Na početku Svete sedmice, Papa Lav XIV. Objavio je svoju molitvenu namjeru za mjesec travanj, posvećenu svećenicima u krizi, pružajući priliku za razmišljanje o potrebi da se o njima brine, da im se sluša i da im se pruži podrška.
Kroz Papinu svjetsku mrežu molitve – s kampanja Molite se s Papom– Sveti Otac je pozvao vjernike i ljude dobre volje da se na trenutak zaustave u molitvi, da prepoznaju i razmisle o činjenici da iza svakog služenja stoji život kojem je također potrebna bliskost i slušajuće uho.
U svojoj molitvi Sveti Otac je uputio iskrenu molbu za svećenike koji prolaze kroz teška vremena: «Kad usamljenost teško pritišće, sumnje zamagljuju srce, a umor se čini jačim od nade. Papa Lav XIV. je podsjetio da svećenici «nisu ni državni službenici ni usamljeni junaci, nego voljena djeca, ponizni i cijenjeni učenici te pastiri koje podupiru molitve svoje stada».
Štoviše, papa Lav XIV. naglasio je važnost ponovnog otkrivanja zajedničke dimenzije svećeničke službe. Posebno je pozvao vjernike da «slušaju ne osuđujući, biti zahvalan, a ne zahtijevati savršenstvo »i pratiti ih blizinom i iskrenom molitvom', prepoznajući da je briga za svećenike odgovornost cijelog Božjeg naroda.
U svojoj molitvi papa je osobito zamolio da svećenici budu blagoslovljeni «zdravim prijateljstvima i mrežama bratinske potpore» te milošću da ponovno otkriju ljepotu svoga poziva.
Međunarodni ravnatelj Papine svjetske mreže molitve, otac Cristóbal Fones, istaknuo je da mu je ova molitvena namjera osobito bliska srcu: «Papa nas podsjeća da moramo pružiti bratinsku podršku onima koji pružaju podršku. Osjećam to vrlo snažno, s obzirom na mnoge svećenike i prijatelje koji prolaze kroz teška vremena. Ključno je zapamtiti važnost ljudskog druženja, iskrenog prijateljstva i, iznad svega, podrške kroz molitvu. Svećenici trebaju znati da nisu sami.
U svjetlu nedavnog nauka Crkve – od Drugog vatikanskog sabora do nauka nedavnih papa – naglašava se da je svećenik krhak čovjek kojem su potrebni milosrđe, suosjećanje i razumijevanje.
Iz tog razloga naglašava se da ne bi trebali sami prolaziti kroz trenutke obeshrabrenja, nego da dopuste da ih zajednica prati i podržava. Svećeničko bratstvo, zajednički život i molitva Božjeg naroda tako se nameću kao bitni izvori milosti, sposobni obnoviti njihovo zvanje i poticati ih u svakodnevnoj službi.
«Ne bojte se svoje slabosti: Gospodin ne traži savršene svećenike.»
Sinodalna Crkva je također ona koja brine za poziv svećenika i podržava ga, pomažući im da budu bolji pastiri, bolji braća i bolji ljudi. Papa Franjo je u videu Pape za srpanj 2018. već izrazio svoju zabrinutost za svoje svećenike, započevši svoj govor riječima: «Umor svećenika… Znate li koliko često o tome razmišljam?».
27. lipnja 2025. sam je papa Lav XIV., povodom Dana svećeničkog posvećenja, obratio se svećenicima riječima: «Ne bojte se svoje slabosti: Gospodin ne traži savršene svećenike, nego ponizna srca, otvorena za obraćenje i spremna ljubiti kao što je On sam ljubio nas.».
26. lipnja 2025. sam je Leo XIV. također obratio sudionicima na međunarodnom sastanku. Sretni svećenici – nazivam ih prijateljima (Ivan 15,15), organizirano od strane Dikasterija za kler, u sklopu Jubileja svećenika, rekao sam vam: «Usred ove Svete godine svjedočimo zajedno da je moguće biti sretni svećenici, jer…' Krist nas je pozvao; Krist nas je učinio svojim prijateljima (usp. Iv 15,15); to je milost koju želimo primiti s zahvalnošću i osjećajem odgovornosti.
Svjetska mreža molitve Pape naglašava da ova namjera nije samo poziv na molitvu, nego i na djelovanje: stvaranje prostora za slušanje, poticanje gostoljubivih zajednica, izbjegavanje destruktivne kritike i jačanje veza unutar zajednice.
