Drugog studenoga Crkvena liturgija predlaže spomen na blagdan Svih svetih. Dušni dan. Podsjeća nas da kršćani mogu i trebaju pomagati blaženim dušama u Čistilištu, koje tamo čekaju svoje potpuno pročišćenje s čežnjom da dođu do Rajskog doma; naša suradnja omogućuje tim dušama da stignu što je prije moguće.
Bog nam, u svom milosrđu, također daje mogućnost da budemo jedni za druge zagovornici. To omogućuje ne samo krštenjem, već nas podsjeća i da trebamo druge i da smo odgovorni za njih. Trebamo darove drugih i sami moramo biti darovatelji; mi smo i ovce i pastiri. Svatko od nas ovisi o drugima, a drugi ovise o nama kako bismo došli do Raja.
Svi kršteni su sjedinjeni s Kristom i u Kristu jedni s drugima. Stoga si možemo pomagati čak i kada smrt nije prepreka. Istražimo ovu istinu naše vjere kako bismo imali veće povjerenje u zajedništvo svetaca: «Dragi prijatelji, kako je lijepo i utješno zajedništvo svetaca! To je stvarnost koja unosi drugačiju dimenziju u cijeli naš život.“.
Nikad nismo sami! Dio smo duhovne zajednice u kojoj vlada duboka solidarnost: dobro svakoga koristi svima i obrnuto, zajednička sreća zrači svakome. To je otajstvo koje, donekle, već možemo iskusiti u ovom svijetu, u obitelji, u prijateljstvu, posebno u duhovnoj zajednici Crkve» (Benedikt XVI, Angelus. 1. studenog 2009.).
Na jednom od zidova kuće sv. Petra u Kafarnaumu otkriven je grafit u kojem su rani kršćani zazivali apostolov zagovor kako bi dobili Božju naklonost. Ovo arheološko otkriće talijanskog tima iz 1968. godine opovrgava protestantsku tvrdnju da je posredovanje svetaca srednjovjekovni izum praznovjerne crkve.
Od druge polovice prvog stoljeća Petrova kuća se izdvajala od ostalih. Kada su kršćani prestali biti progonjeni u Rimskom Carstvu krajem četvrtog stoljeća, na tom su mjestu sagradili hostel za hodočasnike, a kasnije i bizantsku crkvu, čiji se ostaci i danas mogu vidjeti.
U ranoj Crkvi pojavilo se štovanje i obraćanje apostolima i mučenicima. Kasnije su im se pridružili mnogi drugi, među njima i oni "čije su izvanredno vršenje kršćanskih vrlina i božanske karizme učinile preporučljivima za pobožnu odanost i nasljedovanje vjernika" (Drugi vatikanski koncil)., Lumen Gentium br. 50). Sveci na Nebu su blago Crkve, velika pomoć na našem putu do Neba, ispunjavajući nas nadom.
Sveti Augustin je učio: "Nemojmo misliti da nešto dajemo mučenicima kada slavimo njihove svečane dane. Oni se ne raduju s nama toliko kada ih častimo koliko kada ih oponašamo.".
Kao što je istaknuo papa Franjo, «Sveci nam daju poruku. Govore nam: pouzdajte se u Gospodina, jer Gospodin ne razočarava. Nikada nas ne razočarava; on je dobar prijatelj uvijek uz nas. Svojim svjedočanstvom sveci nas potiču da se ne bojimo ići protiv struje ili da budemo pogrešno shvaćeni i ismijani kada govorimo o njemu i Evanđelju; svojim životima nam pokazuju da tko god ostane vjeran Bogu i njegovoj Riječi, već na ovoj zemlji doživljava utjehu njegove ljubavi, a zatim stostruko u vječnosti» (Franjo, propovijed na blagdan Svih svetih, 1. studenog 2013.).
Stoga je kršćanski običaj čitati i razmišljati o životopisima svetaca i njihovim spisima. Svojim životima i učenjima oni nam pokazuju dobar i ispravan put da pronađemo i volimo Isusa, koji je zajednički nazivnik svih njih. Oni nam služe kao vodiči i govore nam u dubini naših srca. Njegovanje pobožnosti prema svecima, koje god odabrali, donijet će u naše živote blagoslov imati velike prijatelje na Nebu, koji će posredovati kod Boga i pratiti nas na našem putu.
Izraz zaštitnik potječe od Gaja Mecene, savjetnika rimskog cara Augusta, koji je svoje bogatstvo koristio za promicanje umjetnosti, štiteći i sponzorirajući pjesnike, pisce i umjetnike svog vremena. U našem slučaju, Bog želi i dopušta nam da se međusobno podržavamo ako živimo ujedinjeni s Isusom Kristom. To je stvarnost zajedništva svetih.
Ta solidarnost proteže se na sve krštene. Zahvaljujući krštenju, dio smo Crkve, mističnog tijela Kristova, čija je On glava (usp. Kološanima 1,18). To zajedništvo, osim što označava “jedinstvo s”, podrazumijeva i “dijeljenje dobara” među dušama u kojima prebiva Duh Sveti, Duh Kristov.
«Kao što u prirodnom tijelu djelovanje svakog člana koristi cjelini, tako i u duhovnom tijelu, koje je Crkva: kako svi vjernici tvore jedno tijelo, dobro koje jedan proizvodi prenosi se na ostale» (Sveti Toma Akvinski, O Vjerovanju, 1, c. 99).
Budući da nas krštenje čini dionicima vječnog života, života s Bogom, smrt ne prekida to sjedinjenje s onima koji su umrli, niti razara obitelj vjernika. «Bog nije Bog mrtvih, nego živih, jer njemu su svi živi» (Matej 22,32). Stoga ovog mjeseca usmjeravamo svoje molitve na pokojne, na duše u čistilištu.
«U ovom mjesecu studenom pozvani smo moliti za mrtve. Vođeni vjerom u zajedništvo svetaca, pokušajte povjeriti Bogu, posebno u euharistiji, svoje pokojne rođake, prijatelje i poznanike, osjećajući ih bliskima u velikom duhovnom društvu Crkve» (Papa Franjo, Opća audijencija 6. studenog 2019.).
Crkva nas potiče da pojačamo svoju pomoć onima koji su umrli, da ih podupremo blagom milosti koje je Isus dao svojoj Crkvi i našim dobrim djelima, kako bi oni bili glavni primatelji naše zaštite i kako bi mogli biti primljeni u Nebo.
Božjom milošću, mi kršćanski hodočasnici na zemlji možemo surađivati s Njim. Kroz pričest svetaca, našim molitvama, ubrzavamo pročišćenje tih duša, ubrzavajući njihov ulazak u Slavu. Koliko im samo možemo pomoći!
Ova solidarnost je Bogu vrlo ugodna jer u svom milosrđu želi da ljubljene duše u Čistilištu što prije stignu u Nebo. Stoga je molitva za mrtve jedno od duhovnih djela milosrđa, koje bismo uvijek trebali prakticirati, ali posebno u studenom. U privatnoj objavi Isus je rekao:
«Želim da molite za ove blažene duše u Čistilištu, jer moje božansko Srce gori ljubavlju prema njima. Žarko želim njihovo oslobođenje, kako bih ih konačno mogao potpuno sjediniti sa sobom! (...) Ne zaboravite moje riječi: 'Bio sam u zatvoru i posjetili ste me.' Primijenite ih na ove blažene duše: mene posjećujete u njima, svojim molitvama i svojim djelima za njih i za njihove nakane.".
«Od najranijih vremena Crkva je štovala uspomenu na mrtve i prinosila molitve za njih, osobito euharistijsku žrtvu, kako bi, jednom očišćeni, mogli postići blaženo gledanje Boga. Crkva također preporučuje milostinju, oproste i djela pokore za mrtve» (Katekizam Katoličke Crkve, br. 1032).
Radimo li to na ovaj način? Kad prisustvujemo sprovodu, molimo li se intenzivno za pokojnika? Kad prisustvujemo svetoj misi, molimo li se žarko za pokojnika? Misa, Sjećamo li se moliti za mrtve, barem u vrijeme predviđeno u liturgiji, u spomen na mrtve, što ne nedostaje ni u jednoj euharistijskoj molitvi?
Kad prolazimo pored groblja, uzdižemo li svoja srca k Bogu, moleći se za duše koje su tamo pokopane? Iz suosjećanja prema njima, posjećujemo li svoje preminule voljene, molimo li se za njih, uređujemo li im grobove i donosimo li im cvijeće kao znak nade?
