Fundación CARF
Doniraj

Što je svećeništvo?

Katoličko učenje uči da stupnjevi svećeničkog sudjelovanja (svećeništvo episkopat i čin službe (đakonat) su tri koja se dodjeljuju sakramentalnim činom poznatim kao "ordinacija", odnosno sakramentom svetog reda.
Sveti red je sakrament po kojem se poslanje koje je Krist povjerio svojim apostolima nastavlja u Crkvi do kraja vremena: stoga je to sakrament apostolske službe. Obuhvaća tri reda: biskupstvo, svećeništvo i đakonat.Katekizam 1536).

Prihvaćanje u jedno od ovih tijela Crkve vršilo se putem obreda poznatog kao ordinacija, vjerski i liturgijski čin koji je bio posvećenje, blagoslov ili sakrament. Danas, riječ ordinacija rezerviran je za sakramentalni obred kojim se pojedinci uključuju u red biskupa, svećenika i đakona, a koji nadilazi puko izbor, imenovanje, delegiranje ili ustanovu od strane zajednice, budući da daruje dar Duha Svetoga koji omogućuje vršenje "svetog ovlaštenja" (sveta vlast) (usp. LG 10) što može doći samo od Krista, po njegovoj Crkvi (Katekizam, 1538).

Sakrament svetog reda obuhvaća tri stupnja:

Đakon
Svećenik
Biskup
Origen e historia del sacerdocio

Porijeklo i povijest

Izabrani narod Bog je uspostavio kao «kraljevstvo svećenika i sveti narod». Ali od naroda Izraela Bog je izabrao jedan od dvanaest plemena, pleme Levija, za liturgijsku službu.

Ustanovljeno da propovijeda Božju riječ i da obnovi zajedništvo s Bogom kroz žrtve i molitvu, ovo svećeništvo Starog Saveza nije bilo sposobno donijeti spasenje. Stoga je bilo potrebno neprestano ponavljati žrtve, i ono nije moglo donijeti konačno posvećenje, budući da se ono moglo postići samo žrtvom Kristovom.

Ipak, Crkvena liturgija u Aronovom svećeništvu, službi Levita i ustanovi sedamdeset «starješina» vidi predskazanja uređenog svećeništva Novog saveza.

«Sva predskazanja svećeništva Starog saveza nalaze svoje ispunjenje u Kristu Isusu, "jedinom [...] posredniku između Boga i čovječanstva".

Kristova otkupiteljska žrtva je jedinstvena. I iz tog razloga prisutna je u euharistijskoj žrtvi Crkve. Isto vrijedi i za Kristovo jedinstveno svećeništvo: «prisutno je kroz sakrament svećeništva» (usp. Katekizam, 1539–1544).

Porijeklo svećeništva
Por qué es importante el sacerdocio

Zašto je svećeništvo važno?

Kroz povijest je Crkva služila čovječanstvu u svim područjima kulture. Kroz katoličko svećeništvo proširila se na sve narode i omogućila da religija, moral, znanost, umjetnost i industrija u potpunosti procvjetaju. I svećenici i, osobito, članovi redovničkih redova, kroz stoljeća su vodili vjernike prema svjetlu kršćanske moralnosti i obrazovanja.

Euharistija je vrhunac i svrha cijelog sakramentalnog poretka. Ona je hrana cijelog duhovnog života i vrhunac prema kojem je usmjerena sva djelatnost Crkve. Najsvetiji sakrament je neiscrpan izvor milosti; iz njega proizlazi sva Kristova moć prisutna u Crkvi i u svakom kršćaninu. Euharistija je sakrament iz kojeg proizlaze svi ostali sakramenti i prema kojem su usmjereni.
Što je svećenik?
«Ljubav nije ugašena u srcu svećenika. Karitas, crpljena iz najčišćeg izvora i prakticirana u oponašanju Boga i Krista, nije ništa manje zahtjevna i konkretna od bilo koje druge istinske ljubavi; ona svećeniku proširuje horizonte do beskonačnosti, produbljuje i proširuje njegov osjećaj odgovornosti – znak zrele osobnosti – i potiče u njemu, kao izraz višeg i prostranijeg očinstva, puninu i osjetljivost osjećaja koje ga obogaćuju u izobilnoj mjeri. Ukratko: »Celiibat, podižući čovjeka na njegovu punu visinu, učinkovito pridonosi njegovu savršenstvu" (SC, 55). 
Sveti Pavao VI.
Cijela Crkva sudjeluje u Kristovom svećeništvu. Svi mi koji smo kršteni posvećeni smo kao duhovna kuća i sveto svećeništvo kroz preporod i pomazanje Duha Svetoga.