Poziv u svećeništvo zahtijeva od čovjeka koji ga prima da posveti svoj život pomaganju svojim braći i sestrama da žive bliže Bogu.
Što je zvanje u svećeništvo? Poziv je misterij ljubavi između Boga, koji čovjeka zove ljubavlju, i čovjeka koji Mu slobodno i iz ljubavi odgovara. Međutim, zvanje u svećeništvo To nije samo osjećaj. Radije je to unutarnja sigurnost koja proizlazi iz Božje milosti, koja dotiče dušu i poziva na slobodan odgovor.
Ako Bog pozove, ta će sigurnost rasti u skladu s velikodušnošću odgovora. Poziv u svećeništvo zahtijeva od čovjeka koji ga primi da posveti svoj život pomaganju braći i sestrama da žive bliže Bogu. Pozvan je da pruži ponizan službu u ime i za cijelo čovječanstvo.
Po zaređenju za svećenika prima se Sakramenat svetog reda, čime se priprema da se ponudi svoje tijelo i duh – to jest, cijelo svoje biće – Gospodinu. Svoju će službu obnašati oslanjajući se na to, osobito u trenucima kada slavi žrtvu Tijela i Krvi Kristove i kada, u ime Božje, oprašta grijehe u sakramentu ispovijedi.
Kako mogu znati imam li zvanje za svećeništvo?
Bog poziva svakoga, a neke s posebnom misijom, osobno prilagođenom njima: «svakoga na svoj način», kaže Drugi vatikanski sabor u svom općem pozivu na svetost.
Svaki vjernik mora razaznati svoj vlastiti put, donijeti odluku da ga slijedi i izvući na vidjelo ono najbolje – tu duboko osobnu kvalitetu koju je Bog stavio u njega – i ne dopustiti da ga iscrpi nastojanje da oponaša nešto što mu nije namijenjeno.
Alat koji mi kršćani imamo da otkrijemo svoje zvanje – bilo da je riječ o braku, svećeništvu ili apostolskom celibatu – jest molitva. Molitva je apsolutno nužna za život duše. Ovaj dijalog s Bogom omogućuje duhu da cvjeta. «Ako kažeš »dovoljno", izgubljen si,' podsjeća nas sveti Augustin. Zapamtite.
Molitva za razlučivanje poziva
U molitvi se obnavlja naša vjera u Božju prisutnost i Njegovu ljubav. Ona potiče nadu koja nas vodi da usmjerimo svoje živote prema Njemu i da vjerujemo u Njegovu providnost. A naša se srca proširuju dok odgovaramo božanskoj Ljubavi svojom ljubavlju.
Naš uzor je Isus, koji moli prije odlučujućih trenutaka svoje misije. Svojom molitvom Isus nas uči moliti, otkriti volju našega Oca nebeskoga i poistovjetiti se s njome. Štoviše, kako preporučuje Katekizam, tijekom procesa razlučivanja vlastitog poziva, lik duhovnog voditelja može biti od velike pomoći – to jest, osoba u koju možemo položiti svoje povjerenje i koja nam pomaže otkriti Božju volju.
Znakovi poziva
Obveza poticanja zvanja pripada cijeloj kršćanskoj zajednici. U Zakladi CARF podržavamo tu obvezu.
U oblikovanju svećeničkog poziva mogu se uzeti u obzir određeni opći aspekti ili karakteristike kako bi se pomoglo razlučiti poziva li Bog čovjeka u svećeništvo. Kanonsko pravo navodi neke pojedinosti. U kanonu 257 stoji: «Formacija studenata mora se provoditi na način da osjećaju osjećaj predanosti ne samo prema pojedinoj Crkvi u čiju su službu inkardinirani, nego i prema sveopćoj Crkvi, te da su spremni posvetiti se onim pojedinim Crkvama koje su u velikoj potrebi.».
Ljubav prema Crkvi, prema Euharistiji, prema našoj Najsvetijoj Majci Mariji, česta ispovijed i Liturgija sati jasni su znakovi poziva u svećeništvo. Ljubav prema Božjim stvarima može doći iznenada, poput čudesnog otkrića nakon susreta s Kristom, ili može biti nešto što smo osjećali cijeli život, usađeno nam od djetinjstva od strane naše obitelji. Vi, molite za pozive!
carf@fundacioncarf.orgFiksni telefon: +34 914 029 082Mobitel: +34 638 078 51145 Conde de Peñalver.
