
U ovoj katehezi posvećenoj Dogmatskoj konstituciji o Crkvi, Svjetlo naroda, Papa Lav XIV. ponovno stavlja u središte razumijevanje Crkve kao Božjeg naroda, žive zajednice u kojoj svi kršteni dijele istu dostojanstvenost i poslanje. Daleko od pasivnog pogleda, Sveti Otac naglašava da svaki kršćanin aktivno sudjeluje u Kristovu djelu spasenja, zahvaljujući Krštenje i Potvrda, koji ga uključuju u svoje svećeništvo, proroštvo i kraljevstvo.
Ovo sudjelovanje nije samo simbolično, nego i konkretno: izražava se u sakramentalnom životu, osobito u Euharistija, u molitvi, u svakodnevnom svjedočenju i u predanosti vjeri. Nadalje, Lav XIV naglašava ulogu osjećaj vjere, taj nadnaravni osjećaj vjere koji, vođen od Sveti Duh, Omogućuje cjelokupnom Božjem narodu da prepozna i živi objavljenu istinu u zajedništvu s Magistirijem.
U ovom kontekstu Papa podsjeća da je cijela Crkva – od svećenstva do laičkih vjernika – pozvana igrati aktivnu ulogu u evangelizaciji. Različite karizme i pozivi, uključujući posvećeni život i život njihovih organizacija pokazuju bogatstvo i živost ovog svećeničkog i proročkog naroda, pozvanog da u svijetu dosljedno svjedoči Kristu.
«Draga braćo i sestre, dobro jutro i dobrodošli!
Danas bih želio još jednom se vratiti na drugo poglavlje Koncilske konstitucije. Svjetlo naroda (LG), posvećen Crkvi kao Božjem narodu.
Mesijanski narod (LG, 9) prima od Krista udio u svećeničkoj, proročkoj i kraljevskoj službi, kroz koju se ostvaruje njegova spasonosna misija. Očevi Sabora uče da Gospodin Isus je uspostavio, kroz novi i vječni Savez, kraljevstvo svećenici, uspostavljajući svoje učenike kao «kraljevsko svećeništvo» (1 Pet 2:9; usp. 1 Pet 2:5; Otk 1:6). Ovo zajedničko svećeništvo vjernika daruje se krštenjem, koje nam omogućuje da Boga obožavamo u duhu i istini i da «pred ljudima ispovijedamo vjeru koju smo od Boga primili po Crkvi» (LG, 11).
Nadalje, sakramentom potvrde, svi kršteni «su bliže povezani s Crkvom, obogaćeni posebnom snagom Duha Svetoga i time strože obvezani širiti i braniti vjeru, kao istinski svjedoci Krista, riječju i djelom» (ibid.). Ovo posvećenje leži u srcu zajedničke misije koja ujedinjuje zaređene svećenike i laike.
Usput, papa Franjo je primijetio sljedeće: «Gledati Božji narod znači prisjetiti se da svi ulazimo u Crkvu kao laici. Prvi sakrament, onaj koji zauvijek zapečati naš identitet i na koji bismo uvijek trebali biti ponosni, jest Krštenje. Kroz njega i pomazanjem Duha Svetoga (vjernici) “posvećeni su kao duhovna kuća i sveto svećeništvo” (LG 10), i tako svi činimo Sveti Božji narod (pismo predsjedniku Papske komisije za Latinsku Ameriku, 19. ožujka 2016.).

Obraćanje kraljevskog svećeništva odvija se na mnogo načina, a svi su usmjereni na naše posvećenje, prije svega kroz naše sudjelovanje u žrtvi Euharistije. Kroz molitvu, asketizam i aktivnu karitativnost svjedoče o životu obnovljenom Božjom milošću (usp. LG, 10). Kao što Sabornik sažima, «svetu i organski strukturiranu narav svećeničke zajednice ostvaruje se po sakramentima i krepostima» (LG, 11).
Očevi Sabora dalje uče da Božji sveti narod također sudjeluje u Kristovoj proročkoj misiji (usp. LG, 12). U tom kontekstu uvode važnu temu osjećaja vjere i suglasja vjernika.
Doktrinalna komisija Vijeća izjavila je da je ovo osjećaj vjere «To je poput sposobnosti cijele Crkve, po kojoj ona u svojoj vjeri prepoznaje predano objavljenje, razlikujući istinu od laži u stvarima vjere, i istovremeno je prodire dublje i potpunije primjenjuje na život» (usp. Acta Synodalia, III/1, 199). Smisao vjere stoga pripada svakom vjerniku ne kao pojedincu, nego kao članu Božjeg naroda u cjelini.
Svjetlo naroda usmjerava pozornost na ovaj posljednji aspekt i povezuje ga s nepogrešivošću Crkve, kojoj pripada nepogrešivost Rimskog Pape, u onoj mjeri u kojoj on služi njoj. Cijelo je tijelo vjernika, koje je primilo pomazanje od Sveca (usp. 1. Ivanova 2,20 i 27), nepogrešivo u vjeri, i ova njihova jedinstvena povlastica očituje se kroz nadnaravni osjećaj vjere cjelokupnog naroda, od biskupa pa sve do posljednjega ležati vjerno »izražava svoj opći pristanak u pitanjima vjere i morala' (LG, 12).

