«1Na godišnjicu Petrovdan, svi su bili zajedno na istom mjestu. 2Odjednom se iz neba začuo glasan zvuk, poput snažnog vjetra, i ispunio cijelu kuću u kojoj su sjedili. 3Vidjeli su kako se pojavljuju jezici vatre, koji su se razdvojili i spustili se na svakoga od njih. 4Svi su bili ispunjeni Sveti Duh i počeli su govoriti drugim jezicima, kako im je Duh omogućio da se izraze.
Pedesetnica je bila jedan od tri glavna židovska blagdana. Izvorno je bila blagdan zahvalnosti za žetvu žitarica (prvih plodova), ali je kasnije spojena s blagdanom proslave darivanja Tora, te “upute za uporabu” svijeta i čovječanstva, koji je podario mudrost Izraelu. Bio je to Praznik saveza, koji je obilježavao predanost da se u svakom trenutku živi u skladu s Božjom voljom kako je utvrđeno u Njegovom Zakonu.
Slika koje je sveti Luka upotrijebio da opiše dolazak Duha Svetoga – vjetar i vatra – aludira na Sinajsku goru, gdje se Bog objavio narodu Izraelu i dao im svoj savez (usp. Izl 19,3 i nadalje). Praznik Sinaja, koji je Izrael slavio pedeset dana nakon Pashe, bio je Praznik saveza. Govoreći o jezikima ognjenim (usp. Djela 2,3), sveti Luka nastoji predstaviti Gornju sobu kao novi Sinaj, kao blagdan Saveza koji Bog sklapa sa svojom Crkvom, koju nikada neće napustiti: to je ono što je Duhovi.
Sveti Otac poziva sve pastire i vjernike Katoličke Crkve da se ovog Duhova ujedine u molitvi zajedno s katoličkim ordinarijima Sveta zemlja, da prizovemo Duha Svetoga, kako bi Izraelci i Palestinci pronašli put do dijaloga i oprosta.
Šavuat To je židovski blagdan kojim se obilježava darivanje Deset zapovijedi Božjeg zakona Mojsiju na gori Sinaj, nakon izlaska izraelskog naroda iz Egipta. Zato se održava sedam tjedana nakon Pashaha, najvažnijeg židovskog blagdana, koji slavi oslobođenje židovskog naroda od faraonova ropstva. Na hebrejskom “Šavuot” znači “sedmice”, a također označava zavjet: savez koji je Bog sklopio sa svojim narodom kroz Zakon.
Snagom Duha Svetoga razumjeli su ih svi, bez obzira na njihovo podrijetlo ili način razmišljanja: u Jeruzalemu su živjeli Židovi, pobožni ljudi iz svih naroda pod nebom. Kad se taj zvuk začuo, mnoštvo se okupilo i zbunilo, jer ih je svatko čuo kako govore na svom jeziku.
Zadivljeni i začuđeni, govorili su: «Zar nisu svi ovi koji govore Galilejci? Kako je onda da ih čujemo kako govore našim vlastitim jezicima? Parti, Medijci, Elamci, ljudi iz Mezopotamije, Judeje i Kapadokije, Pontusa i Azije, Frigije i Paflagonije, Egipta i dijela Libije oko Cirene, posjetitelji iz Rima, kao i Židovi i proselyti, Kretance i Arape – čujemo ih kako govore na našim jezicima o silnim djelima Božjim» (Djela apostolska 2,5–11).
Djelo Svetog Duha na Duhove
Ono što se toga dana događa, djelovanjem Duha Svetoga, antiteza je onome što je Biblija pripovijedala o podrijetlu čovječanstva: tada je cijela zemlja govorila jednim jezikom i koristila iste riječi. Putujući iz istoka, naišli su na plodnu ravnicu u zemlji Šinar i ondje se nastanili.
Tada rekoše jedni drugima: «Dođite, napravimo opeke i ispečimo ih temeljito!' Tako su upotrijebili opeke umjesto kamenja, a bitumen umjesto morta. Tada rekoše: 'Hajde da si sagradimo grad i kulu čiji vrh doseže nebo! Tako ćemo si steći ime, da ne budemo rasuti po cijeloj zemlji.' Gospodin si siđe pogledati grad i kulu koju su ljudi gradili; i reče Gospodin: 'Jedan su narod i svi govore istim jezikom, a ovo je tek početak njihovih djela; sada im ništa što zamisle neće biti nemoguće.'.
»Slezimo se i zbunimo njihov jezik upravo ondje, da se više ne razumiju!' I tako ih je Gospod odande raspršio po cijeloj zemlji, i prestali su graditi grad. Zato se zove Babel, jer je ondje Gospodin zbunio jezik cijele zemlje i odande ih je Gospodin raspršio po licu cijele zemlje' (Postanak 11,1–9).
