Slatka voda Duha Svetoga

Susret s katoličkim vjernicima u Bahreinu

U uvodu njegov govor, rekao im je da “Lijepo je pripadati Crkvi koju je oblikovala povijest različitih lica, koja pronalaze sklad u jednom Isusovom licu.”. Uzimajući kao početnu točku geografiju i kulturu zemlje, Govorio im je o vodi koja navodnjava i čini plodnim toliko pustinjskih područja.. Prekrasna slika kršćanskog života kao ploda vjere i Duha Svetoga:

“Naša čovječnost izranja na površinu, iscrpljena mnogim slabostima, strahovima, izazovima s kojima se mora suočiti, osobnim i društvenim zlima različitih vrsta; ali u dubini duše, duboko u nama, u intimnosti srca, slatka voda Duha teče spokojno i tiho, natapajući naše pustinje, vraćajući snagu onome što prijeti isušiti, ispirući ono što nas degradira i gaseći našu žeđ za srećom.“.

I uvijek obnavlja život. To je živa voda o kojoj Isus govori, to je izvor novog života koji nam obećava: dar Duha Svetoga, nježna, puna ljubavi i oživljavajuća prisutnost Boga u nama.".

Papa Franjo.

Kršćani, odgovorni za živu vodu Duha Svetoga

U drugom trenutku Papa se usredotočuje na prizor iz Evanđelja po Ivanu. Isus je u jeruzalemskom hramu. Slavi se Blagdan sjenica, na koji narod blagoslivlja Boga, zahvaljujući za dar zemlje i žetve te obilježavajući Savez. Najvažniji obred ovog blagdana bio je kada je veliki svećenik uzeo vodu iz Siloamskog ribnjaka i izlio je izvan gradskih zidina, usred radosne pjesme naroda, kako bi izrazio da će iz Jeruzalema poteći veliki blagoslov za sve narode (usp. Ps 87,7 i posebno Ez 47,1-12).

U tom kontekstu, Isus, ustajući, viče: “Tko je žedan, neka dođe k meni i živjet će; i rijeke žive vode poteći će iz njega.” (Ivan 7,37-38). Evanđelist kaže da je mislio na Duha Svetoga kojeg će kršćani primiti u Petrovdan. I primijetite Franju: ""Isus umire na križu. U tom trenutku, više ne iz hrama od kamenja, već iz otvorenog Kristovog boka poteći će voda novog života, životvorna voda Duha Svetoga, predodređena da preporodi cijelo čovječanstvo, oslobađajući ga od grijeha i smrti.".

Posjet pape Franje muslimanskom kraljevstvu Bahreinu. Izvor: Vatikan News.

Darovi Duha Svetoga

Od tamo, Papa ističe tri velika dara koje dolaze s milošću Duha Svetoga i pozivaju nas da prihvatimo i živimo: radost, jedinstvo i 'proroštvo'.

Izvor radosti

Prije svega, Duh Sveti je izvor radosti. S tim dolazi sigurnost da nikada nećemo biti sami, jer nas On prati, tješi i podržava u teškoćama; potiče nas da ostvarimo svoje najveće želje i otvara nas da se divimo ljepoti života. To nije - primjećuje Petrov nasljednik - trenutna emocija. A još manje ona vrsta konzumerističke i individualističke radosti prisutne u nekim kulturnim iskustvima danas.

Naprotiv, radost koja dolazi od Duha Svetoga dolazi iz spoznaje da, kada smo sjedinjeni s Bogom, čak i usred umora i 'mračnih noći', možemo se suočiti sa svime, čak i s boli, tugom i smrću.

A najbolji način da se sačuva i umnoži ta radost – ističe Franjo – jest da se ona daruje. Počevši od Euharistija, Tu radost možemo i moramo širiti, posebno među mladima, obiteljima i onima koji traže svoja zvanja, s entuzijazmom i kreativnošću.

Izvor jedinice

Na drugom mjestu, Duh Sveti je izvor jedinstva Jer nas čini djecom Boga Oca (usp. Rim 8,15-16) i stoga braćom i sestrama jedni drugima. I zato sebičnost, podjele i ogovaranje među nama nemaju smisla. Duh Sveti – ističe Papa – uvodi jedini jezik ljubavi, ruši barijere nepovjerenja i mržnje te stvara prostore dobrodošlice i dijaloga.

Oslobađa nas od straha i daje nam hrabrost da izađemo u susret drugima s razoružavajućom snagom milosrđa. Duh je sposoban stvoriti jedinstvo, ali ne u uniformnosti, već u harmoniji., usred velike raznolikosti ljudi, rasa i kultura.

I, naglašava Franjo, “To je snaga kršćanske zajednice, prvo svjedočanstvo koje možemo dati svijetu. (…) Živimo bratstvo među sobom (…), cijeneći karizme svih.”.

Izvor 'proročanstva''

Konačno, Duh Sveti je izvor proroštva. U povijesti spasenja nalazimo mnoge proroke koje Bog poziva, posvećuje i šalje kao svjedoke i tumače onoga što želi reći ljudima. Često su riječi proroka prodorne. Stoga, ističe Franjo, oni “Oni prozivaju zle projekte koji su ukorijenjeni u srcima ljudi, dovode u pitanje lažne ljudske i vjerske sigurnosti i pozivaju na obraćenje.".

Pa, svi kršćani to imaju proročki poziv. Od krštenje, Duh Sveti nas je učinio prorocima. “I kao takvi, ne možemo se pretvarati da ne vidimo djela zla, niti ostati u mirnom životu kako ne bismo zaprljali ruke.".

Naprotiv - dodaje - Svaki kršćanin, prije ili kasnije, mora se uključiti u probleme drugih, svjedočiti i donositi svjetlo evanđeoske poruke., Prakticiranje Blaženstva u svakodnevnim situacijama vodi nas do traženja ljubavi, pravde i mira te do odbacivanja svih oblika sebičnosti, nasilja i ponižavanja.

I navodi primjer interesa koji pokazuju zatvorenici i njihove potrebe. “Jer u postupanju s najmanjima među nama (usp. Mt 25,40) leži mjera dostojanstva i nade društva.”.

Ukratko, i ovo je Franjina poruka, Mi kršćani smo pozvani – čak i u vrijeme kada sukobi obiluju – donositi radost, promicati jedinstvo (počevši od Crkve) i uključivanje u stvari koje nisu u redu u društvu. Za sve to imamo svjetlo i snagu milosti koja dolazi od Duha Svetoga.

Kao rezultat Kristove žrtve, Duh nas čini djecom Božjom i braćom i sestrama jedni drugima kako bismo širili poruku Evanđelja po cijelom svijetu, što je radosna vijest za sve, a istovremeno nas poziva da radimo za dobro svih.

Gospodin Ramiro Pellitero Iglesias, predavač pastoralne teologije na Fakultetu teologije Sveučilišta u Navarri.

Objavljeno u Crkva i nova evangelizacija.