Katolička Crkva slavi deveti Svjetski dan siromašnih u nedjelju, 16. studenoga. Ovaj događaj, koji se obilježava pretposljednje nedjelje kroz godinu, postao je ključni trenutak za razmišljanje i pastoralno djelovanje diljem svijeta.
Papa Lav XIV predložio je moto koji je uzet Iz Knjige Tobijeve: "Ne okreći lica od siromaha"" (Tb 4, 7). U nastavku prenosimo cijelu poruku koja je potpisana 13. lipnja 2025. u Vatikanu na dan Spomendan svetog Antuna Padovanskog, zaštitnika siromašnih.
1. «"Ti si, Gospodine, moja nada" (Sol 71, 5). Ove riječi izviru iz srca pritisnutog teškim teškoćama: «Mnoge si me nevolje natjerao da prođem» (r. 20), kaže psalmist. Unatoč tome, njegova je duša otvorena i puna povjerenja, jer ostaje čvrst u vjeri, koja prepoznaje Božju podršku i objavljuje je: «Ti si moja Stijena i moja utvrda» (r. 3). Iz toga proizlazi nepokolebljivo povjerenje da nada u Njega neće razočarati: «U tebe se, Gospodine, utječem, ne daj da se ikada postidim!» (r. 1).
Usred životnih kušnji, nadu oživljava čvrsta i ohrabrujuća sigurnost Božje ljubavi, izlivene u naša srca kroz Sveti Duh. Zato ne razočarava (usp. Rm 5, 5), a sveti Pavao može pisati Timoteju: «Trudimo se i borimo jer smo se uzdali u živoga Boga» (1Tm 4, 10). Živi Bog je, zapravo, "Bog nade" (Rm 15, 13), koji je u Kristu, svojom smrću i uskrsnućem, postao "naša nada" (1Tm 1, 1). Ne smijemo zaboraviti da smo spašeni u toj nadi, u kojoj trebamo ostati ukorijenjeni.
2. Siromašni mogu postati svjedoci snažne i pouzdane nade upravo zato što je ispovijedaju u nesigurnom životu obilježenom oskudicom, krhkošću i marginalizacijom. Ne vjeruju u sigurnost moći ili posjeda; naprotiv, pate od njih i često su njihove žrtve. Njihova nada može počivati samo negdje drugdje. Prepoznajući da Bog je naša prva i jedina nada; i mi smo napravili korak nade prolazno za nada izdržljiv. Suočeni sa željom da imamo Boga za suputnika na putovanju, bogatstvo postaje relativno, jer otkrivamo istinsko blago koje nam je zaista potrebno.
Riječi kojima je Gospodin Isus poticao svoje učenike odjekuju jasno i snažno: «Ne gomilajte blago na zemlji, gdje ga moljci i gamad nagrizaju i gdje lopovi provaljuju i kradu.“. Nego skupljajte sebi blago na nebu, gdje ga moljac i hrđa ne uništavaju., niti lopovi koji provaljuju i kradu" (Gorje 6, 19-20).
3. Najozbiljnije siromaštvo je nepoznavanje Boga. Na to nas je podsjetio. Papa Franjo kada u Radost evanđelja Napisao je: «Najgora diskriminacija koju siromašni trpe jest nedostatak duhovne pažnje. Velika većina siromašnih ima posebnu otvorenost prema vjeri; trebaju Boga i ne možemo im ne ponuditi njegovo prijateljstvo, njegov blagoslov, njegovu Riječ, slavlje sakramenata i prijedlog puta rasta i sazrijevanja u vjeri» (br. 200).
Ovdje se otkriva temeljna i potpuno originalna svijest o tome kako pronaći vlastito blago u Bogu. Doista, apostol Ivan inzistira: «Tko rekne: “Ljubim Boga”, a ne ljubi brata svoga, lažac je.“. Kako netko može ljubiti Boga, kojeg nije vidio, ako ne ljubi brata svoga, kojeg je vidio?»1. Ivanova 4, 20).
