Veliki petak: put vjere tijekom Velikog tjedna

U ulaznom trijemu za Uskrsni tjedan, te Veliki petak To označava duboko duhovni uvod koji nas poziva da razmišljamo o tihoj i punoj ljubavi patnji naše majke, Djevica Marija. Ovaj dan, koji se slavi u petak prije Cvjetnice, postaje prilika da se približimo srcu majke koja prati svog Sina na putu do križa. U mnogim župama postaje Križnog puta zamjenjuju se postajama Križnog puta, koje razmatraju Marijine patnje.

Tzv. Sedam žalosti Djevice Marije To je stoljetna pobožnost koja potiče na razmišljanje o najtežim trenucima koje je Marija doživjela uz Isusa. Kroz ovu meditaciju vjernici pronalaze most koji povezuje vlastitu patnju s kršćanskom nadom.

Sedam žalosti Djevice Marije

1) Simeonovo proročanstvo

Kad Marija predstavlja Isusa u hramu, Simeon joj kaže da će joj "mač probosti vlastitu dušu". Ta prva tuga otvara Marijino srce neizvjesnoj budućnosti, punoj kušnji, gdje je sve vjera i nada u njezina Sina, baš kao što je bilo u njezinom prvom velikom "da" pri Utjelovljenju.

Učitelj ljubavi. Sjeti se te scene Isusova prikazanja u hramu. Starac Simeon "rekao je Mariji, njegovoj Majci: 'Evo, ovo je određeno za pad i ustajanje mnogih u Izraelu i za znak kojemu će se proturječiti, da i tvojoj vlastitoj mač probode dušu, da se otkriju misli mnogih srca.'" Marijina golema ljubav prema čovječanstvu znači da se i u njoj ispunjavaju Kristove riječi: "Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.".

Usred Velikog tjedna, ovaj odlomak nas podsjeća da vjera ne znači uvijek sigurnost, već povjerenje usred tame.

2) Let za Egipat

Marija i Josip moraju pobjeći u Egipat kako bi zaštitili malog Isusa od Herodove prijetnje. Ovaj prizor govori o boli nestabilnosti, napuštanju domovine i strahu za djetetov život. Djevica Marija postaje slika svih majki koje zbog ljubavi moraju sve ostaviti iza sebe.

Nakon što je otišao, anđeo Gospodnji ukaza se Josipu u snu i reče: "Ustani, uzmi dijete i majku njegovu pa bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne kažem! Herod će tražiti dijete da ga pogubi!" Isus ustade, uze dijete i majku njegovu noću i ode u Egipat. Ondje ostade do Herodove smrti da se ispuni što je Gospodin rekao po proroku: "Iz Egipta dozvah sina svoga" (Mt 2,13-15).

Marija je surađivala svojom ljubavlju kako bi se vjernici, članovi one Glave čija je ona doista majka po tijelu, mogli roditi u Crkvi. Kao Majka, ona poučava; i, također kao Majka, njezine pouke nisu glasne. Čovjek mora u svojoj duši imati temelj profinjenosti, dašak blagosti, da bi razumio što nam ona otkriva, više kroz djela nego kroz obećanja.

3) Dijete Isus izgubljeno u hramu

Tri dana Marija i Josip tražili su Isusa koji je ostao u hramu. Bol zbog gubitka i bespomoćnost pred neshvatljivim ljudski su osjećaji koje smo svi iskusili. Djevica Marija ih je prihvatila s vjerom i poniznošću.

Evanđelje svete mise podsjetilo nas je na onu dirljivu scenu Isusa, koji je ostao u Jeruzalemu i poučavao u hramu. Marija i Josip proveli su cijeli dan putujući, pitajući rodbinu i poznanike. Ali kad ga nisu mogli pronaći, vratili su se u Jeruzalem da ga traže. Majka Božja, koja je neumorno tražila svog sina, izgubljenog bez svoje krivnje, i koja je doživjela najveću radost pronašavši ga, pomoći će nam da se vratimo svojim koracima, da ispravimo što je potrebno kada zbog svoje nepažnje ili grijeha ne prepoznamo Krista. Na taj ćemo način postići radost ponovnog zagrljaja, da mu kažemo da ga više nikada nećemo izgubiti.

4) Marija susreće Isusa na putu do Kalvarije

Na Putu žalosti, Marija susreće svog Sina koji nosi križ. Ne može zaustaviti patnju, ali je tu. Ovaj prizor, toliko simboličan za procesije Velikog tjedna, govori nam o vrijednosti prisutnosti, o tome da budemo s onima koji pate iako ne možemo promijeniti njihovu sudbinu.

Isus se jedva podigao od svog prvog pada kad je pronašao svoju Blaženu Majku kraj ceste kojom je prolazio.

S neizmjernom ljubavlju Marija gleda Isusa, a Isus gleda svoju Majku; njihovi se pogledi susreću i svako srce izlijeva svoju tugu u drugo. Marijina je duša preplavljena gorčinom, gorčinom Isusa Krista.

O, vi koji prolazite putem, pogledajte i vidite ima li ikakve tuge poput moje tuge! (Tuž 1,12).

Ali nitko ne primjećuje, nikoga nije briga; samo Isus.

Simeonovo proročanstvo se ispunilo: mač će ti probosti dušu (Lk 2,35).

U mračnoj samoći Muke, Gospa nudi svom Sinu balzam nježnosti, sjedinjenja, vjernosti; da božanskoj volji.

Uz Marijinu pomoć, i ti i ja želimo utješiti Isusa, uvijek i u svemu prihvaćajući volju njegova Oca, našeg Oca.

Samo tako ćemo okusiti slatkoću Kristova križa i prigrliti ga snagom ljubavi, noseći ga pobjednički svim zemaljskim putovima. Postaja IV. Križni put.

