Sveti Josip i Crkva

Sveti Josip i zajedništvo svetih

Prvo, stvarnost svetog Josipa i zajedništvo svetaca (2. veljače 2022.). “Općinstvo svetaca je upravo Crkva.” (Katekizam Katoličke Crkve, br. 946). „To ne znači da sveci primaju pričest“, našalio se Papa, prisjećajući se odgovora koji je dao kao dijete. „Sveci na nebu su naši zagovornici pred Bogom, naši zaštitnici.“ (jer možda nosimo njegovo ime) ili braća i sestre prema kojima možemo imati odanost i prema kojima se možemo odnositi s povjerenjem. Štoviše, zajedništvo svetaca je ujedno i Crkva na hodočašću na zemlji, koju čine pravednici i grešnici.

U tom trenutku, Papa je ponudio ono što je nazvao prekrasnom definicijom Crkve: “Crkva je zajednica spašenih grešnika.” Dodao je: “Nitko ne može biti isključen iz Crkve; svi smo spašeni grešnici.” S jedne strane, svi kršćani čine jedno tijelo s Kristom (duhovno). (usp. 1 Kor 12,12; 26-27); U zajedništvu smo s Njim kroz vjeru i krštenje. A to je zajedništvo svetaca.

Iz toga je izvukao tri zaključka: prvo, solidarnost i u dobru i u zlu: “Ne mogu biti ravnodušan prema drugima, jer smo svi dio jednog tijela, u zajedništvu. U tom smislu, grijeh jedne osobe uvijek utječe na sve, a ljubav svakoga utječe na sve.”. 

Drugo: Kršćani “su međusobno povezani na dubok način, a ta je veza toliko jaka da je čak ni smrt ne može prekinuti”, pa stoga pričest svetaca uključuje i mrtve [koji su u čistilištu]. 

Treće: pričest svetaca uključuje i, dok su na zemlji, grešnike, čak i “one koji su se odrekli vjere, koji su otpadnici od vjere, koji su progonitelji Crkve, koji su zanijekali svoje krštenje, (...) bogohulnike, sve njih.” Svi smo braća i sestre po krštenju, s vezom koju ništa i nitko ne može uništiti na zemlji.

Doista, kako ističe Drugi vatikanski koncil (usp. Lumen Gentium, br. 14 i 15), grešnici, ako su kršteni, “pripadaju” zajednici svetih, što je Crkva, na nesavršen ili nepotpun način. A ako nisu kršteni, “uređeni” su u otajstvo Crkve i na neki način se s njom povezuju ukoliko traže istinu i dosljedno žive ljubav. 

Zaštitnik dobre smrti

Pretposljednja kateheza bila je o Sveti Josip, zaštitnik sretne smrti (9. veljače 2022.). U vezi s gore navedenim i sa smrću svetog Josipa (vjerojatno uz pomoć Djevice Marije i Isusa u Nazaretu), Franjo je podsjetio na pomoć koju kršćani tradicionalno traže od svetog Josipa u trenutku smrti (usp. Benedikt XV., Motu proprio Bonum sane, 25. VII. 1920.).

U ovom trenutku svoje kateheze, Franjo se osvrnuo na pismo pape emeritusa Benedikta XVI., koji je, uskoro navršavajući 95 godina, svjedočio o svojoj svijesti o stvarnosti smrti: “Stojim pred tamom smrti, na mračnim vratima smrti.” Franjo je primijetio: ”Dao nam je dobar savjet! Takozvana kultura 'blagostanja' pokušava eliminirati stvarnost smrti, ali pandemija koronavirusa ju je na dramatičan način ponovno istaknula.‘.

Podsjećajući na tragediju pandemije, inzistirao je da “kršćanska vjera nije način egzorcizma straha od smrti, već nam pomaže da se s njom suočimo”; ona osvjetljava tu tajnu svjetlom koje dolazi iz uskrsnuća Kristova (usp. 1 Kor 15, 12-14).