Crkva, stoga, kao zajedništvo vjernika—koje očito uključuje i pastire—ne može pogriješiti u stvarima vjere: sredstvo kojim se ta značajka ostvaruje, utemeljeno na pomazanju Duha Svetoga, jest nadnaravni osjećaj vjere cjelokupnog Božjeg naroda, koji se očituje u suglasnosti vjernika. Iz te jedinstvenosti, koju čuva Magisterij Crkve, proizlazi da je svaka krštena osoba aktivan sudionik evangelizacije, pozvan da dosljedno svjedoči Kristu u skladu s proročkim darom koji Gospodin izlijeva na svoju cjelokupnu Crkvu.
Duh Sveti, koji nam dolazi od Uskrsli Isus, zapravo se daruje «vjernicima svakog staleža, raspodjeljujući svakome, kako on hoće (1 Kor 12,11), svoje darove, kojima ih čini sposobnima i spremnima izvršavati razna djela i dužnosti koja su korisna za obnovu i veće izgradjenje Crkve» (LG, 12). Posebnu manifestaciju ove karizmatske vitalnosti nudi posvećeni život, koji neprestano izviruje i cvjeta kroz djelo milosti. Također crkvena udruženja su sjajan primjer raznolikosti i bogatstva duhovni plodovi za izgradnju Božjeg naroda.
Dragi prijatelji, probudimo u sebi svijest i zahvalnost za dar što smo dio Božjeg naroda, kao i za odgovornost koja iz toga proizlazi.
Svjetlo naroda je jedna od središnjih dogmatskih konstitucija Drugi vatikanski sabor, proglašen 1964. i potpisan od strane pape svetog Pavla VI. Objašnjava što je Crkva i koja je njezina misija u svijetu, predstavljajući je kao misterij zajedništva i kao Narod Božji koji putuje kroz povijest.
Cijeli tekst možete pročitati na službenoj internetskoj stranici Vatikana, na španjolskom jeziku: Pročitajte cijeli tekst *Lumen gentium*. Organizirano je u osam poglavlja koja istražuju bitne aspekte Crkve, od njezine prirode do njezine misije i sveopćeg poziva na svetost.

Dokument je podijeljen na osam poglavlja koja postupno obrađuju stvarnost Crkve: njezinu misteriju, Božji narod, hijerarhijsku strukturu, laike, poziv na svetost, posvećeni život i ulogu Djevice Marije.
Tri najvažnija čimbenika ističu se: prvo, središnja uloga Narode Božji, gdje svi kršteni sudjeluju u Kristovoj misiji; drugo, univerzalni poziv na svetost, upućeno svima bez iznimke; i treće, razumijevanje Crkve kao stvarnosti koja je istovremeno vidljiva i duhovna, vođena Duhom Svetim kroz povijest.
Jedna od glavnih tema teksta je središnja uloga Božjeg naroda, u kojem svi kršteni dijele istu dostojanstvenost i sudjeluju u Kristovoj misiji. To je upotpunjeno univerzalnim pozivom na svetost i shvaćanjem Crkve kao vidljive i duhovne stvarnosti, vođene Duhom Svetim.
Iz ove perspektive svaki je kršćanin aktivan subjekt evangelizacije. Misija Crkve ne pripada samo kleru, nego čitavom Božjem narodu, koji je pozvan svjedočiti Kristu u svakodnevnom životu, u zajedništvu i jedinstvu.
Sadržaj
carf@fundacioncarf.orgFiksni telefon: +34 914 029 082Mobitel: +34 638 078 51145 Conde de Peñalver.