U ulaznom trijemu za Uskrsni tjedan, te Veliki petak To označava duboko duhovni uvod koji nas poziva da razmišljamo o tihoj i punoj ljubavi patnji naše majke, Djevica Marija. Ovaj dan, koji se slavi u petak prije Cvjetnice, postaje prilika da se približimo srcu majke koja prati svog Sina na putu do križa. U mnogim župama postaje Križnog puta zamjenjuju se postajama Križnog puta, koje razmatraju Marijine patnje.
Tzv. Sedam žalosti Djevice Marije To je stoljetna pobožnost koja potiče na razmišljanje o najtežim trenucima koje je Marija doživjela uz Isusa. Kroz ovu meditaciju vjernici pronalaze most koji povezuje vlastitu patnju s kršćanskom nadom.
Kad Marija predstavlja Isusa u hramu, Simeon joj kaže da će joj "mač probosti vlastitu dušu". Ta prva tuga otvara Marijino srce neizvjesnoj budućnosti, punoj kušnji, gdje je sve vjera i nada u njezina Sina, baš kao što je bilo u njezinom prvom velikom "da" pri Utjelovljenju.
Učitelj ljubavi. Sjeti se te scene Isusova prikazanja u hramu. Starac Simeon "rekao je Mariji, njegovoj Majci: 'Evo, ovo je određeno za pad i ustajanje mnogih u Izraelu i za znak kojemu će se proturječiti, da i tvojoj vlastitoj mač probode dušu, da se otkriju misli mnogih srca.'" Marijina golema ljubav prema čovječanstvu znači da se i u njoj ispunjavaju Kristove riječi: "Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.".
Usred Velikog tjedna, ovaj odlomak nas podsjeća da vjera ne znači uvijek sigurnost, već povjerenje usred tame.
Marija i Josip moraju pobjeći u Egipat kako bi zaštitili malog Isusa od Herodove prijetnje. Ovaj prizor govori o boli nestabilnosti, napuštanju domovine i strahu za djetetov život. Djevica Marija postaje slika svih majki koje zbog ljubavi moraju sve ostaviti iza sebe.
Nakon što je otišao, anđeo Gospodnji ukaza se Josipu u snu i reče: "Ustani, uzmi dijete i majku njegovu pa bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne kažem! Herod će tražiti dijete da ga pogubi!" Isus ustade, uze dijete i majku njegovu noću i ode u Egipat. Ondje ostade do Herodove smrti da se ispuni što je Gospodin rekao po proroku: "Iz Egipta dozvah sina svoga" (Mt 2,13-15).
Marija je surađivala svojom ljubavlju kako bi se vjernici, članovi one Glave čija je ona doista majka po tijelu, mogli roditi u Crkvi. Kao Majka, ona poučava; i, također kao Majka, njezine pouke nisu glasne. Čovjek mora u svojoj duši imati temelj profinjenosti, dašak blagosti, da bi razumio što nam ona otkriva, više kroz djela nego kroz obećanja.
Tri dana Marija i Josip tražili su Isusa koji je ostao u hramu. Bol zbog gubitka i bespomoćnost pred neshvatljivim ljudski su osjećaji koje smo svi iskusili. Djevica Marija ih je prihvatila s vjerom i poniznošću.
Evanđelje svete mise podsjetilo nas je na onu dirljivu scenu Isusa, koji je ostao u Jeruzalemu i poučavao u hramu. Marija i Josip proveli su cijeli dan putujući, pitajući rodbinu i poznanike. Ali kad ga nisu mogli pronaći, vratili su se u Jeruzalem da ga traže. Majka Božja, koja je neumorno tražila svog sina, izgubljenog bez svoje krivnje, i koja je doživjela najveću radost pronašavši ga, pomoći će nam da se vratimo svojim koracima, da ispravimo što je potrebno kada zbog svoje nepažnje ili grijeha ne prepoznamo Krista. Na taj ćemo način postići radost ponovnog zagrljaja, da mu kažemo da ga više nikada nećemo izgubiti.
Na Putu žalosti, Marija susreće svog Sina koji nosi križ. Ne može zaustaviti patnju, ali je tu. Ovaj prizor, toliko simboličan za procesije Velikog tjedna, govori nam o vrijednosti prisutnosti, o tome da budemo s onima koji pate iako ne možemo promijeniti njihovu sudbinu.
Isus se jedva podigao od svog prvog pada kad je pronašao svoju Blaženu Majku kraj ceste kojom je prolazio.
S neizmjernom ljubavlju Marija gleda Isusa, a Isus gleda svoju Majku; njihovi se pogledi susreću i svako srce izlijeva svoju tugu u drugo. Marijina je duša preplavljena gorčinom, gorčinom Isusa Krista.
O, vi koji prolazite putem, pogledajte i vidite ima li ikakve tuge poput moje tuge! (Tuž 1,12).
Ali nitko ne primjećuje, nikoga nije briga; samo Isus.
Simeonovo proročanstvo se ispunilo: mač će ti probosti dušu (Lk 2,35).
U mračnoj samoći Muke, Gospa nudi svom Sinu balzam nježnosti, sjedinjenja, vjernosti; da božanskoj volji.
Uz Marijinu pomoć, i ti i ja želimo utješiti Isusa, uvijek i u svemu prihvaćajući volju njegova Oca, našeg Oca.
Samo tako ćemo okusiti slatkoću Kristova križa i prigrliti ga snagom ljubavi, noseći ga pobjednički svim zemaljskim putovima. Postaja IV. Križni put.
Marijino srce se slama dok gleda kako joj Sin umire na križu. Ta tuga utjelovljuje najveću žrtvu, onu ljubavi koja ništa ne zadržava. Djevica Marija ostaje stajati, postojana u vjeri. Na Veliki petak ova slika poprima posebnu snagu, podsjećajući nas da se kršćanska nada rađa na križu.