Pravilo je vjere i tajna nade da sva dobra ovog svijeta, materijalne stvarnosti, svjetovni užici i ekonomsko blagostanje, ma koliko važni bili, nisu dovoljni da usreće srce. Bogatstvo često vara i vodi u dramatične situacije siromaštva; najozbiljnije od svega je razmišljanje da nam Bog ne treba i da možemo nastaviti sa svojim životima neovisno o Njemu. Na pamet mi padaju riječi svetog Augustina:«Neka Bog bude tvoja jedina pretpostavka: osjeti potrebu za Njim i tako ćeš biti ispunjen Njim. Sve što posjeduješ bez Njega uzrokovat će ti još veću prazninu.Enarr. u Ps. 85, 3).
4. Kršćanska nada, na koju se odnosi Božja Riječ, jest sigurnost na životnom putu, jer ne ovisi o ljudskoj snazi već o Božjem obećanju, koje je uvijek vjerno. Zbog toga su kršćani od početka nastojali poistovjetiti nadu sa simbolom sidra, koje pruža stabilnost i sigurnost.
Kršćanska nada je poput sidra koje učvršćuje naša srca u obećanju Gospodina Isusa, koji nas je spasio svojom smrću i uskrsnućem i koji će se ponovno vratiti među nas. Ta nada i dalje ukazuje na "novo nebo" i "novu zemlju" kao pravi horizont života (2 boda 3, 13) gdje će postojanje svih stvorenja pronaći svoje istinsko značenje, jer je naša istinska domovina na nebu (usp. Flp 3, 20).
Grad Božji nas, dakle, obvezuje na gradove ljudi. Oni od sada moraju početi nalikovati njemu. Nada, podržana ljubavlju Božjom izlivenom u naša srca po Duhu Svetom (usp. Rm 5.5 preobražava ljudsko srce u plodno tlo, gdje ljubav može niknuti za život svijeta. Tradicija Crkve neprestano potvrđuje ovu kružnost među trima teološkim krepostima: vjerom, nadom i ljubavlju.
Nada se rađa iz vjere, koja je hrani i održava, na temelju ljubavi, koja je majka svih vrlina. I mi trebamo ljubav danas, upravo sada. To nije obećanje, već stvarnost s kojom se suočavamo s radošću i odgovornošću: ona nas obvezuje, usmjeravajući naše odluke prema općem dobru. Onima kojima nedostaje ljubavi ne samo da nedostaje vjere i nade, već i oduzimaju nadu svojim bližnjima.
5. Biblijski poziv na nadu stoga podrazumijeva dužnost preuzimanja dosljednih odgovornosti u povijesti, bez odlaganja. Ljubav, zapravo, «predstavlja najveću društvenu zapovijed» (Katekizam Katoličke Crkve, (1889.). Siromaštvo ima strukturne uzroke kojima se treba pozabaviti i ukloniti ih. Dok se to događa, svi smo pozvani stvarati nove znakove nade koji svjedoče o kršćanskoj ljubavi, kao što su to činili mnogi sveci kroz povijest. Bolnice i škole, na primjer, institucije su stvorene kako bi izrazile dobrodošlicu najslabijima i najmarginaliziranijima.
Danas bi te inicijative već trebale biti dio javne politike svake zemlje, ali ratovi i nejednakosti često to sprječavaju. Sve se više znakova nade nalazi u obiteljskim domovima, zajednicama za maloljetnike, centrima za slušanje i primanje, pučkim kuhinjama za siromašne, skloništima i školama u zajednici: toliko znakova, često skrivenih, na koje možda ne obraćamo pozornost, a opet su toliko važni da nas protresu iz ravnodušnosti i motiviraju na predanost u različitim oblicima volontiranja.
Siromašni nisu smetnja Crkvi, već njezina najdraža braća i sestre., Jer svaki od njih, samim svojim postojanjem, pa čak i svojim riječima i mudrošću koju posjeduju, potiče nas da iz prve ruke iskusimo istinu Evanđelja. Stoga Svjetski dan siromašnih želi podsjetiti naše zajednice da su siromašni u središtu svakog pastoralnog djelovanja - ne samo njegove karitativne dimenzije, već i one koju Crkva slavi i proglašava.
Bog je prigrlio siromaštvo da nas obogati svojim glasovima, svojim pričama, svojim licima. Svaki oblik siromaštva, bez iznimke, poziv je na konkretno življenje Evanđelja i na pružanje učinkovitih znakova nade.