5) Raspeće i smrt Isusa

Marijino srce se slama dok gleda kako joj Sin umire na križu. Ta tuga utjelovljuje najveću žrtvu, onu ljubavi koja ništa ne zadržava. Djevica Marija ostaje stajati, postojana u vjeri. Na Veliki petak ova slika poprima posebnu snagu, podsjećajući nas da se kršćanska nada rađa na križu.

Uz Isusov križ stajale su njegova majka, sestra njegove majke, Marija Klopasina i Marija Magdalena. Kad Isus vidje ondje majku i učenika kojega je ljubio gdje stoji u blizini, reče majci: "Ženo, evo ti sina!" Tada reče učeniku: "Evo ti majke!" I od toga časa učenik je primi k sebi. Znajući da je sve svršeno i da se ispuni Pismo, Isus reče: "Žedan sam." Ondje stajaše vrč pun octa. Nataknuše spužvu namočenu u njega na stabljiku izopa i prinesoše mu je ustima. Kad Isus uze octa, reče: "Svršeno je!" Tada se pokloni i izdahne. (Ivan 19,25-30).

U skandalu Žrtve na Križu, sveta Marija bila je prisutna, tužno slušajući Oni koji su prolazili i hulili, mašući glavama i vičući: "Ti koji razaraš hram Božji i za tri dana ga obnavljaš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!" . Gospa je slušala riječi svoga Sina, pridružujući se njegovoj tuzi: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Što je mogla učiniti? Spojiti se s otkupiteljskom ljubavlju svoga Sina, ponuditi Ocu neizmjernu bol - poput oštrog mača - koja je probila njezino čisto Srce.

6) Isusa skidaju s križa i predaju njegovoj majci

Marija prima beživotno tijelo Isusovo u svoje ruke. To je trenutak tišine, duboke žalosti. Ona ga grli istom ljubavlju kojom ga je primila pri rođenju. U toj gesti leži sva nježnost majke koja nastavlja voljeti čak i u smrti.

Sada, stojeći pred tim trenutkom na Kalvariji, kada je Isus već umro i slava njegova trijumfa još nije otkrivena, dobra je to prilika da preispitamo svoje želje za kršćanskim životom, za svetošću; da reagiramo činom vjere na svoje slabosti i uzdajući se u Božju moć, da odlučimo unijeti ljubav u stvari našeg svakodnevnog života. Iskustvo grijeha trebalo bi nas dovesti do tuge, do zrelije i dublje odluke da budemo vjerni, da se istinski poistovjetimo s Kristom, da ustrajemo, bez obzira na cijenu, u toj svećeničkoj misiji koju je povjerio svim svojim učenicima bez iznimke, a koja nas potiče da budemo sol i svjetlo svijeta. Krist prolazi, 96

7) Pokopavaju Isusovo tijelo

Konačno, Marija prati svog Sina do groba. Kamen je zatvoren i sve se čini izgubljenim. Ali nada kuca u Marijinom srcu. Zna da Bog održava svoja obećanja, iako je sada sve tišina i tama.

Nakon toga, Josip iz Arimateje, koji je bio Isusov učenik, iako tajno iz straha od Židova, zamoli Pilata za dopuštenje da uzme Isusovo tijelo. Pilat mu dade. On ode i uzme Isusovo tijelo. Dođe i Nikodem, koji je prethodno došao k njemu noću, donoseći mješavinu smirne i aloje, oko stotinu funti. Uzeše Isusovo tijelo i zamotaše ga u lanene povoje s miomirisima, prema židovskom običaju pokopa. A na mjestu gdje je bio raspet bijaše vrt, a u vrtu novi grob u koji još nitko nije bio položen. Jer bijaše židovski dan Priprave, a grob bijaše blizu, položiše Isusa ondje (Ivan 19,38-42).

Zamolimo sada Gospodina, da zaključimo ovo vrijeme razgovora s Njim, da nam dopusti ponoviti sa svetim Pavlom da "mi smo više nego pobjednici po onome koji nas je ljubio. Jer uvjeren sam da nas ni smrt ni život, ni anđeli ni demoni, ni sadašnjost ni budućnost, ni ikakve sile, ni visina ni dubina, ni ikoji drugi stvor neće moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.".

Djevica Marija kao suputnica u patnji

Meditacija o Sedam žalosti Djevice Marije ne znači zadržavanje na patnji, već otkrivanje načina da se ona doživi sa smislom. Marija nije daleka figura, već majka koja nas poznaje i koja je proživjela ljudsku patnju. Tijekom Velikog tjedna, njezino probodeno srce postaje utočište za one koji prolaze kroz kušnje.

The Veliki petak To je posebna prilika za molit se krunicom od Sedam žalosti ili jednostavno ponuditi iskrenu molitvu. Mač koji probija Marijino srce može postati svjetlo za naše vlastite rane.

Veliki tjedan: vrijeme za otvaranje srca

Doživjeti Veliki tjedan znači uroniti u otajstvo Božje ljubavi. A Marija, sa svojim ranjenim srcem, a opet punom vjere, najbolji je vodič. Njena diskretna i hrabra prisutnost na svakom koraku Kristove muke podsjeća nas da patnja nije kraj, već početak preobrazbe.

Ovog Velikog petka, priklonimo svoja srca Marijinom. Slušajmo njezinu tišinu, učimo se od njezine snage i dopustimo njezinoj vjeri da nas nadahne da ovaj Veliki tjedan živimo s obnovljenim duhom.

I stiže Cvjetnica

Cvjetnica je poput trijema koji prethodi i priprema Vazmeno trodnevlje: «ovaj prag Velikog tjedna, tako blizu trenutka kada je Otkupljenje cijelog čovječanstva ostvareno na Kalvariji, čini mi se posebno prikladnim vremenom da vi i ja razmislimo kojim nas je putovima Isus, naš Gospodin, spasio; da razmatramo njegovu ljubav – uistinu neopisivu – prema siromašnim stvorenjima, stvorenima od gline zemlje.»Sveti Josemarija, Prijatelji Boga, br. 110.)

