Tijekom svog apostolskog posjeta Aziji i Oceaniji, papa Franjo održao je međureligijski sastanak u Jakarti, Indonezija (zemlja s velikom muslimanskom većinom, gdje ima samo 10% kršćana i 3% katolika), u džamiji Istiqlal (usp. Govor 5. IX. 2024.).
Zgradu je projektirao kršćanski arhitekt, a s katoličkom katedralom Uznesenja Marijina povezana je “Tunelom prijateljstva”. Tamo ju je papa Franjo pohvalio plemenitost i sklad u različitosti, kako bi kršćani mogli svjedočiti svoju vjeru u dijalogu s velikim vjerskim i kulturnim tradicijama. Moto njegovog posjeta bio je “vjera, bratstvo, razumijevanje”.
Poticao je Papa Franjo vjernicima da nastave s komunikacijom – simbolizirano u tome tunel prijateljstva– u životu zemlje: «Potičem vas da nastavite ovim putem: da sve, svi zajedno, Razvijajući vlastitu duhovnost i prakticirajući vlastitu religiju, možemo hodati u potrazi za Bogom i doprinijeti izgradnji otvorenih društava, "Utemeljeno na međusobnom poštovanju i ljubavi, sposobno izolirati rigidnosti, fundamentalizme i ekstremizme, koji su uvijek opasni i nikada opravdani.".
Iz te perspektive, papa Franjo im je želio dati dvije smjernice. Prvo, uvijek gledaj u dubinu. Jer, osim razlika među religijama – razlika u doktrinama, obredima i praksama – «mogli bismo reći da je zajednički korijen svih religijskih osjećaja jedan te isti: potraga za susretom s božanskim, žeđ za beskonačnim koje je Svevišnji stavio u naša srca, potraga za većom radošću i životom jačim od smrti, koji oživljava putovanje naših života i potiče nas da napustimo sebe kako bismo krenuli u susret Bogu.».
Papa Franjo naglasio je temeljnu točku: «Duboko gledajući, opažajući što teče u najdubljem dijelu našeg života, želju za puninom koja živi u dubini našeg srca, otkrivamo da Svi smo braća, svi smo hodočasnici, svi smo na putu k Bogu, "Iznad onoga što nas razlikuje.".
Time je papa Franjo aludirao na jedno od ključnih pitanja ovih dana: značenje religija te dijalog i suradnja među vjernicima (usp. analizu Ismatu Ropi, indonezijski muslimanski znanstvenik, "Ključ za indonezijski međureligijski dijalog", u Alfa i Omega 12. IX. 2024.).
Nekoliko dana kasnije, papa Franjo će mladima u Singapuru reći: «"Sve religije su put do Boga"» (Sastanak, (13. rujna 2024.). To je istina i odnosi se na same religije, ukoliko poštuju ljudsko dostojanstvo i ne protive se kršćanskoj vjeri. To se, dakle, ne odnosi na iskrivljavanja religije poput nasilja, terorizma, sotonizma itd.
S druge strane, papa Franjo nije potvrdio da su religije međusobno ekvivalentne ili da imaju istu vrijednost u kršćanskoj perspektivi (usp. Deklaracija). Nostra Aetate Drugog vatikanskog sabora i kasnijeg učiteljstva, usp. Izjavu. Gospod Isus, iz 2000. godine).
Zapravo, katolička doktrina uči da religije, uz elemente istine i dobra, imaju i elemente koje treba pročistiti (vidi također dokument Međunarodne teološke komisije, Kršćanstvo i religije, 1996).
Drugo, papa Franjo je pozvao njegovati odnose među vjernicima. Kao što podzemni prolaz povezuje, stvara vezu, «ono što nas zaista zbližava je stvaranje veze između naših razlika, briga o njegovanju veza prijateljstva, brige, uzajamnosti.».
