Što je svećenik?

«Ovo svećeništvo je službeno. ‘Ova služba, koju je Gospodin povjerio pastirima svoga naroda, je istinska služba’ (Drugi vatikanski sabor, Lumen Gentium, 24).

To je razlog dostojanstva svećenici, što nije osobno, nego crkveno. Dostojanstvo misterija koje obavljaju, svaki put kad pretvaraju kruh i vino u tijelo i krv našega Gospodina, razlog je vjere koja daje smisao čitavom kršćanstvu.

U tim svećenicima divimo se vrlinama zajedničkim svakom kršćaninu i svakoj časnoj osobi: razumijevanju, pravdi, životu u radu (u ovom slučaju svećeničkoj službi), ljubavi, dobrim manirima i ljubaznosti u ophođenju s drugima.

Mi, kršćanska vjernika, nadamo se da će svećenički karakter biti jasno naglašen: da svećenik treba moliti; da treba upravljati Sakramentima; da treba biti spreman primiti svakoga, kakav god bio; da treba slaviti svetu misu s ljubavlju i pobožnošću; da sjedi u ispovjedaonici; da tješi bolesne i ožalošćene; da nudi savjet i milostinju onima u potrebi; da poučava katekizam; da propovijeda Riječ Božju, a ne neki drugi oblik ljudskog znanja koje, čak i da je u njemu savršeno upućen, ne bi bilo znanje koje spašava i vodi u život vječni.

“Bog je jedino blago koje ljudi u konačnici žele pronaći u svećeniku.” Benedikt XVI., Obraćanje, 16. ožujka 2009.

Sveti Josemaría pita: “To Kristovo. Svi kršćani mogu i moraju biti ne samo alter Christus, nego ipse Christus: drugi Kristovi, sam Krist! Ali kod svećenika se to ostvaruje odmah, sakramentalno.”.

Sv. Josemaría, svećenik za vječnost, 13. travnja 1973.
“Naš identitet ima svoj konačni izvor u Očevoj ljubavi (…) Život i služba svećenika su nastavak života i djela samog Krista.

Sveti Ivan Pavao II., Poruka, 2. studenoga 1990.

Svećenička služba ne postoji radi sebe same, nego radi “oblikovanja kršćanske zajednice, kako bi ona sama mogla širiti vjeru i ljubav kroz civilno društvo”. (Bl. Álvaro del Portillo – Spisi o svećeništvu).

Budući da je njegov identitet, sakramentalno govoreći, identitet Kristov, vjernost svećenika odgovara Kristovoj vjernosti. Stoga je potrebna svetost svećenika, ne toliko zbog objektivne djelotvornosti sakramenata, nego zbog potpunog ostvarenja službe koju pruža vjernicima kroz sve svoje službene dužnosti.

“Iako je razlika između njih bitna, a ne tek stupanjska, [kršteno ili opće svećeništvo i službeno svećeništvo] međusobno su usmjereni jedan prema drugome” (LG, 10).