The Papa Franjo Podsjetio je, tijekom proslave Duhova 2021. u Rimu, da nas Duh Sveti tješi «posebno u teškim vremenima poput onih koja trenutno proživljavamo» i na vrlo osoban način, jer «samo Onaj koji nas čini da se osjećamo voljenima takvima kakvi jesmo donosi mir srcu». Doista, «baš je Božja nježnost ta koja nas ne ostavlja same; jer samo prisustvo nekome tko je sam po sebi je utjeha».
Kad su ljudi u biblijskoj priči počeli raditi kao da Bog ne postoji, postupno su shvatili da se dehumaniziraju, jer su izgubili temeljni aspekt ljudskog bića: sposobnost postizanja dogovora, međusobnog razumijevanja i zajedničkog djelovanja. Ovaj tekst sadrži vječnu istinu. U društvu tehnološki naprednom poput našeg, sa toliko sredstava komunikacije i informiranja, sve manje razgovaramo i sve se manje razumijemo; istinska sposobnost komunikacije kroz otvoren i iskren dijalog gubi se. Potrebno nam je nešto što će nam pomoći da ponovno steknemo tu sposobnost otvorenosti prema drugima.
Što ljudski ponos razbije, Duh Sveti obnavlja. Čak i danas, otvorenost Duhu Svetomu pruža nam pomoć koja nam je potrebna da izgradimo humaniji svijet, u kojem se nitko ne osjeća usamljeno, lišen brige i naklonosti drugih. Isus je to obećao apostolima i svakome od nas: "Zatražit ću od Oca i on će vam dati drugog Tješitelja da bude s vama zauvijek" (Ivan 14,16). Koristi se grčki riječ para-kletós što znači «onaj koji govori pored»: On je prijatelj koji hoda uz nas, ohrabruje nas i vodi nas na putu.
Sada, kada razgovaramo s Bogom tijekom ovog vremena molitve, pitamo se u njegovoj prisutnosti: nastojim li izgraditi svoj profesionalni i obiteljski život, svoja prijateljstva i društvo u kojem živim kao svijet izgrađen vlastitim naporima, a da pri tome ne pomislim ni na Boga? Ili želim slušati i biti otvoren za ljubazan glas Duha Svetoga, onog neizdvojivog suputnika kojeg je Isus postavio uz mene da me vodi i ohrabruje?
Možemo zazvati Duha Svetoga starom i lijepom molitvom Crkve: Dođi, Duše Sveti, ispuni srca vjernika svojih i zapali u njima oganj ljubavi svoje. I molimo Blaženu Djevicu, Zaručnicu Duha Svetoga, da mu, poput nje, dopustimo da čini velike stvari u našim dušama, kako bismo naučili ljubiti Boga i jedni druge te, uz njegovu pomoć, izgradili bolji svijet.
Gospodin Francisco Varo Pineda
, ravnatelj istraživanja na Sveučilištu Navarra.
Predavač Svetog pisma na Fakultetu teologije.
HOMILIJA NJEGOVE SVETOSTI PAPE LEOA XIV., Trg sv. Petra, subota, 7. lipnja 2025..
Drage sestre i dragi braćo:
Kreativni Duh, kojeg smo prizvali pjesmom —Dođi, Stvoritelju, Duše—, je Duh koji je sišao na Isusa, tihi protagonist njegove misije: «Duh Gospodnji je na meni» (Mala 4.18). Zamolivši ga da uđe u naše umove, da umnoži naše jezike, da probudi naša osjetila, da usadi ljubav, da utješi naša tijela i da podari mir, otvorili smo se da dočekamo Kraljevstvo Božje. To je obraćenje prema Evanđelju: krenuti prema Kraljevstvu koje je već blizu.
U Isusu vidimo, i od Isusa čujemo, da je sve preobrazeno, jer Bog vlada, jer je Bog blizu. Na ovoj bdijenju za Duhove nalazimo se intimno povezani Božjom blizinom, njegovim Duhom koji spaja naše priče s pričom Isusovom. Uvučeni smo u nove stvari koje Bog čini, kako bi se ispunila i prevladala njegova volja za životom nad voljom za smrću.
«On me je pomazao. Poslao me je da donesem radosnu vijest siromašnima, da objavim oslobođenje zarobljenima i vid slijepima, da oslobodim potlačene i da objavim godinu Gospodnje naklonosti.Mala 4,18-19).
Ovdje možemo osjetiti miris krisma kojim su nam bila pomazana čela. Krštenje i potvrda, draga braćo i sestre, ujedinili su nas s Isusovom preobražavajućom misijom, s Kraljevstvom Božjim. Kao što nas ljubav upoznaje s mirisom voljene osobe, tako i večeras prepoznajemo u drugima miris Kristov. To je misterij koji nas iznenađuje i potiče na razmišljanje.