Doista, daleko od ikakvog relativizma ili sinkretizma, ove veze – kako su i prethodni pape inzistirali i prakticirali – «dopuštaju nam raditi zajedno, hodati zajedno u postizanju nekog cilja, u obrani dostojanstva čovjeka, "...u borbi protiv siromaštva, u promicanju mira. Jedinstvo se rađa iz osobnih prijateljskih veza, iz međusobnog poštovanja, iz međusobne obrane prostora i ideja jednih drugih.".
Drugim riječima, radi se o «promicati vjerski sklad za dobrobit čovječanstva» i u tom je duhu zajednička deklaracija pripremljena za ovu prigodu (usp. Zajednička izjava Istiqlala).
«U njemu se odgovorno bavimo velikim, a ponekad i dramatičnim, krizama koje prijete budućnosti čovječanstva, posebno ratovima i sukobima, nažalost potaknutim i religijskom instrumentalizacijom; ali i ekološkom krizom koja je postala prepreka rastu i suživotu naroda.“.
S obzirom na ovaj scenarij, važno je promicati i jačati vrijednosti zajedničke svim vjerskim tradicijama, pomažući društvu da "iskorijeni kulturu nasilja i ravnodušnosti".
U Papui Novoj Gvineji (s velikom kršćanskom većinom, od kojih je četvrtina katolička), papa Franjo je po dolasku u zemlju izjavio: “Svima koji se izjašnjavaju kao kršćani«, rekao je po dolasku u zemlju, „iskreno vas potičem da nikada ne svedete svoju vjeru na puko poštivanje obreda i propisa, već da je čini ljubav, u ljubiti i slijediti Isusa Krista, i može postati živjela kultura, nadahnjujući umove i djela, pretvarajući se u svjetionik koji osvjetljava put.
Na taj način, vjera može pomoći cijelom društvu da raste i pronađe dobra i učinkovita rješenja za svoje velike izazove" (Sastanak s vlastima u APEL Hausu, Port Moresby, 7. IX. 2024.).
U Istočnom Timoru (gdje je kontekst sasvim drugačiji: velika katolička većina), pozvao je katolike da prije svega vode računa o svom identitetu: “Nemojte stati produbiti nauk Evanđelja, nemoj prestati sazrijevati u duhovna, katehetska, teološka formacija; jer je sve ovo potrebno za objaviti Evanđelje u vašoj kulturi i, istovremeno, pročistiti ga »na arhaične, a ponekad i praznovjerne načine“ (Sastanak s katoličkom hijerarhijom i pastoralnim suradnicima u katedrali u Diliju, 10. IX. 2024.).
«Sjetimo se“, dodao je papa Franjo, „da s parfem, svjedočanstvo dosljednog kršćanskog života, moramo pomazati Kristove noge, koje su noge naše braće u vjeri, počevši od najsiromašnijih.
Najpovlašteniji su najsiromašniji. I tim mirisom moramo se brinuti za njih. Gesta koju vjernici čine kada vas susreću, svećenici, ovdje je rječita: uzimaju posvećenu ruku, približavajući je čelu kao znak blagoslova» (Ibid.).
Konačno, u Singapuru (smještenom na čelu gospodarstva i materijalnog napretka, s malo kršćana, ali živih i predanih bratskom dijalogu između etničkih skupina, kultura i religija) tijekom mise koju je predvodio na nacionalnom stadionu (Singapore Sports Hub, usp. Propovijed,(12. rujna 2024.), papa Franjo je naglasio da Ništa se ne gradi bez ljubavi, iako bi neki mogli pomisliti da je to naivna izjava.
[Ovaj tekst je sažeta verzija onoga koji će biti objavljen u časopisu Omnes, listopad 2024.].
Gospodin Ramiro Pellitero Iglesias, Profesor pastoralne teologije na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Navarri.
Objavljeno u Crkva i nova evangelizacija.
carf@fundacioncarf.orgFiksni telefon: +34 914 029 082Mobitel: +34 638 078 51145 Conde de Peñalver.
