Marijina škola

U Marijina škola Učimo ono što nam je svima potrebno. Ona, kao preteča i majka Crkve, a ujedno i njezina prva učenica, To je uzor i srž kršćanskog i crkvenog razlučivanja.

Marija, meditirajući, stražari

U skandalu s jaslama (hranilištem za životinje), Marija uči da Bog želi biti blizak i poznat. Da dolazi u siromaštvu i donosi radost i ljubav, a ne strah. I da želi postati hrana za nas. Tamo promatra ljepotu Boga koji leži u jaslama.

Dok drugi jednostavno prolaze i prežive, a neki su zadivljeni, Djevica Marija Čuvao je – čuvao je, čuvao je – sve te stvari, razmišljajući o njima u svom srcu (Luka 2,19; usp. također stih 51).

Ispreplitanje događaja

Njezin stav je izraz zrele i plodne vjere. Iz mračne betlehemske štale rađa Božje svjetlo u svijetu. Kao da iščekuje ono što će doći, Marija prolazi, čak i sada, kroz križ, bez kojeg nema uskrsnuća.

I tako, Marija – otkriva Franjo – pomaže nam prevladati sukob između idealnog i stvarnog.

Kako? Čuvanjem i meditacijom. Moglo bi se reći, kao što kasnije čini Papa, da se to događa u srcu i u Marijinoj molitvi: budući da ljubi i moli, Marija, prije, za vrijeme i nakon svoje molitve, sposobna je vidjeti stvari iz Božje perspektive.

«Prije svega, Marija čuva, to jest, ne raspršuje. Ne odbacuje ono što se događa. Sve čuva u svom srcu, sve što je vidjela i čula. Lijepe stvari, poput onoga što joj je anđeo rekao i što su pastiri prepričali. Ali i stvari koje je teško prihvatiti: opasnost od trudnoće prije braka, sada pustoš u štali u kojoj je rodila. To je ono što Marija čini: ne bira, već čuva. Prihvaća stvarnost kakva dolazi, ne pokušava je prikriti, uljepšati svoj život, čuva je u svom srcu.».

A onda postoji i drugi stav. Kako Marija pazi? On to čini meditacijom, ispreplićući događaje:

«"Maria uspoređuje različita iskustva, pronalazeći skrivene niti koje ih povezuju. U svom srcu, u svom molitva Ona izvodi ovu izvanrednu operaciju: ujedinjuje lijepo i ružno; ne drži ih odvojenima, već ih ujedinjuje.» I zato – zaključuje Papa – Marija je Majka katoličanstva, jer ujedinjuje, ne razdvaja. I tako shvaća puno značenje, perspektivu Boga.

Pogled majki

Pa, «taj uključivi pogled, koji prevladava napetosti zadržavajući i meditirajući u srcu, jest pogled majki, koje suočene s napetošću ne odvajaju, već štite i tako život raste. To je pogled kojim tolike majke prihvaćaju situacije svoje djece. To je konkretan pogled, koji se ne obeshrabruje, koji se ne paralizira problemima, već ih smješta u širi horizont.».

«Majke», nastavlja ona, „znaju kako prevladati prepreke i sukobe; znaju kako usaditi mir. Na taj način uspijevaju pretvoriti nedaće u prilike za ponovno rođenje i rast. To čine jer znaju kako njegovati. Majke znaju kako zaštititi; znaju kako održati niti života zajedno, sve do jedne.“.

Danas su nam potrebni «ljudi koji su sposobni tkati niti zajedništva, suprotstaviti se mnogim bodljikavim nitima podjela. A majke znaju kako to učiniti», kaže Franjo.

Papa inzistira na sposobnosti koju majke i žene imaju za to: «Majke, žene gledaju na svijet ne da bi ga iskorištavale, već da bi mu dale život: gledajući srcem, uspijevaju održati snove i konkretnost ujedinjenima, izbjegavajući strujanje aseptičnog pragmatizma i apstrakcije.».

Ona voli naglašavati da je Crkva i majka i žena. «I Crkva je majka, ona je ovakva majka, Crkva je žena, ona je ovakva žena.».

I on izvodi, kao što je to učinio i u drugim prilikama, ovu posljedicu za Crkvu:

«Zato ne možemo pronaći mjesto žene u Crkvi, a da ga ne odražavamo u tom srcu žene-majke. To je mjesto žene u Crkvi, veliko mjesto iz kojeg proizlaze druga konkretnija, sporednija mjesta. Ali Crkva je majka, Crkva je žena.».

I završava pozivom za ovu novu godinu: «...da, dok majke daju život, a žene štite svijet, svi radimo na promicanju majki i zaštiti žena.».

Ramiro Pellitero Iglesias, Profesor pastoralne teologije na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Navarri.