Bio je to papa sveti Grgur Veliki (590.–604.), zajedno s Ivanom Kasijanom, koji su utvrdili sedam smrtnih grijeha, pojam koji je kasnije usvojio Katekizam Katoličke Crkve.
Proistječu iz požudnosti, sklonosti ljudske prirode prema grijehu koja proizlazi iz izvornog grijeha.
Izraz "kapitalni grijesi" koristi se za njihovo opisivanje jer oni rađaju mnoge druge grijehe, vodeći do daljnjih grijeha i poroka.
Bog nam daje svu milost koja nam je potrebna – i više – da nadvladamo napast.
Sveti Toma navodi smrtonosne grijehe (I-II:84:4) kao sedam:
Sastoji se od napuhanog osjećaja vlastite vrijednosti, odnosno pretjerane ljubavi prema sebi, koja traži pažnju i čast i stavlja čovjeka u sukob s Bogom. Katekizam Katoličke Crkve 1866
Nagnutost ili poremećena želja za užicima ili posjedom. Ovaj smrtonosni grijeh zabranjen je devetom i desetom zapovijedi. (Katekizam Katoličke Crkve 2514, 2534)
Poremećena želja za seksualnim užitkom. Grijeh protiv šeste zapovijedi. To je prijestup protiv kreposti čistoće.
To je izbijanje samopoštovanja. Osjećamo se povrijeđeno, marginalizirano i bespomoćno te pribjegavamo nasilju kako bismo zaštitili svoja navodna prava. Osjećaj bijesa izazvan stvarnom ili percipiranom štetom.
Porok prema kojem smo popustljiviji, iako smo više nego ikad svjesni štete koju prekomjernosti – bilo u hrani ili alkoholu – nanose našim tijelima.
Ogorčenost ili tuga zbog tuđe sreće, praćena poremećenom željom da je posjeduje. To je jedan od sedam smrtnih grijeha. Protivi se Desetoj zapovijedi.Katekizam Katoličke Crkve 2539)
Krivovjerna nemarnost u ulaganju tjelesnog ili duhovnog truda; acedija, lijenost. To je jedan od smrtnih grijeha. (Katekizam Katoličke Crkve 1866, 2094, 2733)
Imajte na umu smrtonosne grijehe i njihove pripadajuće vrline.
Sedam suprotnih kreposti navedenih u katekizmu su smjernice za suočavanje s iskušenjem da se počini bilo koji od sedam smrtnih grijeha.
Osim ovih vrlina, koje su suprotnosti smrtnim grijesima, svaki kršćanin također posjeduje tri teološke kreposti kao što su Vjera, Nada i Ljubav. Uz njih možemo spomenuti i razboritost, postojanost, pravednost i umjerenost; kreposti koje usmjeravaju um i volju da djeluju u skladu s prosudbom razuma prosvijetljenog darovima Duha Svetoga.
Sve što imamo dar je od Boga. Pokorna osoba ne teži osobnoj veličini kojoj se svijet divi, jer je otkrila da je biti Božje dijete daleko veća vrijednost. Ona traži druga blaga. Vidi sebe i svoga bližnjega u Božjim očima. Na taj način slobodna je njegovati i posvetiti se ljubavi i služenju.
Voljno dati dio svoga imetka siromašnima i potrebitima. Sveti Pavao to naziva idolopoklonstvom i izjavljuje da pohlepni neće ući u Kraljevstvo nebesko. Požuda nas čini tvrda srca prema siromašnima, ravnodušnima prema blagoslovima neba, a ponekad nas čak navodi da otmu ono što pripada drugima.
U prošlosti je crkva to nazivala desetina, danas to jednostavno nazivamo velikodušnošću. Kad naučimo dijeliti ono što imamo s drugima – čak i s ljudima koje ne poznajemo i nikada nećemo upoznati – osjećamo se bližima Bogu i sebi. Jer pomaganje onima u potrebi može vam vratiti mnogo više nego što date.
To je krepost koja upravlja i umjereno usmjerava želju za seksualnim užitkom u skladu s načelima vjere i razuma.
Kroz čednost osoba stječe kontrolu nad svojom seksualnošću i može je integrirati u zdravu osobnost, u kojoj Božja ljubav vlada vrhovno.
"Ako tražite primjer strpljenja, najbolji ćete primjer pronaći na križu. Postoje dvije stvari koje postavljaju mjerilo strpljenja: strpljivo podnošenje velikih patnji ili podnošenje, bez izbjegavanja, patnji koje se mogu izbjeći. Krist na križu pretrpio je velike nevolje i strpljivo ih podnio, jer u svojoj muci "nije izrekao nijednu prijetnju; poput jagnjeta odvedenog na klanje, ostao je šutljiv i nije otvorio usta" (Djela apostolska 8,32). Sveti Toma Akvinski. Komentar na Krunicu.
Umjerenost u jelu i piću. To je jedna od suprotnih kreposti koja nadvladava smrtonosni grijeh proždrljivosti.
Pomaže izbjegavanju svih oblika pretjerivanja, kao što su prejedanje, zlouporaba alkohola, pušenje i zlouporaba lijekova.
Treća i glavna od teoloških kreposti. Karitas je ljubav Boga koja prebiva u srcu.
Jedan od načina da postupamo milosrdno jest da imamo na umu djela milosrđa, koja su dobrotvorni čini pomoću kojih pomažemo svojim bližnjima u njihovim tjelesnim i duhovnim potrebama.
Spremnost duha da čini dobro. Pomaže nam oduprijeti se pretjeranoj želji za odmorom, koja nas navodi da zanemarimo svoje dužnosti. Pomaže nam disciplinirati se kroz trud.
Smrtni grijesi se u Bibliji ne pojavljuju kao takvi. Međutim, postoji nekoliko aluzija na njih.
Grijeh nas odvaja od Boga i sprječava da se Njegovi naumi ispune u nama. Svi se mi borimo s nečim. Bilo da je to s jednim od sedam smrtnih grijeha ili nekim drugim, to nas tjera da se borimo protiv naše griješne naravi. Ali Bog nam je dao alate da ga nadvladamo. Možemo se približiti Bogu u molitvi, s poniznim i pokajničkim stavom. Moramo temeljito ispitati savjest i približiti se da primimo sakramente. Bog nikada ne odbacuje srce koje priznaje da je podbacilo. Prisustvujte Misa i ponovno se ujediniti s Njim.
Jer kad se ponizimo pred Bogom, On nas prihvaća, oprašta nam i obnavlja nas. On nas ispunjava svojim Svetim Duhom i pomaže nam živjeti u svetosti, pokazujući svoju ljubav.
U suradnji s:
Opurdei.org
Katekizam Katoličke Crkve
Biblija.net
carf@fundacioncarf.orgFiksni telefon: +34 914 029 082Mobitel: +34 638 078 51145 Conde de Peñalver.