bogu i prema onome što se događa oko nas. Ne radi se samo o tome da tražimo da problemi nestanu. Radi se i o tome da naučimo vidjeti svijet Božjim očima. Možemo se moliti za:

A možemo moliti i za sebe: da ne padnemo u mržnju, ravnodušnost ili beznađe.

Sveti Josemaría podsjetio nas je da se mir ne gradi samo na velikoj međunarodnoj pozornici. On također počinje u srcu svake osobe i proteže se na obitelj, posao i društvo.

Kako se prisjeća u drugom svom tekstu: «Gospodin želi da njegova djeca idu svim poštenim putovima zemlje, sijući sjeme razumijevanja, oprosta, suživota, ljubavi i mira. — Što radiš?» (Sveti Josemaría, Kovačnica 373). To je posebno relevantno pitanje.

Sacerdote orando

Svi smo u istoj borbi

Sveti Pavao koristi sliku tijela kako bi objasnio zajedništvo među kršćanima: kad jedan ud trpi, svi udovi pate s njim.

Ova ideja dobiva posebnu snagu kada razmišljamo o ljudima koji žive pod bombama, onima koji su izgubili članove obitelji, raseljenima i onima koji čekaju humanitarnu pomoć.

Ujedinjeni narodi i dalje identificiraju Ukrajinu, Gazu i Sudan kao mjesta gdje civilno stanovništvo i dalje trpi posljedice rata i nasilja. Ali postoje i druge, manje vidljive krize. Zato, Moliti se za mir znači naučiti gledati dalje od naslova iz novina.

Možda se osjećamo nemoćno suočeni s događajima koji se događaju tisućama kilometara daleko. Međutim, uvijek možemo nešto učiniti: moliti se, odgovorno se informirati, pomagati onima oko sebe, tješiti one koji pate i izbjegavati poticanje mržnje ili dehumanizacije. Mir također počinje u načinu na koji govorimo, slušamo i postupamo s drugima.

Mir koji je "razoružan i razoružavajući"«

Poruka Lava XIV. za Svjetski dan mira 2026. godine upravo je naslovljena «"Mir s vama svima: prema 'razoružanom i razoružavajućem' miru"“.

U njemu Papa podsjeća na potrebu prevladavanja logike koja rat predstavlja kao neizbježan i ukazuje na dijalog, diplomaciju, oprost i zaštitu civila kao putove izgradnje mira. Također inzistira na tome da molitva hrani predanost miru. Ova perspektiva nam pomaže da shvatimo što znači moliti se za mir.

Ne radi se o zatvaranju očiju pred stvarnošću, već o njihovom širem otvaranju. Niti se radi o tome da ostanemo po strani, već o tome da molimo Boga da promijeni srca i, istovremeno, da se zapitamo što mi možemo učiniti.

Moramo pokušati ne vjerovati da nam molitva omogućuje kontrolu nad događajima, već se umjesto toga uzdati u Boga čak i kada ne razumijemo što se događa.

Kako moliti za mir

Ne postoji samo jedan način da se to učini. Možemo posvetiti nekoliko minuta svaki dan molitvi za mir. Možemo moliti krunicu za one koji pate. Možemo ponuditi svetu misu za one koji žive u ratu. Možemo ići pred Presveti Oltarski Sakrament i pred Boga iznijeti situacije koje nas najviše brinu.

Dirljivu vijest možemo pretvoriti i u molitvu. Kad pročitamo da je obitelj izgubila dom, možemo zastati na nekoliko sekundi i moliti se za njih.

Kada saznamo za novu eskalaciju nasilja, možemo se moliti za one koji snose odgovornost i za one koji rade na postizanju dogovora. Kada otkrijemo zaboravljeni sukob, možemo ga uključiti u svoje molitve. A kada nam ponestane riječi, jednostavno bismo trebali ostati pred Bogom.

Jer, kako je učio sveti Josemaría: «Molitva nije stvar govora ili osjećanja, već ljubavi. A ljubi se nastojeći nešto reći Gospodinu, čak i ako se zapravo ništa ne kaže.»Sveti Josemaría, Brazda, 464).

Molite se i radite za mir

Molitva ne završava nužno kada je trenutak razmišljanja završen. Može se nastaviti u našim odlukama, u našim riječima i u načinu na koji se odnosimo prema drugima.

Možemo biti mirotvorci u svojim obiteljima, na poslu, među prijateljima i u svom društvu. Možemo naučiti slušati prije nego što osudimo, oprostiti, tražiti oprost, odbaciti nasilje i više ne doprinositi širenju mržnje.

Međunarodni mir također zahtijeva ljude sposobne graditi mir u vlastitim zajednicama. Stoga su kršćani, suočeni s neizvjesnošću, pozvani izbjegavati da ih paralizira strah.

Pozvan je da Molite se, čekajte i djelujte. Staviti patnju svijeta pred Boga i istovremeno se svaki dan pitati: «"Gospodine, što mogu učiniti da donesem malo mira ovdje gdje jesam?"».