Svakog 26. prosinca, Crkva slavi blagdan svetog Stjepana, sjećajući se prvog márbaciti Kršćanin. Njegova priča, iako kratka, impresivno je svjedočanstvo vjere, hrabrosti i ljubavi prema Evanđelju. Znate li njegovo podrijetlo i kako je postao jedan od najznačajnijih uzora svetosti Crkve?
Svetac Esteban Bio je jedan od prvih sedam đakona koje su apostoli izabrali da pomognu u službi kršćanskoj zajednici u Jeruzalem. Njihova glavna misija bila je brinuti se o potrebama udovica i najsiromašnijih, pazeći da nitko ne ostane bez ičega.
Knjiga o Djela apostolska Kaže nam da je Esteban bio muškarac ispunjen vjerom i Duhom Svetim (Djela 6:5). Bio je poznat i po svojoj mudrosti te po znacima i čudesima koje je činio među ljudima, što je privlačilo i štovatelje i protivnike.
Stjepanovo propovijedanje izazvalo je kontroverze među nekim vjerskim vođama njegova vremena. Lažno je optužen za bogohuljenje protiv Mojsija i protiv Boga te je izveden pred Sanhedrin, vrhovno vijeće Židovi.
Tijekom svoje obrane, održao je snažan i hrabar govor u kojem je pregledao povijest Izraela i osudio otpor naroda prema prihvaćanju Božje volje. Taj je govor razbjesnio njegove tužitelje, koji su ga odvukli izvan grada i kamenovali do smrti.
Dok je postajao prvi mučenik, Stjepan, ispunjen Duhom Svetim, uskliknuo je: «"Gospodine Isuse, primi duh moj"» I, sa srcem punim oprosta, rekla je: «"Gospodine, ne uzimaj im ovaj grijeh."» (Djela 7:59-60). Njegova smrt je odraz ljubavi i milosrđa Kristova na križu.
«Esteban, »Bio je pun milosti i moći te je činio velika čudesa i znamenja među ljudima“ (Djela 6,8). Broj onih koji su vjerovali u nauk Isusa Krista rastao je. Međutim, mnogi - bilo zato što nisu poznavali Krista ili zato što su ga krivo shvaćali - nisu smatrali Isusa spasiteljem.
«Počeše se prepirati sa Stjepanom, ali ne mogoše odoljeti mudrosti i duhu kojim je govorio. Tada nagovoriše neke ljude da kažu: “Čuli smo ga govoriti hulne riječi protiv Mojsija i protiv Boga”» (Djela 6,9-11).
Sveti Stjepan Bio je prvi mučenik kršćanstva. Umro je pun Sveti Duh, moleći se za one koji su ga kamenovali. "Jučer, Krist Bio je povijen u pelene za nas; danas odijeva Stjepana u odjeću besmrtnosti. Jučer su jasle držale malog Krista; danas je prostranstvo neba primilo Stjepana trijumfalno. Gospodin je sišao da uzdigne mnoge; naš Kralj se ponizio da uzvisi svoje vojnike.
I mi smo primili uzbudljivu misiju širenja poruke Isusa Krista svojim riječima, a prije svega svojim životima, pokazujući radost Evanđelja. Možda Sveti Pavao, Prisutan na tom događaju, bio bi dirnut Stjepanovim svjedočanstvom i, jednom kršćaninom, crpio bi iz njega snagu za vlastitu misiju.
«Dobrota uvijek teži dijeljenju. Svako autentično iskustvo istine i ljepote traži vlastito širenje, a svatko tko doživi duboko oslobođenje postaje osjetljiviji na potrebe drugih (...). Obnovimo i pojačajmo žar, slatku i utješnu radost evangelizacije, čak i kada moramo sijati u suzama. I neka današnji svijet – koji ponekad traži s tjeskobom, ponekad s nadom – tako primi Dobru vijest, a ne kroz...“ evangelizatori tužni i obeshrabreni, nestrpljivi ili zabrinuti, već po (...) onima koji su, prije svega u sebi, primili radost Kristovu» (apostolska pobudnica Evanđelje veselja (od pape Franje, 2013.).