6. To je poziv koji primamo od proslave jubileja. Nije slučajno da Svjetski dan siromašnih Treba ga slaviti pred kraj ove godine milosti. Kad se Sveta vrata zatvore, morat ćemo čuvati i prenositi dalje božanske darove koji su nam izliveni u ruke tijekom godine molitve, obraćenja i svjedočenja.
Siromašni nisu objekti naše pastoralne skrbi, već kreativni subjekti koji nas potiču da uvijek iznova pronalazimo nove načine življenja Evanđelja danas. Suočeni s uzastopnim valovima osiromašenja, postoji rizik da se na to naviknemo i pomirimo s tim. Svakodnevno susrećemo siromašne ili osiromašene ljude, a ponekad se može dogoditi da i sami imamo manje, da izgubimo ono što se nekada činilo sigurnim: dom, odgovarajuću hranu za taj dan, pristup medicinskoj skrbi, dobru razinu obrazovanja i informiranosti, vjersku slobodu i slobodu izražavanja.
U promicanju općeg dobra, naša društvena odgovornost temelji se na Božjem stvaralačkom činu, koji daje dobra zemlje svima; i kao što daje ta dobra, tako i Plodovi ljudskog rada trebaju biti pravedno dostupni. Pomaganje siromašnima je, zapravo, stvar pravde, a ne milosrđa. Kao što sveti Augustin primjećuje: «Gladnima dajete kruh, ali bilo bi bolje da nitko ne bude gladan i da nemate kome dati. Gole odijevate, ali kad bi svi bili odjeveni i ne bi bilo potrebe nikoga odijevati!»Propovijedi o Prvoj poslanici sv. Ivana Partima, VIII, 5).
Stoga se nadam da će ova jubilarna godina potaknuti razvoj politika za borbu protiv starih i novih oblika siromaštva, kao i novih inicijativa za podršku i pomoć najsiromašnijima među siromašnima. Rad, obrazovanje, stanovanje i zdravlje su uvjeti za sigurnost koji se nikada neće postići oružjem. Zadovoljan sam postojećim inicijativama i predanošću koju velik broj muškaraca i žena dobre volje svakodnevno preuzima na međunarodnoj razini.
Uzdajmo se u Presvetu Mariju, Tješiteljicu nevoljnika, i s njom pjevajmo pjesmu nade, prisvajajući riječi Te Deum: «U Te, Domine, speravi, non confundar in aeternum "U tebe se, Gospodine, uzdam, nikad se neću postidjeti.".
Vatikan, 13. lipnja 2025., spomendan svetog Antuna Padovanskog, zaštitnika siromašnih. Lav XIV.
Poruka pape Lava XIV. za ovaj Svjetski dan siromašnih dokument je teološke dubine. On koristi lik Tobije kako bi podsjetio Crkvu da su ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu neodvojive i smješta cijelu društveno djelovanje Crkve kao jedini koherentan odgovor na Dilexi Te s kojim je Bog utemeljio Stvaranje i Otkupljenje.
Papa Lav XIV. traži od župa i biskupija da osiguraju da se taj dan ne ograniči samo na prikupljanje molitvi, već da promiče geste bratstva, poput zajedničkih obroka i centara za slušanje. Papa Lav XIV. koristi ovu poruku kako bi pastoralno primijenio neka načela svoje prve apostolske pobudnice, Dilexi Te (Volio/la sam te).
Ako u Dilexi Te Papa Lav XIV. objasnio je da je Božja temeljna ljubav konkretan čin, a ne apstraktna ideja; u ovoj poruci zaključuje logičnu implikaciju te ideje: «Ako smo mi prvi bili voljeni (Dilexi, reći ću ti"Tako mi Boga koji nije okrenuo lice od nas, kako možemo mi okrenuti lice od onoga u kojem je Krist prisutan?".
Papa Lav XIV. jasno je izjavio da «milosrđe nije blagostanje». Ne radi se o «davanju onoga što nam je preostalo, već o dijeljenju onoga što jesmo» i «propitivanju ekonomskih struktura» koje potiču isključenost.
Sadržaj
carf@fundacioncarf.orgFiksni telefon: +34 914 029 082Mobitel: +34 638 078 51145 Conde de Peñalver.
