Prepričava svoj poziv i kako je moljenje krunice ojačalo njegovu vjeru u pretežno muslimanskom području, gdje živjeti katoličku vjeru znači riskirati život svaki dan.
Cosmas Agwu Uka On je svećenik biskupije Umuahia u Nigeriji. Studirao je filozofiju na Papieško sveučilište Svetog Križa, U Rimu, zahvaljujući studijskoj stipendiji Zaklade CARF, prepričava svoj poziv i kako je moljenje krunice ojačalo njezinu vjeru.
Rođen je 29. lipnja 1990. Njegov otac, Stephen Ukwa Uka, sada pokojni, i majka Felicia Uka u to su vrijeme živjeli u sjevernom dijelu Nigerije.
Kuzmin otac radio je kao državni službenik, dok mu je majka bila trgovkinja. Oboje su bili, i još uvijek jesu, katolici i odgajali su svoju djecu u katoličkoj vjeri. Kuzma je kršten u katedrali sv. Josipa u Kaduni 21. srpnja 1990. i najmlađi je od šestero djece: četiri djevojčice i dva dječaka.
«Gledajući unatrag, vrlo mi je zanimljivo vidjeti da sam tijekom cijelog obrazovanja pohađao samo misijske škole. Zapravo, svoje rano obrazovanje započeo sam u vrtiću i osnovnoj školi sv. Josipa u Kaduni. Odatle smo se preselili i išao sam u vrtić i osnovnu školu sv. Ane u Kakuriju, koji je još uvijek u državi Kaduna», kaže nam Cosmas.
U crkvi sv. Ane prvi je put primio poziv na svećeništvo. Njegova želja da postane svećenik motivirala ga je da započne satove vjeronauka kako bi primio svetu pričest, čak i u mladosti. Tada se pridružio skupini ministranata i počeo služiti kod oltara.
U djetinjstvu su se sva djeca pridružila grupi pod nazivom Križarski put krunice, gdje su ih učili svakodnevno moliti krunicu i čitati Bibliju. To se odvijalo unutar pretežno muslimansko područje, gdje živjeti katoličku vjeru znači riskirati život svaki dan, ali ova situacija je samo ojačala moju vjeru.
«Kad su mi stavili bijelu sutanu, to je za mene značilo što ću biti iznutra i da ću biti svjetlo u svijetu. Bila je to velika odgovornost, ali mi je donijelo radost», kaže nam ovaj nigerijski svećenik.
Nakon što je završio osnovno obrazovanje, roditelji su ga, sjećajući se da je Kuzma izrazio duboku želju da postane svećenik, upisali u Malo sjemenište Bezgrešnog Začeća u Ahiaeke Umiahiji, u državi Abiji. Tamo je postupno i dublje počeo shvaćati svoj svećenički poziv.
Ovu želju dodatno su njegovali uzorni i predani instruktori u tadašnjem sjemeništu. «Dok sam bio u sjemeništu, zavolio sam euharistiju kroz svakodnevno slavljenje svete mise», kaže Cosmas.
Iz malog sjemeništa prešao je na godinu duhovnog razlučivanja, nakon što je završio godinu apostolskog rada. Tijekom te duhovne godine odjeven je u sutanu, što je bio temeljni korak na njegovom putu do svećeništva.
«Suta je u tom trenutku značila da sam stavio ruke na plug i da se više nisam mogao osvrnuti. Bijela sutana je za mene također označavala što ću biti iznutra i da ću biti svjetlo u svijetu. Bila je to velika odgovornost, ali mi je donijela mnogo radosti», kaže Cosmas, nigerijski svećenik.
Kuzma je započeo studij filozofije i teologije 2009. godine, a završio 2017. godine. Dobro obrazovanje je ključno za dobrog svećenika; ono je stup njegova poziva, jer ga uči cijeniti mudrost Crkve kako bi mogao biti dobar pastir u životima vjernika.
«Poučan i inspirativan aspekt mojeg sjemeništarskog obrazovanja bila je činjenica da smo na kraju svake akademske godine bili poslani na apostolski rad. Svaki je sjemeništarac bio dodijeljen mjestu gdje smo živjeli među ljudima, poučavali ih, molili se s njima i njegovali njihovu vjeru», prepričava s emocijama.
Nakon što je ispunio filozofske i teološke zahtjeve te postao lektor i akolit, zaređen je za đakona u prosincu 2017., a kasnije i za svećenika 21. srpnja 2018. «Od dana mog zaređenja, postalo mi je jasnije da Bog uistinu upravlja ljudskim poslovima. To je zato što sam, providonosno, zaređen istog datuma kao i moje krštenje, 21. srpnja. Sretna i značajna slučajnost», primjećuje s osmijehom.
Nakon svećeničkog ređenja, poslan je raditi u sjemenište kao odgojitelj. «Bilo je zaista divno iskustvo vratiti se i pomoći pratiti živahne mlade bogoslove u prepoznavanju njihova poziva na svećeništvo. Moj život kao svećenika ispunjen je velikim iskustvima, počevši od slavljenja sakramenata, a posebno svakodnevnim slavljenjem mise», komentira ovaj svećenik.
Potreba za odlaskom u Rim na studij temeljila se na zahtjevu provincijskog velikog sjemeništa da se u sjemenište pošalje više svećenika kako bi se zadovoljile potrebe duhovne, intelektualne, pastoralne i ljudske formacije sjemeništaraca.
«Moj biskup, monsinjor Lucije I. Ugorji, koji je provincijski predsjednik bogoslovne komisije, odlučio je da bih trebao otići u Rim studirati filozofiju na Papinskom sveučilištu Svetog Križa kako bih stekao potrebnu kvalifikaciju koja bi mi omogućila da predajem u velikom sjemeništu.».
Moj biskup se prijavio za stipendiju Zaklade Pomoć Crkvi u nevolji. Međutim, zbog velikog broja prijava za stipendije, naša prijava nije bila prihvaćena. Bila sam presretna kada sam primila vijest da postoji mogućnost studiranja u Rimu zahvaljujući pomoći [nejasno/nejasno]. CARF zaklada . Tako smo se prijavili za pomoć kako bih mogao studirati na Papinskom sveučilištu Svetog Križa, a sve je to bilo zahvaljujući podršci Zaklade CARF.
«Moje vrijeme u Rimu bilo je zaista prekrasno i obogaćujuće. Filozofski studiji bili su prosvjetljujući i zapanjujući. Stoga ću uvijek biti zahvalan Zakladi CARF i njezinim dobrotvorima što su mi pružili ovu priliku za studiranje na Papinskom sveučilištu Svetog Križa. Zahvalan sam na ovoj podršci i uvjeravam vas u svoje molitve.».
Gerardo Ferrara
Diplomirao je povijest i politologiju, specijaliziran za Bliski istok. Odgovoran je za studentska pitanja na Papinskom sveučilištu Svetog Križa.
carf@fundacioncarf.orgFiksni telefon: +34 914 029 082Mobitel: +34 638 078 51145 Conde de Peñalver.