Bibliografija:

OpusDei.org

Hallow.com

Slike iz filma The Strast od Mela Gibsona.

2 dana Osnovnih medicinskih tečajeva za svećenike

Pod imenom Osnovni medicinski koncepti za svećenike Tečaj se organizira, petu godinu zaredom, pod vodstvom kapelana Klinika Sveučilišta u Navarri, Vicente Aparicio, a uz sponzorstvo CARF zaklada.

U ovoj aktivnosti, koja se održala 11. siječnja i 8. veljače 2025. godine, sudjelovalo je otprilike pedeset svećenika.

U intervjuu za digitalnu platformu Svi, Kapelan CUN-a, Vicente Aparicio, objasnio je cilj ovih dana: «Ne radi se o tome da svećenici djeluju kao liječnici, već o tome da nam se olakša da djelujemo onakvi kakvi jesmo, ali uz dodatnu obuku o složenim pitanjima s kojima se često suočavamo.».

Medicina para sacerdotes
Slika svećenika u liječničkom mantilu generirana umjetnom inteligencijom.

Također je naglasio da, općenito, pacijenti i njihove obitelji duboko cijene prisutnost svećenika u tako teškim trenucima, tako blizu smrti. Posjeti i duhovna podrška doživljavaju se kao temeljni, pružajući utjehu i snagu i pacijentu i njegovim voljenima.

Ova podrška ne samo da nudi prostor za molitvu i razmišljanje, već i potiče atmosferu mira i nade usred tjeskobe. Riječi ohrabrenja i blagoslova svećenika smatraju se emocionalnim i duhovnim utočištem, stvarajući vezu koja nadilazi fizičko i pomaže pacijentima i njihovim obiteljima da se s većim spokojem suoče s bolešću.

Prva sesija: Medicina za svećenike, zdravlje i obitelj

Ova sesija bavila se rješenjima obiteljskih problema. Dr. Francisco Leal Quiñones, specijalist anesteziologije, reanimacije i liječenja boli, naglasio je važnost održavanja organiziranog i obiteljski orijentiranog načina života, s vremenom za razgovor, igru, zajedničke izlete i kontakt s prirodom.

Ovakav život, istaknuo je, Potiče razvoj djece, poboljšava komunikaciju i razumijevanje između roditelja i djece te doprinosi dobrobiti svih.. Nadalje, postoje znanstveni i empirijski dokazi koji podupiru te koristi.

Govorila je i dr. Montse Erostarbe, nudeći prijedloge za obiteljski život kako bi se slijedile najprikladnije smjernice tijekom djetinjstva i adolescencije, čime se osigurava sveobuhvatan razvoj djece.

Drugi dan: skrb za kronično bolesne pacijente i degenerativne bolesti

Tijekom tog dana ponuđene su smjernice za skrb o pacijentima s kroničnim i dugotrajnim bolestima.

Medicina

Odnos između medicine i pastoralnog rada ima duboke korijene u povijesti Crkve. Sveti Josemaría Escrivá de Balaguer, osnivač Opusa Dei, pokazivao je veliku ljubav prema bolesnima i duboko divljenje prema zdravstvenim djelatnicima.

U svom je podučavanju naglašavao važnost dobrog obavljanja posla i služenja drugima, temeljnih vrijednosti i u medicinskoj praksi i u svećeničkom radu. Nadalje, predvodio je stvaranje Medicinskog fakulteta na Sveučilištu Navarra 1954. godine, s ciljem osposobljavanja liječnika s "visokim znanstvenim kalibrom i visokom razinom stručnosti".

Kroz inicijative poput tečaja Osnovni medicinski koncepti za svećenike, Jača se veza između medicinskog obrazovanja i pastoralnog rada, što svećenicima omogućuje pružanje potpunije i empatičnije podrške bolesnima i njihovim obiteljima.

U intervjuu za Omnes, Vicente Aparicio naglasio je važnost ove obuke za svećenike: «koji nisu tu samo da bi dijelili sakramente, već i da bi pratili, slušali i tješili. Često se susrećemo sa složenim medicinskim situacijama, a osnovno znanje nam omogućuje da budemo učinkovitija podrška bolesnima i njihovim obiteljima.».

???? Cijeli intervju možete pročitati ovdje: Omnes - Vicente Aparicio.

Marta Santín, novinar specijaliziran za religiju.

5 koraka za uključivanje CARF Zaklade u vašu dobrotvornu oporuku

Dobrotvorna oporuka je vrsta pravnog dokumenta u kojem fizička ili pravna osoba dodjeljuje dio ili cijelo nasljedstvo crkvenoj ustanovi, dobrotvorna organizacija, neprofitna organizacija (kao što je Zaklada CARF), nevladina organizacija ili ustanova socijalne pomoći.

Cilj mu je doprinijeti dobrotvornoj svrsi nakon smrti. Ova vrsta dobrotvorne oporuke omogućuje oporučitelju da ostavi nasljeđe s društvenim utjecajem, osiguravajući da se njegova imovina koristi za potporu inicijativama koje odražavaju njegove vrijednosti i vjerske ili etičke obveze.

Uključite CARF fondaciju u svoju oporuku To je poseban način podrške formaciji dijecezanskih svećenika i bogoslova diljem svijeta, osiguravajući im da mogu nastaviti svoju pripremu za donošenje Evanđelja u sve krajeve svijeta, pomažući u održavanju Papieško sveučilište Svetog Križa i Crkveni fakulteti Sveučilišta u Navarri, kao i sjemeništa i sveučilišne rezidencije u kojima žive sjemeništarci i svećenici koji imaju koristi od vaše velikodušnosti. Ako o tome razmišljate, evo kako to učiniti u pet jednostavnih koraka.

