Nedjelja Božje riječi

Poput onih Židova koji su ga gledali u nazaretskoj sinagogi, uprtih u njega (usp. Lk 4,20), i mi bismo trebali biti sposobni shvatiti radikalnu novost ove Riječi koja je Krist. U njemu, predlaže Franjo, možemo promatrati dva međusobno povezana aspekta: “Riječ objavljuje Boga i Riječ nas vodi čovječanstvu. Ona je u središtu; objavljuje Boga i vodi nas čovječanstvu.”.

Otkrivajuća Božja Riječ

Prvi, Riječ otkriva Boga. “Ona nam otkriva lice Božje kao lice Onoga koji preuzima naše siromaštvo i brine se za našu sudbinu.”. Ne poput tiranina koji se zatvara u nebo, niti poput hladnog, ravnodušnog i nepomućenog promatrača, neutralnog i nepokolebljivog boga. On je “Bog s nama”, Riječ koja je postala tijelom, koja je na našoj strani i uključuje se i posvećuje se našoj boli, “Ljubavni Duh” čovjeka.

Kao kvalificirani glasnogovornik te Riječi u Crkvi, Franjo Obraća se svojim slušateljima, svakome od nas, osobno:

“"On je Bog koji je blizak, suosjećajan i nježan, On vas želi osloboditi tereta koji vas gnječe, On želi ugrijati hladnoću vaših zima, On želi osvijetliti vaše mračne dane, On želi podržati vaše nesigurne korake. I to čini svojom Riječju, kojom vam govori da se vratite k Njemu. Da zapališ nadu usred pepela svojih strahova, kako bi ponovno otkrio/la radost. u labirintima tvojih tuga, da ispuni gorčinu tvoje usamljenosti nadom. On te tjera da hodaš, ne unutar labirinta, već putem, da ga pronađeš svaki dan.”.

I zato nas Franjo pita nosimo li u svojim srcima i prenosimo li u Crkvi tu istinsku “sliku” Boga, obavijen povjerenjem, milosrđem i radošću vjere. Ili ako ga, naprotiv, vidimo i prikazujemo na rigorozan način, obavijenog strahom, kao lažnog idola koji ne pomaže ni nama ni ikome drugome.

Riječ nas vodi k drugima

Na drugom mjestu, Riječ nas vodi k čovjeku.Kad shvatimo da je Bog suosjećajan i milosrdan, pobjeđujemo iskušenje hladne i izvanjske religioznosti koja niti dotiče niti mijenja život. “Riječ nas potiče da izađemo iz sebe i krenemo putem susreta s braćom i sestrama s jedinom poniznom snagom Božje oslobađajuće ljubavi.”.

To je Isus učinio i rekao u nazaretskoj sinagogi, kada je otkrio da je “poslan susresti siromašne - što smo svi mi - i osloboditi ih.”. Nije došao donijeti skup pravila, već nas osloboditi lanaca koji sputavaju naše duše.. “Na taj nam način otkriva koje štovanje najviše ugađa Bogu: briga za bližnjega.”.

Zato se Božja Riječ protivi krutosti: “Krutost nas ne mijenja, ona nas samo skriva; Božja Riječ nas mijenja.”. Probija dušu poput mača (usp. Heb 4,12): S jedne strane, tješi, otkrivajući nam lice Božje; s druge strane, provocira nas i potresa, pokazujući nam naša proturječja i izazivajući nas. “Ne ostavlja nas na miru ako je onaj koji plaća cijenu za taj mir svijet rastrgan nepravdom i glađu, a oni koji trpe posljedice uvijek su najslabiji. (...) Riječ dovodi u pitanje ona naša opravdanja koja uvijek ono što ne funkcionira čine ovisnim o drugoj osobi ili ljudima.”.

Papa ne govori o teorijama: “Koliko boli osjećamo kada vidimo kako naša braća i sestre umiru na moru jer im nije dopušteno iskrcavanje.”.

On i dalje zabija mač u dušu: “Božja Riječ nas poziva da izađemo na vidjelo, da se ne skrivamo iza složenosti problema, iza 'nema se što učiniti' ili 'što ja mogu učiniti?' ili 'to je njihov problem ili njegov'.'. Potiče nas na djelovanje, na ujedinjenje štovanja Boga i brige za čovjeka.”.

Osim krutosti, koju Franjo smatra tipičnom za moderni pelagijanizam, Božjoj Riječi se protivi i svaka “anđeoska” ili bestjelesna duhovnost karakteristična za neognostičke pokrete. Papa to slikovito opisuje: “Duhovnost koja nas stavlja 'u orbitu' bez brige za našu braću i sestre.‘.

Umjesto toga: “Riječ koja je tijelom postala (usp. Iv 1,14) želi se utjeloviti u nama. Ne udaljava nas od života, već nas uvodi u život, u svakodnevne situacije, u osluškivanje patnji naše braće i sestara, u vapaj siromašnih, u nasilje i nepravde koje ranjavaju društvo i planet, kako ne bismo bili ravnodušni kršćani, već vrijedni, kreativni kršćani, proročki kršćani.

Božja Riječ nije mrtvo slovo, već duh i život. Citirajući Madeleine Delbrêl (francusku mističarku koja je radila među pariškim radničkim stanovništvom, umrla 1964. i trenutno je u procesu beatifikacije), Franjo kaže da su “Uvjeti slušanja koje Božja Riječ od nas zahtijeva oni našeg 'danas': okolnosti našeg svakodnevnog života i potrebe našeg bližnjega‘ (Radost vjerovanja, Santander 1997., 242-243).

Sve nas to obvezuje, ističe Papa, da prije svega stavimo Božju Riječ u središte pastoralnog rada, da je slušamo i odatle slušamo i brinemo se za potrebe drugih.