5 radosnih otajstava svete krunice

""Moljenje svete krunice, s razmatranjem otajstava, ponavljanjem Očenaša i Zdravomarije, hvalospjevima Presvetom Trojstvu i stalnim zazivanjem Majke Božje,",
To je neprestani čin vjere, nade i ljubavi, klanjanja i zadovoljštine.""
Josemaría Escrivá de Balaguer.

U prvom od radosnih otajstava sjećamo se Utjelovljenja

U prvom od radosnih otajstava spominjemo se Navještenja Djevice Marije i Utjelovljenja Riječi.

• Luka 1:26-27: "U šestom mjesecu posla Bog anđela Gabrijela u galilejski grad koji se zove Nazaret k djevici zaručenoj s mužem po imenu Josip, iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija."
  Anđeo je pozdravlja: “Raduj se, puna milosti, Gospodin je s tobom!”.

Marija, ikona poslušne vjere

Benedikt XVI. kaže: "U pozdravu koji anđeo upućuje Djevici, on u njoj pronalazi stav povjerenja, čak i u teškim vremenima. Sposobnost da se događaji razmatraju u svjetlu vjere; poniznost koja zna slušati i odgovoriti Bogu s predanjem.“.

Time, ističe Papa, ponovno se potvrđuje razlog Marijine radosti: “Radost dolazi iz milosti, to jest iz zajedništva s Bogom, iz tako vitalne veze s Njim, iz toga što smo prebivalište Duha Svetoga, potpuno oblikovani Božjim djelovanjem.”.

Marija se s potpunim povjerenjem predaje riječi koju joj je navijestio Božji glasnik i postaje uzor i majka svih vjernika. Vjera je, dakle, povjerenje, ali ona također podrazumijeva određeni stupanj tame. Marija se potpuno otvara Bogu, uspijevajući prihvatiti božansku volju, iako je ona tajanstvena, iako često ne odgovara njezinoj vlastitoj volji i mač je koji probija dušu.”

Benedikt XVI. ističe, "Marija ulazi u intiman dijalog s Božjom Riječju koja joj je naviještena; ne razmatra je površno, već zastaje, puštajući je da prodre u njezin um i srce kako bi shvatila što Gospodin želi od nje, značenje navještenja.

U drugom od radosnih otajstava spominjemo se Gospinog pohoda njezinoj rođakinji svetoj Elizabeti

• Luka 1:39-42 U one dane Marija ode i požuri u gorje, u grad u Judi. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Kad Elizabeta ču Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi. Elizabeta se ispuni Duhom Svetim i uskliknu glasno: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!".

Marija, primjer ljubavi i poniznosti

Poniznost Djevice Marije, kaže sveti Bernard, temelj je i čuvarica svih vrlina. I s pravom, jer bez poniznosti nije moguća nijedna vrlina u duši.

Sve vrline nestaju ako nestane poniznosti. Naprotiv, rekao je sveti Franjo Saleški, Bog je takav prijatelj poniznosti da odmah ide gdje god je vidi.

U trećem od radosnih otajstava sjećamo se rođenja Sina Božjega u Betlehemu.

• Luka 2:1-7: U one dane izađe naredba od cara Augusta da se popiše sav svijet. To je bio prvi popis dok je Kvirinije bio upravitelj Sirije.
  Svi su se išli popisati, svatko u svoj grad. I Josip također ode iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u grad Davidov, koji se zove Betlehem, jer je bio iz doma i loze Davidove, da se popiše s Marijom, svojom zaručnicom, koja je bila trudna.
• I dogodi se, dok su oni bili ondje, da se navršiše dani da rodi. Rodi svoga prvorođenog sina, povi ga u pelene i položi u jasle jer nije bilo mjesta za njih u gostionici. Isus se rodi u poniznosti štale, u siromašnoj obitelji.
• Katekizam Katoličke Crkve, 525: Ti jednostavni pastiri prvi su svjedoci događaja. U tom siromaštvu otkriva se slava neba.

Marija u službi drugih

Isti stav se vidi i kod Virgina Djevica Marija Nakon što su se pastiri poklonili: "Sve je to pohranio i razmišljao o tome u svom srcu.".

“To je duboka poniznost Marijine poslušne vjere, koja obuhvaća čak i ono što ne razumije o Božjem djelu, dopuštajući Bogu da joj otvori um i srce.” Stoga Elizabeta može reći: "Blažena ona koja je vjerovala u ispunjenje riječi Gospodnje.” (Luka 1:45), I zato će ga sve generacije tako zvati.

Vjera nam, dakle, govori da bespomoćna snaga tog Djeteta u konačnici pobjeđuje buku sila svijeta.”.