1) Razmislite i saznajte više o institucijama koje odgovorno upravljaju vašom dobrotvornom voljom

Odvojiti vrijeme za odluku što učiniti s imovinom koju je netko stekao tijekom života čin je odgovornosti i velikodušnosti.

Dijeljenje ovog razmišljanja s obitelji ili osobama od povjerenja pomoći će vam da donesete najbolju odluku. U Zakladi CARF možemo vam savjetovati kako bi vaša oporuka vjerno odražavala vaše želje i doprinijela univerzalnoj misiji Crkve.

Imajte na umu da dobrotvorna oporuka ne utječe na prava vaših zakonskih nasljednika, već omogućuje da se dio vaše imovine dodijeli cilju u koji vjerujete.

2) Idite kod javnog bilježnika: koje podatke trebam donijeti kako bih sastavio/la svoju solidarnu oporuku?

Javni bilježnik će osigurati da vaš oporuka će biti sastavljena u skladu sa zakonom i točno odražavaju vaše želje. Kako bismo cijeli proces učinili jednostavnim, Preporučljivo je ponijeti:

Ako odlučite uključiti Zakladu CARF, javni bilježnik će osigurati da je sve pravilno formalizirano i da se vaša velikodušnost pretvori u stvaran i održiv utjecaj tijekom cijelog vrijeme.

3) Zadržite kopiju: Kako mogu osigurati da je moja oporuka dostupna kada je potrebna?

Nakon što potpišete dobrotvornu oporuku, važno je da kopiju sačuvate na sigurnom mjestu i da izvještava nekoga povjerenje u vezi s njegovim postojanjem i lokacijom.

Također možete odabrati digitalizaciju dokumenta, uvijek imajući na umu da će pravno valjan dokument biti original potpisan pred bilježnikom.

4) Obavijestite CARF fondaciju o ovome: Zašto je važno da nas o tome obavijestite?

Uključite Zakladu CARF Vaša odluka to dopušta Možemo vam jamčiti da će se vaše želje u budućnosti ispuniti. Osim toga, možemo vam savjetovati o najboljem načinu usmjeravanja vaše dobrotvorne ostavštine i maksimiziranja njenog utjecaja.

Ova komunikacija nam pomaže da bolje planiramo korištenje resursa, osiguravajući da se vaša ostavština ili dobrotvorno nasljeđe učinkovito koristi za formaciju dijecezanskih svećenika i bogoslova diljem svijeta.

5) Podijelite svoju odluku: tko bi trebao znati i zašto?

Dijeljenje vaše odluke s nekim kome vjerujete ključno je za osiguranje da se ona može glatko provesti kada dođe vrijeme. To olakšava ispunjenje vaše dobrotvorne ostavštine u skladu s vašim željama i pretvaranje vaše velikodušnosti u stvarne prilike za one kojima je to najpotrebnije. Razgovor o vašoj odluci s izvršiteljem ili vašom obitelji sprječava zbrku i pomaže u osiguravanju da se vaše želje poštuju.

Zahvaljujući tvojoj dobrotvornoj volji, vaša predanost obuci sjemeništarci y dijecezanski svećenici će nastaviti živjeti, I vaša velikodušnost postat će trajno nasljeđe koje će nadmašiti vrijeme.

Ako trebate više informacija ili savjeta, stojimo vam na raspolaganju.

Utjecaj dobrotvornog nasljeđa na budućnost Crkve

U životu svi težimo ostaviti dubok i trajan trag. Osim onoga što akumuliramo tijekom godina, ono što nas istinski definira kao ljude je dobro koje činimo drugima. Dobrotvorno nasljeđe ili oporuka postaje smislen način proširenja vaše trajne velikodušnosti izvan prolazne prirode postojanja..

Dobrotvornim nasljeđem možemo podržati ciljeve koji odražavaju našu vjeru i uvjerenja, osiguravajući da naša ostavština ima trajan utjecaj na Katoličku crkvu: cjelovito formiranje svećenika.

Nadalje, važno je shvatiti da dobrotvorno nasljeđe ili oporuka nije samo ostavljanje financijske imovine, već i prenošenje vrijednosti i učenja budućim generacijama. Na primjer, kada netko odluči posvetiti dio svog nasljedstva formaciji bogoslova i dijecezanskih svećenika, ulaže u budućnost i svetost Crkve, dopirući do ljudi diljem svijeta koji će zauzvrat odgajati druge i voditi svoje lokalne zajednice. Ove vrste odluka mogu inspirirati druge da slijede isti put, stvarajući domino efekt velikodušnosti i predanosti.

legado solidario testamento fundación carf

Holistička formacija bogoslova, biskupijskih svećenika i redovnika postaje ključna jer obuhvaća ne samo filozofiju, kanonsko pravo, teologiju i komunikaciju crkvenih institucija, već se proteže daleko izvan praktičnih vještina potrebnih za njihovu službu. Utječe na njihove najljudskije i najduhovnije dimenzije, uz njihov akademski i intelektualni razvoj.

Uz odgovarajuću i sveobuhvatnu obuku, biskupijski i redovnički svećenici bit će bolje opremljeni za suočavanje s izazovima društva koje žeđa za svjetlom, pružajući podršku i nadu onima kojima je to potrebno bez obzira na njihova vjerska uvjerenja.

Za one koji dijele duboku vjeru i žele ojačati poslanje Crkve, pa čak i za sve one koji vide veliko društveno djelo koje svećenici obavljaju diljem svijeta, uključivanje u dobrotvornu oporuku nasljedstva ili donacije u korist cjelovite formacije bogoslova i dijecezanskih svećenika postaje način doprinosa učvršćivanju vjere i evangelizaciji svih onih koji imaju manje mogućnosti.

Dobrotvorna oporuka postaje moćno oruđe za one koji žele ostaviti trajan i značajan trag; Ostavljate za sobom imovinu koja će na kraju postati dio financiranja programa osposobljavanja bogoslova i dijecezanskih svećenika.