Na Duhove su Marija, apostoli te ženski i muški učenici bili ispunjeni Duhom jedinstva, koji je zauvijek ukorijenio njihove različitosti u jednome Gospodinu, Isusu Kristu. Ne mnogo misija, nego jedna jedina misija.
Ne introvertiran i ratoboran, nego ekstrovertiran i blistav. Ovaj Trg sv. Petra, koji je poput otvorenog i gostoljubivog zagrljaja, veličanstveno izražava zajedništvo Crkve, kakvo je svatko od vas doživio u svojim raznim udruženjima i zajedničkom životu, od kojih su mnoga plodovi Drugog vatikanskog sabora.
Poslijepodne mog izbora, dok sam s dubokom emocijom promatrao Božji narod okupljen ovdje, podsjetilo me je na riječ “sinodalnost”, koja tako točno izražava način na koji Duh oblikuje Crkvu. U toj riječi odjekuje sin —što znači s— što je tajna Božjeg života. Bog nije samoća. Bog je “s” u sebi — Otac, Sin i Duh Sveti — i jest Bog s nama. Istovremeno nas sinodalnost podsjeća na put —ulica— jer gdje je Duh, tamo je kretanje, tamo je put. Mi smo narod na putovanju.
Ova svijest nas ne udaljava, nego nas uranja u čovječnost, poput kvasca u tijestu, koji uzdiže cjelinu. Gospodnja godina milosti, čiji je Jubilej izraz, u sebi sadrži ovaj kvasac. U svijetu razorenom i rastrganom sukobima, Duh Sveti nas uči hodati zajedno. Zemlja će pronaći mir, pravda će prevladati, siromašni će se radovati i mir će se vratiti ako prestanemo djelovati kao grabežljivci i počnemo djelovati kao hodočasnici. Ne više svatko za sebe, već usklađujući svoje korake s koracima drugih. Ne proždirući svijet pohlepom, već ga njegujući i čuvajući, kako nas uči Enciklika. Hvaljen Isus.
Draga braćo i sestre, Bog je stvorio svijet da bismo bili zajedno. “Sinodalnost” je crkveni pojam za tu svijest. To je put koji poziva svakoga od nas da prepoznamo vlastiti dug i vlastito blago, osjećajući se dijelom cjeline, izvan koje sve vene, čak i najjedinstvenije karizme. Razmislite o ovome: cjelokupno stvorenje postoji isključivo u načinu 'bivanja zajedno' – ponekad opasnom, no unatoč tome uvijek zajedno (usp. Enciklika, Hvaljen Isus’ 16; 117).
A ova stvar koju nazivamo “poviješću” oblikuje se samo kroz okupljanje, kroz osjećaj zajedništva – često usred razlika u mišljenjima, ali ipak zajedništvo. Suprotno je smrtonosno i, nažalost, svakodnevno se odvija pred našim očima. Neka njihove skupine i zajednice stoga budu mjesta gdje se prakticira bratstvo i sudjelovanje, ne samo kao mjesta susreta, nego i kao mjesta duhovnosti.
Duh Isusov mijenja svijet, jer mijenja srca. Doista, nadahnjuje onu kontemplativnu dimenziju života koja otklanja nametanje sebe, gunđanje, duh svađe i dominaciju nad savjestima i resursima. Gospodin je Duh, i gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda (usp. 2 Kor (3.17). Istinska duhovnost stoga nas obvezuje na cjeloviti ljudski razvoj, oživljavajući Isusove riječi među nama. Gdje se to događa, vlada radost. Radost i nada.
Evangelizacija, draga braćo i sestre, nije ljudsko osvajanje svijeta, nego beskonačna milost koja se širi kroz živote preobražene Kraljevstvom Božjim. To je put Blaženstava, putovanje koje poduzimamo zajedno, uhvaćeni između “već” i “još ne”, gladni i žedni pravednosti, siromašni u duhu, milosrdni, krotki, čisti srca i mirotvorci. Da bismo slijedili Isusa na ovom putu koji je On izabrao, ne trebamo ni moćne zaštitnike, ni svjetovne kompromise, ni emocionalne strategije.
Evangelizacija je Božje djelo, i ako se ponekad ostvaruje preko nas, to je zbog veza koje ona njeguje. Stoga ste duboko povezani sa svakom pojedinom Crkvom i s župnim zajednicama u kojima njegujete i stavljate u praksu svoje karizme. U bliskom surađivanju sa svojim biskupima i u sinergiji sa svim ostalim članovima Tijela Kristova tada ćemo djelovati u skladnom jedinstvu. Izazovi s kojima se čovječanstvo suočava bit će manje zastrašujući, budućnost manje sumorna, a razlučivanje manje teško, ako zajedno poslušamo Duhu.
Neka Marija, Kraljica apostola i Majka Crkve, posreduje za nas.
carf@fundacioncarf.orgFiksni telefon: +34 914 029 082Mobitel: +34 638 078 51145 Conde de Peñalver.