Motiviše li nas iluzija “pražnjenja” Čistilišta, Božjeg davanja opće amnestije, da dobiti indulgencije Za pokojne, prinijeti bilo kakvo dobro djelo kao molitvu, moliti krunicu moleći Djevicu, vrata Raja, da pomogne svojoj djeci? Možemo također posvetiti ponedjeljke molitvi za duše u Čistilištu, prema običaju Crkve…
«"Naše molitve za njih ne samo da im mogu pomoći, već i učiniti njihov zagovor za nas učinkovitim."» (Katekizam Katoličke Crkve, br. 958). Molitve za mrtve su molitve “dvosmjerne komunikacije”. Duše u čistilištu su bliže Bogu nego mi i uvijek će biti; sjedinjene su s nama kroz pričest svetaca i ljube nas. Ne pate uzalud; iako ne mogu ništa zaslužiti za sebe, mogu to učiniti za nas. Na taj način daju slavu Bogu, nastojeći ispuniti srca ljudi Božjom ljubavlju i dovesti ih do spasenja.
Potaknut će nas da se posvetimo sebi, da bolje volimo Boga i druge, da se gnušamo grijeha – čak i lakog grijeha – koji uzrokuje toliko boli, da volimo križ svakog dana, da se očistimo sredstvima koja nam je Krist ostavio: molitvom, sakramentima, ljubavlju…
Kažu nam: "Vrijedi izbjeći ove patnje koje podnosimo, također i za vaših godina na zemlji." Iz toga proizlazi pobožnost prema dušama u Čistilištu. Stoga, kada nam netko blizak umre, jednako je prikladno moliti se za njih kao i moliti se izravno njima. Povjerimo se dušama u Čistilištu, zamolimo ih za stvari.
Sveci su bili veliki štovatelji ove međusobne pomoći. Sveti Alfonz Liguori potvrđuje da možemo vjerovati da Gospodin obznanjuje naše molitve dušama u Čistilištu, a ako je tako, budući da su tako pune ljubavi, možemo biti sigurni da se one zauzimaju za nas (Sv. Alfonz Liguori, Veliko sredstvo molitve, poglavlje I, III).
Sveta Terezija od Djeteta Isusa često je tražila njihovu pomoć i, nakon što ju je primila, osjećala se dužnom: «Bože moj, molim te da platiš dug koji sam stekla dušama u čistilištu» (Sveta Terezija od Djeteta Isusa, Posljednji razgovori, 6. VIII. 1897.).
Sveti Josemaría Escrivá također je priznao svoju suučesništvo s njima: “U početku sam vrlo snažno osjećao društvo duša u čistilištu. Osjećao sam ih kao da me vuku za sutanu, potičući me da molim za njih i da se povjerim njihovom zagovoru. Od tada, zbog golemih usluga koje su mi učinili, volio sam govoriti, propovijedati i usađivati ovu stvarnost u srca ljudi: mojih dobrih prijatelja, duša u čistilištu.».
«Nitko od nas ne živi samo za sebe i nitko ne umire samo za sebe» (Rimljanima 14,7). «Ako li trpi jedan ud, pate s njim svi udovi» (1. Korinćanima 12,26). Sve što svatko od nas čini ili trpi u Kristu i za Krista koristi svima. Možemo moliti i djelovati za druge, poznate ili nepoznate, bliske ili daleke, i posredovati pred Bogom za njihove patnje, strahove, bolesti, tegobe, obraćenje, spasenje…
Ljubav koja nas potiče da ponudimo službu, utjehu ili materijalnu pomoć ista je ljubav koja nas, s nadnaravnim osjećajem, vodi da molimo i prinosimo male žrtve za ljude, možda fizički udaljene, ali vrlo bliske u Kristovom srcu. To je stvarna pomoć i djelotvorna ljubav i naklonost.
U poslovanju je moderno promovirati ideju da su najbolja rješenja "win-win". Vi dobivate ako i drugi dobivaju. U zajedništvu svetaca to je svakako istina. To je poticaj za naš kršćanski život. Bog nam dopušta da pratimo druge kroz zajedništvo svetaca. Nadalje, ako mislimo na druge, lakše je prevladati one stvari koje nam je teško učiniti, ali moramo učiniti. Možda to ne bismo učinili za sebe, ali razmišljanje o drugima, o potrebama Crkve i svijeta, daje nam konačni poticaj. Ne možemo ih iznevjeriti.