Nasljeđe treba promatrati kao čin društvene pravde. Dodjeljivanjem sredstava holističkom obrazovanju svećenika pomažemo većem broju ljudi da pristupe kvalitetnom vjerskom obrazovanju, čime povećavamo mogućnosti za one koji mu inače ne bi mogli pristupiti.

Konačno, ključno je zapamtiti da dobrotvorna oporuka nije ograničena samo na život jedne osobe; ona odražava međugeneracijsku predanost. Kroz našu oporuku možemo nadahnuti druge da slijede naš primjer i poticati kulturu velikodušnosti i predanosti Crkvi koja traje tijekom vremena. Ovo nasljeđe, bilo kroz materijalne ili duhovne resurse, može biti središte nade i vjere za buduće generacije i stalni podsjetnik na to što znači živjeti sa svrhom.

Un testamento solidario permite extender la generosidad más allá de la vida, destinando parte de la herencia a la formación de seminaristas y el sostenimiento de sacerdotes, sin perjudicar a los herederos legítimos. Es un acto de fe y amor que fortalece la misión de la Iglesia y deja un legado duradero en la evangelización y el servicio sacerdotal.

Kako funkcionira dobrotvorna oporuka?

Jedan ostavština (djelomična ili zajednička oporuka) (cijeli dokument) je pravni dokument kojim se utvrđuje da će se, nakon smrti, dio ili sva imovina dodijeliti zakladi ili neprofitnoj organizaciji, u ovom slučaju za izobrazbu bogoslova te biskupijskih i redovničkih svećenika. Ova odluka ne podrazumijeva ostavljanje obitelji nezaštićenom ili nanošenje štete legitimnim nasljednicima, već dijeljenje postotka nasljedstva s ciljem koji će trajati vječno tijekom vremena.

To je jednostavan i fleksibilan proces koji vam omogućuje prilagodbu uvjeta prema vašim okolnostima i željama. Može uključivati financijsku imovinu, pokretninu i nepokretnu imovinu; određeni iznos novca; ili postotak ukupnog nasljedstva.

Razlozi za dobrotvornu ostavštinu za potporu izobrazbi svećenika

1. Promicanje kršćanskih vrijednosti: Podržavajući formaciju novih svećenika, doprinosimo širenju temeljnih vrijednosti poput solidarnosti, suosjećanja i služenja drugima. Ta su načela bitna za izgradnju pravednijih i humanijih zajednica.

2. Jačanje lokalnih crkava: Prisutnost dobro obučenih svećenika u zajednici pomaže u značajnoj razlici u duhovnom i društvenom životu župljana. Ove osobe, osim što propovijedaju Evanđelje i podjeljuju sakramente, organiziraju aktivnosti, pružaju vodstvo i podršku te pomažu ujediniti ljude oko zajedničkih ciljeva.

3. Poticanje zvanja: Doprinosom formaciji biskupijskih i redovničkih svećenika može se stvoriti okruženje koje potiče druge da razmotre život potpune predanosti Bogu za druge. Vidljivost predanih i dobro pripremljenih svećenika može nadahnuti mlade ljude da slijede njihove stope i posvete svoje živote služenju drugima.

4. Kontinuitet u evangelizaciji: Bogoslovci su budućnost Crkve. Njihova formacija zahtijeva financijsku potporu kako bi se osiguralo da su dobro pripremljeni za svoju misiju vođenja i služenja zajednici.

5. Podrška svećenicima: Mnoge zajednice ovise o velikodušnosti vjernika u podršci svojim svećenicima koji posvećuju svoje živote molitvi, službi i poučavanju. Ali koja je bolja podrška od čvrste formacije koja izravno koristi njihovim lokalnim crkvama?.

6. Čin vjere i ljubavi: Dobrotvorna ostavština ili oporuka je opipljiva manifestacija vaše predanosti sveobuhvatnoj Crkvi i svemu njezinom duhovnom i društvenom radu.

7. Trajan i dugotrajan učinak: Iako je život prolazan i prolazan, plodovi dobro usmjerene donacije mogu se ovjekovječiti i produžiti generacijama, jačajući Božje djelo na zemlji.

Kako sastaviti dobrotvornu oporuku

Informirajte se i razmislite: Razmislite što biste željeli ostaviti iza sebe. Svaki doprinos će imati utjecaj u životima ljudi kojima pomažemo, koji će zauzvrat pomoći stotinama tisuća drugih u njihovim domovinama. Ako trebate više informacija ili imate bilo kakvih pitanja, nudimo Besplatni pravni savjeti i ukupno povjerljivost.

U ovom procesu bitno je da osoba koja želi dati dobrotvorno nasljedstvo odvoji vrijeme za razmišljanje o svojim željama i ciljevima. Može biti korisno napraviti popis uzroka koji su im najvažniji i razmotriti kako njihovo nasljeđe može pozitivno utjecati na ta područja svijeta. Nadalje, preporučljivo je razgovarati s odvjetnikom specijaliziranim za oporuke kako bi se osiguralo da su sve odredbe jasne i pravilno provedene.

Je li notar potreban? Kako biste osigurali pravnu valjanost svoje ostavštine ili oporuke te kako biste ispunili svoje želje u budućnosti, preporučljivo je koristiti usluge javnog bilježnika. To ne samo da jamči da je dokument ispravno sastavljen, već i pomaže u izbjegavanju potencijalnih sporova među nasljednicima i osigurava usklađenost s lokalnim propisima. Ne zaboravite ispravno uključite podatke CARF Foundation I prije svega, zapamtite spremiti kopiju. Podaci potrebni za uključivanje Zaklade CARF u oporuku ili dobrotvorno zaveštanje su:

ZAKLADA RIMSKOG AKADEMSKOG CENTRA
Porezni identifikacijski broj (CIF): G-79059218
Conde de Peñalver, 45. Mezzanin, Ured 1
28006 Madrid

Možete nas kontaktirati putem e-pošte i poslati kopiju Ani na carf@fundacioncarf.org.