Sveti Stjepan Uči nas važnosti obrane našeg vjera S hrabrošću i poniznošću, ali i s ljubavlju i oprostom prema onima koji nas progone. Njegov primjer poziva nas da se potpuno pouzdamo u Boga, čak i u najtežim trenucima.
Također nas podsjeća na vrijednost služenja. Kao đakon, Posvetio je svoj život pomaganju onima kojima je to najpotrebnije, živeći zapovijed ljubavi prema bližnjemu na konkretan način.
Sveti Stjepan Smatra se zaštitnikom đakona i onih koji pate progon Zbog svoje vjere. Njegovo svjedočanstvo nadahnjivalo je generacije kršćana kroz povijest.
U liturgiji, njegov blagdan 26. prosinca poziva nas na razmišljanje o značenju mučeništva kao potpunog predanja Kristu.
U svijetu koji često odbacuje vrijednosti Evanđelja, sveti Stjepan nas potiče da živimo svoju vjeru autentično i hrabro.
Svjedočanstvo prvog mučenika, svetog Stjepana, ostaje aktualno i danas. Kako možemo biti svjedoci Kristovi u svakodnevnom životu? Možda se ne suočavamo s fizičkim progonom, ali možemo naići na izazove pokušavajući dosljedno živjeti svoju vjeru u svijetu koji se često čini ravnodušnim ili osuđujućim.
Evanđelje za njegov blagdan odražava vjernost Isusova prvog učenika, koji je svjedočio o njemu pred svijetom. Vjernost znači sličnost, poistovjećivanje s Učiteljem. Poput Isusa, Stjepan je propovijedao svojim sunarodnjacima, ispunjen mudrošću Duha Svetoga, i činio velika čudesa za svoj narod; poput Isusa, bio je izveden izvan grada i tamo kamenovan, oprostivši svojim krvnicima i predavši svoj duh Gospodinu (usp. Djela apostolska, 6,8-10; 7,54-60).
Ali možemo pitati Isusa: kako se ne zabrinuti kada osjećamo prijetnju okruženja neprijateljskog prema Evanđelju? Kako možemo ignorirati iskušenje strah Ili ljudskog poštovanja, kako bi se izbjegao otpor?
Štoviše, kada se to neprijateljstvo pojavi unutar same obitelji, nešto što je prorok prorekao: “Jer sin grdi oca, kći se diže protiv majke, snaha protiv svekrve; neprijatelji su čovjeku ukućani njegovi” (Mihej 7,6). Istina je da nam Isus ne daje tehniku za preživljavanje progona neozlijeđenih. On nam daje mnogo više: pomoć Duha Svetoga da govorimo i ustrajemo u dobru, tako vjerno svjedočeći Božju ljubav prema cijelom čovječanstvu, uključujući i naše progonitelje.
Na ovaj prvi dan Božićne oktave još uvijek ima mjesta za radost, jer ono što najviše želimo, ono što nas čini najsretnijima, nije naša vlastita sigurnost, već spasenje za sve.
Sveti Stjepan podsjeća nas da snaga za život i obranu naše vjere dolazi od Duha Svetoga. Uzdajmo se u Njega i slijedimo njegov primjer ljubavi, oprosta i služenja!
U CARF zaklada, Molimo se za progonjene kršćane diljem svijeta i radimo na formiranju bogoslova i dijecezanskih svećenika koji će biti vođe i, poput svetog Stjepana, hrabro nositi Kristovu poruku. Ujedinimo se u molitvi za njih!
carf@fundacioncarf.orgFiksni telefon: +34 914 029 082Mobitel: +34 638 078 51145 Conde de Peñalver.