Uz Isusov križ stajale su njegova majka, sestra njegove majke, Marija Klopasina i Marija Magdalena. Kad Isus vidje ondje majku i učenika kojega je ljubio gdje stoji u blizini, reče majci: "Ženo, evo ti sina!" Tada reče učeniku: "Evo ti majke!" I od toga časa učenik je primi k sebi. Znajući da je sve svršeno i da se ispuni Pismo, Isus reče: "Žedan sam." Ondje stajaše vrč pun octa. Nataknuše spužvu namočenu u njega na stabljiku izopa i prinesoše mu je ustima. Kad Isus uze octa, reče: "Svršeno je!" Tada se pokloni i izdahne. (Ivan 19,25-30).
U skandalu Žrtve na Križu, sveta Marija bila je prisutna, tužno slušajući Oni koji su prolazili i hulili, mašući glavama i vičući: "Ti koji razaraš hram Božji i za tri dana ga obnavljaš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!" . Gospa je slušala riječi svoga Sina, pridružujući se njegovoj tuzi: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Što je mogla učiniti? Spojiti se s otkupiteljskom ljubavlju svoga Sina, ponuditi Ocu neizmjernu bol - poput oštrog mača - koja je probila njezino čisto Srce.
Marija prima beživotno tijelo Isusovo u svoje ruke. To je trenutak tišine, duboke žalosti. Ona ga grli istom ljubavlju kojom ga je primila pri rođenju. U toj gesti leži sva nježnost majke koja nastavlja voljeti čak i u smrti.
Sada, stojeći pred tim trenutkom na Kalvariji, kada je Isus već umro i slava njegova trijumfa još nije otkrivena, dobra je to prilika da preispitamo svoje želje za kršćanskim životom, za svetošću; da reagiramo činom vjere na svoje slabosti i uzdajući se u Božju moć, da odlučimo unijeti ljubav u stvari našeg svakodnevnog života. Iskustvo grijeha trebalo bi nas dovesti do tuge, do zrelije i dublje odluke da budemo vjerni, da se istinski poistovjetimo s Kristom, da ustrajemo, bez obzira na cijenu, u toj svećeničkoj misiji koju je povjerio svim svojim učenicima bez iznimke, a koja nas potiče da budemo sol i svjetlo svijeta. Krist prolazi, 96
Konačno, Marija prati svog Sina do groba. Kamen je zatvoren i sve se čini izgubljenim. Ali nada kuca u Marijinom srcu. Zna da Bog održava svoja obećanja, iako je sada sve tišina i tama.
Nakon toga, Josip iz Arimateje, koji je bio Isusov učenik, iako tajno iz straha od Židova, zamoli Pilata za dopuštenje da uzme Isusovo tijelo. Pilat mu dade. On ode i uzme Isusovo tijelo. Dođe i Nikodem, koji je prethodno došao k njemu noću, donoseći mješavinu smirne i aloje, oko stotinu funti. Uzeše Isusovo tijelo i zamotaše ga u lanene povoje s miomirisima, prema židovskom običaju pokopa. A na mjestu gdje je bio raspet bijaše vrt, a u vrtu novi grob u koji još nitko nije bio položen. Jer bijaše židovski dan Priprave, a grob bijaše blizu, položiše Isusa ondje (Ivan 19,38-42).
Zamolimo sada Gospodina, da zaključimo ovo vrijeme razgovora s Njim, da nam dopusti ponoviti sa svetim Pavlom da "mi smo više nego pobjednici po onome koji nas je ljubio. Jer uvjeren sam da nas ni smrt ni život, ni anđeli ni demoni, ni sadašnjost ni budućnost, ni ikakve sile, ni visina ni dubina, ni ikoji drugi stvor neće moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.".
Meditacija o Sedam žalosti Djevice Marije ne znači zadržavanje na patnji, već otkrivanje načina da se ona doživi sa smislom. Marija nije daleka figura, već majka koja nas poznaje i koja je proživjela ljudsku patnju. Tijekom Velikog tjedna, njezino probodeno srce postaje utočište za one koji prolaze kroz kušnje.
The Veliki petak To je posebna prilika za molit se krunicom od Sedam žalosti ili jednostavno ponuditi iskrenu molitvu. Mač koji probija Marijino srce može postati svjetlo za naše vlastite rane.
Doživjeti Veliki tjedan znači uroniti u otajstvo Božje ljubavi. A Marija, sa svojim ranjenim srcem, a opet punom vjere, najbolji je vodič. Njena diskretna i hrabra prisutnost na svakom koraku Kristove muke podsjeća nas da patnja nije kraj, već početak preobrazbe.
Ovog Velikog petka, priklonimo svoja srca Marijinom. Slušajmo njezinu tišinu, učimo se od njezine snage i dopustimo njezinoj vjeri da nas nadahne da ovaj Veliki tjedan živimo s obnovljenim duhom.
Cvjetnica je poput trijema koji prethodi i priprema Vazmeno trodnevlje: «ovaj prag Velikog tjedna, tako blizu trenutka kada je Otkupljenje cijelog čovječanstva ostvareno na Kalvariji, čini mi se posebno prikladnim vremenom da vi i ja razmislimo kojim nas je putovima Isus, naš Gospodin, spasio; da razmatramo njegovu ljubav – uistinu neopisivu – prema siromašnim stvorenjima, stvorenima od gline zemlje.»Sveti Josemarija, Prijatelji Boga, br. 110.)
Bibliografija:
Slike iz filma The Strast od Mela Gibsona.
carf@fundacioncarf.orgFiksni telefon: +34 914 029 082Mobitel: +34 638 078 51145 Conde de Peñalver.