Pomaže nam dati pozitivno značenje životu, također i ovom životu, vidjeti ga novim očima (ne gomilati materijalna dobra, već stavove i djela milosrđa); potiče nas da se brinemo za bolesne, a ne da "odbacujemo" starije, kako bi mogli umrijeti u miru, na najhumaniji mogući način. Danas se uzrokuje smrt (eutanazija) ili se pomaže samoubojstvu. "Život je pravo, a ne smrt, koju treba prihvatiti, a ne dijeliti." I "početak života i kraj uvijek su misterij, misterij koji treba poštovati, pratiti, brinuti se za njega i voljeti.".

 Zaštitnik Opće Crkve

Konačno, kateheza o svetom Josipu završila je razmišljanjem o Sveti Josip, zaštitnik sveopće Crkve (16. veljače 2022.). Franjo se vratio temeljnoj misiji koju je imao sveti Josip, a to je štititi i brinuti se za Isusa i Mariju, koji su “najdragocjenije blago naše vjere” (Pio IX., 1871.).

“U planu spasenja”, ističe Papa, ponavljajući kršćansku tradiciju, «Sin se ne može odvojiti od Majke», one koja je napredovala „na hodočašću vjere i vjerno čuvala svoje sjedinjenje sa Sinom sve do križa“.» (Lumen gentium, 58), kako nas podsjeća Drugi vatikanski koncil.

I dodaje da “Isus, Marija i Josip su u određenom smislu prvobitna jezgra Crkve.”. I mi, kako piše u Patris corde, 5: “moramo se uvijek pitati štitimo li svom snagom Isusa i Mariju, koji su nam tajanstveno povjereni na odgovornost, brigu i čuvanje.” U kojem smislu? Ukoliko, kao kršćani, imamo zadatak čuvati i braniti život, srce i djelo ljudi, a također i Crkvu: “Biti kršćanin ne znači samo prihvatiti vjeru, ispovijedati vjeru, već zaštititi život, vlastiti život, živote drugih i život Crkve.”.

Stoga, “Svaka osoba koja je gladna i žedna, svaki stranac, svaki migrant, svaka osoba bez odjeće, svaka bolesna osoba, svaki zatvorenik je 'Dijete' koje Josip čuva.‘. I mi moramo od Josipa naučiti "čuvati" te posjede (koji nam dolaze s Crkvom): “ljubiti Dijete i njegovu majku; ljubiti Sakramente i Božji narod; voljeti siromašne i našu župu” (usp. Patris corde, 5).

Što se tiče Crkve, vrijedi prenijeti cijeli ovaj odlomak iz općeg slušateljstva:

“Danas je to uobičajeno, to je svakodnevna stvar, kritizirati Crkvu, Naglasiti nedosljednosti – ima ih mnogo – naglasiti grijehe, koji su zapravo naše nedosljednosti, naši grijesi, jer je Crkva oduvijek To je grad grešnika koji nalaze Božju milost.".

“Zapitajmo se – poziva nas Franjo – volimo li, duboko u srcu, Crkvu kakva jest: Božji narod na putu, s mnogim ograničenjima, ali s velikom željom da služi i ljubi Boga.”.

“Zapravo”, primjećuje, „samo nas ljubav čini sposobnima govoriti istinu u potpunosti, nepristrano; reći što je krivo, ali i prepoznati sve dobro i svetost koji su prisutni u Crkvi, počevši upravo od Isusa i Marije. Ljubiti Crkvu, štititi Crkvu i hodati s Crkvom.“.

“Ali – on stalno upozorava – Crkva nije ona mala skupina koja je bliska svećeniku i svima zapovijeda, ne. Crkva smo svi mi, svi mi. Na putu.“. Čuvajte se, štitite se. Dobro je pitanje: kada imam problem s nekim, pokušavam li ga zaštititi ili ga odmah osuđujem, loše govorim o njemu, uništavam ga?” I Franjo zaključuje moleći zagovor svetog Josipa nad svima.