Razmotrite uključivanje klauzule o ažuriranju: Tijekom života, naše se okolnosti mogu mijenjati. Preporučljivo je u oporuku uključiti klauzulu koja vam omogućuje da je pregledate i ažurirate po potrebi kako bi odražavala vaše trenutne želje.

Ako u svoju oporuku u konačnici želite uključiti donaciju ili ostavštinu u korist bogoslova te biskupijskih i redovničkih svećenika, imajte na umu obavijestiti ustanovu. Iako nije obavezno, obavještavanje CARF Zaklade o vašoj odluci olakšava učinkovito ispunjenje vaših želja.

vocaciaones que dejan huella

Ostavlja neizbrisiv trag

Dobrotvorno nasljeđe jedinstven je način da nadmašite i ovjekovječite dobro djelo koje ste učinili u svom životu, donoseći budućnost nade i vjere generacijama koje dolaze. Ako u svom srcu osjećate želju da doprinesete misiji Crkve, ovo je plemenit i transformativan put.

Za više informacija o tome kako sastaviti oporuku u korist cjelovite i trajne formacije biskupijskih i redovničkih svećenika, kontaktirajte nas. Tu smo da vam pomognemo ispuniti vašu želju da napustite trajna ostavština ljubavi i služenja u Katoličkoj Crkvi.

Kako se različite vrste donacija mogu odbiti od poreza?

Oporezivanje koje se primjenjuje na neprofitne subjekte poput Zaklade CARF

Doprinosi koje tvrtke ili pojedinci daju zakladi imaju porezne olakšice kroz porezne odbitke. porez na dobit kao u porez na dohodak fizičkih osoba (IRPF).

Pomoć koja ima koristi od ovih odbitaka jest ona koja se dodjeljuje udrugama ili institucijama poput Zaklade CARF, proglašenima javno korisnim i nevladinim organizacijama, koje ispunjavaju uvjete utvrđene Zakonom 49/2002 o poreznom režimu neprofitnih subjekata i poreznim poticajima za pokroviteljstvo.

Koje donacije ispunjavaju uvjete za porezne olakšice?

Prema članku 17. Zakona 49/2002 o poticajima za pokroviteljstvo, koji se odnosi na odbitne donacije i doprinose, neopozive, bezuvjetne donacije i prilozi dani subjektima obuhvaćenim Zakonom o pokroviteljstvu daju donatorima pravo na odbitke predviđene u njemu. Ove donacije i prilozi mogu biti novčani, u naturi ili u obliku prava, ili dani putem članarina, pod uvjetom da ne daju donatoru pravo na primanje sadašnje ili buduće usluge. Različite vrste donacija neprofitnim subjektima mogu uključivati:

  • Jednokratne donacije: za rješavanje određene situacije ili kampanje prikupljanje sredstava specifičan. Na primjer Donirajte kaleže, Zahtjevom za donaciju od 600 eura jamčite da će bogoslov koji će uskoro biti zaređen dobiti ruksak sa svetim posuđem za podjeljivanje sakramenata gdje god se nalazio.
  • Redovne donacije: obveza suradnje sa zakladom doniranjem određenog iznosa novca u određenoj učestalosti. U našem online obrazac za donacije Možete odabrati iznos koji želite doprinijeti i koliko često želite da se to čini.
 

vasos sagrados

Porezne olakšice za odbitak pomoći u naturi

Jesu li nenovčani prilozi porezno priznati? Nenovčani prilozi su oni kod kojih, umjesto novčanog doprinosa, donator daje prilog u obliku robe. Većinom su to vrijedni predmeti za koje donator već zna da ih neće koristiti ili uživati u njima te vjeruje da će biti korisniji ako podrže vrijedan cilj.

Trenutno nenovčane donacije, Donacije subjektima obuhvaćenim Zakonom 49/2002, kao što su zaklade, regulirane su zakonom s različitim sadržajem, Zakonom 7/2022 od 8. travnja o otpadu i onečišćenom tlu za kružno gospodarstvo. Ove donacije uključuju predmete poput satova, nakita, slika i umjetničkih djela. Zaklada CARF jamči siguran i profesionalan postupak rukovanja svim doniranim predmetima: službenu procjenu i javnu dražbu.

Važeći Zakon o pokroviteljstvu, s ciljem poticanja privatnih napora, pomaže u promicanju donacija u naturi bez ikakvih troškova za doprinos zakladi. Zakon navodi da oporeziva osnovica imovine koja još uvijek ima vrijednost je nula, ako je donacija za zakladu koja će je koristiti u svoje svrhe. Osim toga, primjenjuje se stopa PDV-a od 0,%. na isporuku robe dane kao nenovčane donacije.

Imovina koju primi Zaklada CARF bit će podvrgnuta profesionalnoj procjeni i potom će biti prodana na dražbi. Nakon što bude dostupna službena procjena zalagaonice CaixaBank, može se izdati odgovarajuća potvrda o donaciji te imovine u naturi. Zaklada CARF pokušat će poboljšati procijenjenu vrijednost putem javne dražbe.

Što se događa s dobrotvornim ostavštinama i oporukama?

Dobrotvorno nasljeđivanje je oporučna dispozicija u korist neprofitne organizacije. Nasljeđivanje se smatra određenom imovinom (vozila, dionice, police životnog osiguranja, nekretnine itd.), dok je nasljedstvo nasljeđivanje u kojem se spaja imovina nasljednika i pokojnika.

Ostaviti nasljeđe ili solidarnost će Za doniranje Zakladi CARF, potrebno je samo otići kod javnog bilježnika i izraziti svoju namjeru da oporučno ostavite ili zaveštate svu ili dio svoje imovine.

Prilikom nagodbe oporuke, neprofitne organizacije Ne podliježu porezu na nasljedstvo i darove, Stoga su dobrotvorne ostavštine oslobođene poreza za korisnike. Cijela vrijednost donacije bit će iskorištena za rad zaklade.

desgravación donaciones

Zakon o patronatu 49/2002

Zakon o pokroviteljstvu od 23. prosinca, o poreznom režimu neprofitnih subjekata i poreznim poticajima za pokroviteljstvo, uključuje sljedeće:

  • Članak 19. Odbitak porezne kvote fizičke osobe.
  • Članak 20. Odbitak porezne kvote na društva. Porezne olakšice za tvrtke (IS).

Porezni odbitak za vašu donaciju možete izračunati pomoću našeg kalkulator donacija.

Porezne olakšice za donacije koje daju pojedinci

Zahvaljujući Zakonu o pokroviteljstvu, donacije do 250 eura imaju pravo na porezni odbitak od 80%. To jest, Doniranjem od 20,83 € mjesečno ili 250 € godišnje, Porezna uprava će vam vratiti 200 € u vašoj poreznoj prijavi. Za veće donacije odobrava se odbitak od 40% na cijenu.

Porezne olakšice za odbitak ponavljajućih donacija

Donacije se mogu odbiti u iznosu od 45% oporezivog dohotka pod uvjetom da je isti ili veći iznos doniran istoj zakladi u dva neposredno prethodna porezna razdoblja, čime se nagrađuje predani donator. Odbitak je ograničen na 10% oporezivog dohotka za potrebe poreza na dohodak.

Porezne olakšice za donacije koje daju tvrtke i korporacije

U slučaju donacija pravnih osoba, poput trgovačkih društava, donirani iznos ispunjava uvjete za odbitak poreza na dobit u iznosu od 40% za prvo tromjesečje i 50% za prvo tromjesečje u slučaju ponavljajućih donacija. U ovom slučaju ne postoje dva razreda donacija.

Nadalje, važno je napomenuti da osnovica za ovaj odbitak ne može premašiti 15% oporezivog dohotka za porezno razdoblje. Iznosi koji prelaze ovu granicu mogu se primijeniti u poreznim razdobljima koja završavaju u deset neposredno sljedećih godina.

Kako ostvariti poreznu olakšicu na donacije uplaćene Zakladi CARF?

Kada podnosite poreznu prijavu ili poreznu prijavu za tvrtke ako ste tvrtka, ne zaboravite zatražiti odbitak za donacije dostavljanjem dokaza o donacijama. Da biste to učinili, morate svim svojim donatorima dostaviti potvrdu o donaciji koju je izdala Zaklada CARF, koja zatim te podatke prijavljuje Poreznoj upravi kako bi te iznose mogla uključiti u porezne podatke svake osobe ili tvrtke i u njihov nacrt porezne prijave.

Anonimne donacije ne mogu se odbiti od poreza jer porezne vlasti ne mogu identificirati primatelja. Stoga je važno osigurati da navedete potpune podatke ispunjavanjem obrazaca dostupnih na web stranici. To će zakladi omogućiti da vam izda potvrdu o donaciji kojom se potvrđuje vaš doprinos.

Bibliografija:

19. ožujka, sveti Josip, rad i očinstvo

To su dvije teme kojima se papa Franjo bavio u završnom dijelu svog pisma Patris corde (8-XII 2020) o svetom Josipu. 

Od Lava XIII. (usp. enciklika Rerum novarum, 1891Crkva predlaže svetog Josipa kao uzornog radnika i zaštitnika radnika. Franjo u svom pismu kaže da se promišljanjem lika svetog Josipa bolje razumije značenje rad koji daje dostojanstvo i mjesto rada u planu spasenja.

S druge strane, danas je u najboljem interesu svih da razmišljaju o očinstvu.

Djelo i plan spasenja u svetom Josipu

«Rad», piše Papa, „postaje sudjelovanje u samom djelu spasenja, prilika za ubrzanje dolaska Kraljevstva, za razvoj vlastitih potencijala i kvaliteta, stavljajući ih u službu društva i zajedništva. Rad postaje prilika za ispunjenje ne samo za sebe, već prije svega za onu izvornu jezgru društva koja je obitelj“ (Patris corde, br. 6).

Ovdje treba istaknuti dvije međusobno povezane reference: Jedan je odnos između posla i obitelji.Druga je trenutna situacija, ne samo pandemija već i širi kontekst, koji zahtijeva preispitamo svoje prioritete u vezi s poslom.

Franjo piše: «Kriza našeg vremena, koja je ekonomska, društvena, kulturna i duhovna kriza, može za svakoga predstavljati poziv na ponovno otkrivanje značenja, važnosti i nužnosti rada kako bi se stvorila nova 'normala' u kojoj nitko nije isključen. Djelo svetog Josipa podsjeća nas da Sam Bog, postao čovjekom, nije prezirao rad.. Gubitak radnih mjesta koji pogađa toliko braće i sestara, a koji se u posljednje vrijeme povećao zbog pandemije Covid-19, trebao bi biti poziv na preispitivanje naših prioriteta» (Ibid.).

San José - El trabajo y la patermidad

U posljednjem dijelu svog pisma, Papa zastaje kako bi razmislio o tome kako je sveti Josip znao biti otac 'u sjeni' (citira knjigu poljskog autora Jana Dobraczyńskog, Sjena oca, iz 1977., objavljenu na španjolskom jeziku kod izdavača Palabra, Madrid 2015.).

Sjena svetog Josipa Oca

Razmišljajući o toj sjeni oca, svetog Josipa, ili u kojoj je otac, možemo smatrati da naša postmodernistička kultura proživljava rane uzrokovane pobunom protiv očinstva, što je objašnjivo ako uzmemo u obzir mnoge tvrdnje o očinstvu koje nisu bile ili nisu znale biti ono što bi trebale biti; ali pobuna protiv očinstva je sama po sebi neprihvatljiva, jer je bitan dio naše čovječnosti i svima nam je potrebna. Danas, zaista, trebamo očeve posvuda, da se vratimo ocu.

U društvo našeg vremena, Franjo primjećuje da se čini da djeca često nemaju oca. Dodaje da i Crkva treba očeve - u doslovnom smislu, dobre očeve - a također i u širem smislu., duhovni roditelji drugih (usp. 1 Kor 4, 15; Gal 4, 19).

Što znači biti otac?

Papa sugestivno objašnjava: «Biti otac znači uvesti dijete u iskustvo života, u stvarnost. Ne sputavati ga, ne zatvarati ga, ne posjedovati ga, već ga osposobiti za izbor, za slobodu, za izlazak» (br. 7). I vjeruje da riječ „najčedniji“, koju kršćanska tradicija stavlja uz Josipa, izražava to logika slobode koje bi svaki roditelj trebao imati voljeti na istinski slobodan način.

Franjo primjećuje da sveti Josip ne bi sve to smatrao prvenstveno samožrtvom, koja bi mogla dovesti do određene frustracije; već jednostavno darom sebe, plodom povjerenja. Zato šutnja svetog Josipa ne daje povoda za pritužbe, već za geste povjerenja.

«Misionarski duh Crkve nije ništa drugo nego poriv da se prenese radost koja nam je dana», Govor Rimskoj kuriji, 22. XII. 2008.

Od žrtve do samodarivanja

Evo daljnjeg istraživanja o odnos između žrtve i velikodušnosti iz ljubavi, iz perspektive koja bi se mogla nazvati kršćanskim humanizmom ili Kršćanska antropologija:

«Svijet treba očeve, odbacuje gospodare, to jest: odbacuje one koji žele iskoristiti posjedovanje drugoga kako bi ispunili vlastitu prazninu; odbacuje one koji brkaju autoritet s autoritarizmom, služenje s servilnošću, suočavanje s ugnjetavanjem, milosrđe s paternalizmom, snagu s uništenjem. Svaki istinski poziv rađa se iz dara sebe, što je sazrijevanje jednostavne žrtve.».

Kako bismo dobro iskoristili ovaj argument, smatramo da je važno imati na umu prilično negativno i osiromašujuće značenje koje riječ "žrtva" ima u svakodnevnom jeziku danas. Na primjer, kada kažemo: "Ako nema druge mogućnosti, podnijet ćemo žrtvu da bismo to postigli..." Ili kada izrazimo da nam se nešto ili ta osoba ne sviđa, ali "žrtvovanjem" to možemo podnijeti.

To se može vidjeti kao rezultat dekristijanizacija kulture; Iz kršćanske perspektive, žrtva prvenstveno nema tužnu, negativnu ili defetističku konotaciju; naprotiv, to je nešto vrijedno jer iza toga stoje život i radost. Međutim, nijedna majka ili otac koji čine ono što moraju ne misle da to čine iz žrtve ili kao uslugu koja zahtijeva veliki trud s njihove strane, jednostavno zato što "nema drugog načina".

Kada se izgubi kršćanska perspektiva (to jest, vjera da je Krist pobijedio na križu i stoga Križ je izvor spokoja, (povjerenje i radost), danas riječ žrtva zvuči tužno i nedovoljno. Papa to dobro izražava kada predlaže prevladavanje “[puko ljudske] logike žrtve”. Doista, žrtva bez punog značenja koje joj daje kršćanska perspektiva nosi u sebi nešto tlačiteljsko i samodestruktivno.

Zapravo, što se tiče velikodušnost koju svako očinstvo zahtijeva, Papa dodaje nešto što osvjetljava putokaz za crkvena zvanja: «Kada zvanje, bilo u bračnom, celibatnom ili djevičanskom životu, ne dosegne zrelost sebedarja, zaustavljajući se samo na logici žrtve, tada umjesto da postane znak ljepote i radosti ljubavi, riskira izražavanje nesreće, tuge i frustracije.».

Tako je. I to se može povezati s pravim značenjem kršćanske slobode, koja nadilazi ne samo mentalitet starozavjetnih žrtava, već i iskušenje voluntarističkog moralizma.

Joseph Ratzinger - Benedikt XVI. je to dobro objasnio

U nekoliko navrata, u vezi s odlomkom u Rimljanima 12:1 (o duhovnom bogoslužju), rečeno je da je pogreška željeti biti spašen, pročišćen ili otkupljen vlastitim naporima. Evanđeljska poruka predlaže učenje življenja dan za danom...prinošenje vlastitog života u zajedništvu s Kristom, unutar okvira Crkve i u središtu Euharistija (usp. posebno Opću audijenciju, 7. I. 2009.).

Čini se da ovo osvjetljava ono što Franjino pismo kaže, formulirano na način koji svatko može prihvatiti, ne samo kršćanin, a istovremeno ga postavlja na put prema punini kršćanstva: Roditeljstvo mora biti otvoreno novim prostorima slobode za djecu. To svakako podrazumijeva brigu oca i majke da odgajaju svoju djecu u slobodi i odgovornosti.

Vrijedi prepisati ovaj odlomak, koji se nalazi gotovo na kraju pisma: «Svako dijete uvijek u sebi nosi misterij, nešto neviđeno što se može otkriti samo uz pomoć oca koji poštuje njegovu slobodu. Oca koji je svjestan da ispunjava svoju odgojnu ulogu i u potpunosti doživljava svoje očinstvo tek kada postane 'beskorisno', kada vidi da je dijete postiglo autonomiju i samo hoda životnim stazama, kada se stavi u poziciju svetog Josipa, koji je oduvijek znao da Dijete nije njegovo, već je jednostavno povjereno na njegovu brigu.‘.

Don Ramiro Pellitero Iglesias, Profesor pastoralne teologije na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Navarri.

Objavljeno u Crkva i nova evangelizacija.