Evo što je sveti Josemaría predložio: «Jeste li vidjeli kako se mala djeca lako daju prevariti? — Ne žele uzeti gorki lijek, ali… hajde! — kažu im — ova žličica za tatu; ova druga za baku… I tako dalje, dok ne popiju cijelu dozu. Isto vrijedi i za vas» (sveti Josemaría Escrivá de Balaguer, Put, br. 899), što je za nas teško.
Na taj način potičemo svijest da nikada nismo sami i nikada ništa ne radimo sami. Uvijek postoji netko tko moli i žrtvuje se za nas. I s tom pomoći, možemo. Sve što nas ujedinjuje s Kristom, sve što dolazi od Njega, dijelimo svi i pomaže nam svima.
Sveti Josemaría podsjetio je na to bračne parove koji su ga posjetili. «U svojim razgovorima s tolikim bračnim parovima inzistiram na tome da im, dok god žive, moraju pomoći da budu sveti, znajući da na zemlji nitko od nas neće biti svetac. Nećemo činiti ništa osim boriti se, boriti se i boriti. I dodajem: vi, kršćanske majke i očevi, velika ste duhovna snaga koja svojoj djeci šalje Božju snagu za ovu borbu, da je prevladaju, da postanu sveti. Ne razočarajte ih!» (Sveti Josemaría Escrivá de Balaguer, Kovačnica, br. 692).
Na hebrejskom, riječ koja se koristi za označavanje braka je kiddusshin, Riječ "posvećenje" označava svetost. Židovi su brak smatrali svetim i stoga su koristili izraz posvećenje, dar Duha Božjega. Bog također pokazuje svoje milosrđe kroz obitelj: ne ostavlja nas izloženima elementima, već je njegov plan ljubavi da se čovjek rodi i živi u obitelji, u kojoj svaki član, zahvaljujući ljubavi supružnika jedno prema drugome i prema svakom djetetu, može živjeti u ljubavi, od ljubavi i kroz ljubav.
Muž i žena su Božji suradnici: vaši obitelj Morate biti dovedeni u Božju obitelj kroz svoj sveti život potpune predanosti. Živite posebno zajedništvo svetaca sa svojim supružnikom i svojom djecom. Takva je Božja želja da blagoslovi brak jednim od sedam sakramenata. A to je i đavolja želja da obitelj doživi brodolom, kao što vidimo u ovim vremenima.
Kako biste ovo ostvarili u svom svakodnevnom životu, možete isprobati običaj davanja najboljeg od svakog dana u tjednu za jednog člana svoje obitelji. Ako vam pomaže, prilikom organiziranja dana, subotu biste mogli posvetiti svojoj supruzi, budući da se Crkva posebno sjeća Djevice Marije; srijedu sebi, budući da se Crkva sjeća svetog Josipa; ponedjeljak preminulim članovima obitelji, iz tog razloga; nedjelju cijeloj obitelji u najširem smislu, jer je nedjelja Trojstva i uobičajeno je provoditi je zajedno kao obitelj; ... primijenite ostalo. Možete ponavljati ili kombinirati dane ovisno o veličini vaše obitelji.
Kad jednog dana, Božjom milošću, stignemo u Raj, moći ćemo sa svojih stolova, kuhinja, teretana, dnevnih soba razmatrati neizmjerno dobro koje smo učinili za toliko kršćana i za cijelu Crkvu... Divit ćemo se moći pričesti svetaca i primit ćemo i izraziti svoju zahvalnost za toliko djela dobrote. Stoga, ne dopustimo da se uzalud uzalud uzaludni sat rada, neuspjeh, briga ili bolest. Sve možemo pretvoriti u milost i tako, sjedinjeni s Kristom, dati život cijelom Njegovom Mističnom Tijelu. I, ovog mjeseca, molimo se još intenzivnije za duše u čistilištu kojima je naša pomoć toliko očajnički potrebna.
Alberto García-Mina Freire
Sadržaj
carf@fundacioncarf.orgFiksni telefon: +34 914 029 082Mobitel: +34 638 078 51145 Conde de Peñalver.