Svi mi posjedujemo svećeničko pomazanje koje nas čini sudionicima svećeništva koje nazivamo 'općim', koje nas neizbrisivo označava za božansko bogoslužje. To je svećeništvo koje ostvarujemo i živimo primanjem sakramenata, prakticiranjem kreposti i božanskim bogoslužjem. Svaki član Božjeg naroda jednako je pozvan svjedočiti Kristu riječima i urediti ljudsko društvo u skladu s planovima spasenja.
Po Kristovoj volji u Crkvi postoji službeno svećeništvo koje oblikuje i vodi svećenički narod. Kroz njega Krist na poseban način postaje prisutan i djelatan među ljudima. Ono dovodi do izgradnje Tijela Kristova kroz službu sakramenata, osobito kroz slavljenje Euharistije.

Karizma svećeništva dolazi od samog Krista i prenosi se polaganjem ruku biskupa i sakramentom svetog reda. Na taj način svećenik je posvećen i oblikovan kao Kristov službenik. U određenim trenucima svećenik postaje instrument Kristove milosti.
«Biti kršćanin – a osobito svećenik; imajući na umu i to da svi kršteni sudjeluju u kraljevskom svećeništvu – znači biti neprestano na križu» (Kovačnica, 882).
Sveti Josemaría Escrivá de Balaguer
Sacerdocio y celibato

Svećeništvo i celibat

Celibat, u općem smislu, jest stanje osobe koja, po vlastitom izboru, ne ulazi u brak. Svećenički celibat je kada se taj izbor čini u zamjenu za potpunu predanost vjerskoj službi, kroz svećeničko zaređenje. Postoje pojmovi povezani s svećeničkim celibatom, kao što su čednost, djevičanstvo i djevičanski poziv.

Svi zaređeni svećenici Latinske Crkve, s iznimkom trajnih đakona, obično se biraju među vjernim muškarcima koji žive u celibatu i koji su spremni čuvati celibat «radi kraljevstva nebeskog» (Mt 19,12) (Katekizam 1579).

Pozvani da se u potpunosti posvete Gospodinu i njegovim ‘poslovima’ (1 Kor 7,32), oni se u potpunosti predaju Bogu i čovječanstvu. Celibat je znak ovoga novog života kojemu je služitelj Crkve posvećen; prihvaćen radosnim srcem, on blistavo naviješta Kraljevstvo Božje.
  • «Svaki svećenik se predaje celibatu s punom sviješću i iz svoje slobodne volje, nakon nekoliko godina pripreme, dubokog promišljanja i marljivog molitvenog života. Tek nakon što stekne čvrsto uvjerenje da mu Krist daruje taj ‘dar’, za dobro Crkve i služenje drugima, Tek tada se obvezuje da će ga poštovati do kraja života.».
    Sveti Ivan Pavao II.
  • «Svećeništvo službe poziva, kroz rukopoloženje, na potpunu sličnost Kristu. Što se tiče poštovanja različitih istočnih praksi i tradicija, potrebno je naglasiti duboko značenje svećeničkog celibata, (…) u kojem posvećenje koje usklađuje svećenika s Kristom i isključivo darivanje sebe za Kraljevstvo Božje nalaze osobiti izraz. Činjenica da je sam Krist, vječni svećenik, živio svoju misiju sve do žrtve na križu, a da je pritom ostao djevac, pruža siguran oslonac za razumijevanje važnosti ovoga u tradiciji Latinske Crkve. Iz tog razloga nije dovoljno razumjeti svećenički celibat u čisto funkcionalnim terminima. U stvarnosti, on predstavlja posebnu usklađenost s načinom života samoga Krista».
    Benedikt XVI
  • «Osobno vjerujem da je celibat dar Crkvi. Drugo, rekao bih da se ne slažem s dopuštanjem neobaveznog celibata – ne.» Intervju, 27. siječnja 2019.
    Franjo

Više o partnerstvu i radu Zaklade CARF

Zaklada CARF djeluje kao poveznica između tisuća velikodušnih duša koje su spremne financijski doprinijeti financiranju stipendija za studij kako bi seminaristi, biskupijski i redovni svećenici iz cijelog svijeta mogli steći čvrstu akademsku, teološku, ljudsku i duhovnu formaciju.

Svećeništvo poziva sve kršćane da razmisle o potrebi učiniti sve što je moguće kako se nijedan poziv ne bi izgubio.

Svake akademske godine (rujan–lipanj) stotine biskupa iz svih pet kontinenata prijavljuju se za mjesta i stipendije za svoje kandidate na različitim fakultetima Sveučilišta Navarra i Papinskog sveučilišta Svetog Križa.
Donirajte sada
magnifiercrossmenuchevron-down linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram