Kao odgovor na ovu krizu, čileanski svećenik Juan Ignacio Izquierdo Hübner, kapelan škole Tabancura, objavio je Nove oči. Ljubav je jača od pornografije. (Semillas Editions, 2025.), knjiga namijenjena posebno mladima, nastala iz njegovih godina razgovora i pastoralne pratnje. On je pravnik, teolog i doktor teologije s Sveučilište Navarra.
Ali Nove oči Nije to samo esej o opasnostima pornografije: to je i književno djelo. Kroz kazališnu strukturu, s likovima poput anđela Lumena i demona Grimsona, humorom, dijalogom i zapletom koji čitatelja stavlja pred pravi "noćni sud", otac Juan Ignacio pokušava se pozabaviti složenim problemom zanimljivim, a ponekad čak i humorističnim stilom.
U ovom intervjuu objašnjava zašto vjeruje da je borba protiv pornografije ujedno i težnja za slobodom, ljubavlju i promicanjem najistiničnijeg čovječanstva.
—Zašto ste odlučili napisati knjigu o pornografiji? Dok sam se pripremao za svećeničko ređenje, shvatio sam da će važan dio mog rada biti razgovor s mladima o njihovim poteškoćama s mobitelima, društveni mediji i pornografija. Sjećam se kako nam je jedan španjolski svećenik u sjemeništu rekao da je došao u školu želeći razgovarati sa studentima o Svetom Trojstvu, ali je na kraju dobar dio razgovora posvetio tome da im pomogne da bolje upravljaju svojim mobitelima.
To me je natjeralo da shvatim da ovdje postoji vrlo specifična pastoralna potreba. Odlučio sam proučiti problem i napisati knjigu koja bi mogla biti istinski korisna mladoj osobi koja se bori s pornografijom. Moj san je bio jednostavan: da netko završi s mišlju: "Sada imam više resursa da se izvučem iz ovoga.".
— Što ste otkrili razgovarajući s mladima? Trebali bismo im posvetiti puno više vremena. Trebaju nas više nego ikad. Mladi ljudi žude za ljubavlju, trebaju pronaći pouzdane ljude s kojima će podijeliti svoje najdublje misli, žude za društvom i imaju ogromnu želju voljeti i biti voljeni. Međutim, pornografija nudi trenutno zadovoljstvo, ali na kraju iskrivljuje upravo ono što je osoba tražila. Rezultat je zbunjenost, a ponekad i obeshrabrenost.
Također sam otkrio da se mnogi mladi ljudi ne osjećaju tako ugodno s ekranima kao što bismo mogli pomisliti. Neki žele prestati koristiti društvene mreže, vratiti koncentraciju ili se osloboditi navika za koje smatraju da im oduzimaju vrijeme. Problem je u tome što nemaju uvijek energije da to učine sami. Zato im je potrebna veća pomoć odraslih.
— Zašto naslov Nove oči? Jer vjerujem da prevladavanje pornografije nije kraj priče, već početak. Kad se osoba navikne gledati svijet kroz pornografiju, na kraju gubi osjetljivost za mnoge lijepe stvari u stvarnosti.
Zato nisam htio napisati samo knjigu "protiv pornografije". Htio sam govoriti o nečemu puno većem: o ponovnom stjecanju sposobnosti gledanja. Pogledati drugu osobu i otkriti da ona nije objekt. Pogledati vlastiti život i otkriti da je vrijedan truda. Pogledati prirodu, prijateljstvo, umjetnost, obitelj, vjeru. Ukratko, naučiti vidjeti svijet novim očima.
— Je li pornografija isključivo moralni problem? To je ljudski problem. Ima posljedice na slobodu, emocije, sposobnost stvaranja odnosa i način na koji razumijemo druge. Naravno, postoji moralna dimenzija (shvaćena kao umijeće dobrog življenja), jer govorimo o tome kako se odnosimo prema ljudima i što radimo sa svojom slobodom.
Ali ne radi se o svođenju svega na karikaturu cenzure ili zabrane; radije je na nama da pomognemo osobi da shvati što traži, što joj se događa i kamo želi usmjeriti svoj život da bi bila sretna.
— Kakvu ulogu u ovom problemu igra mobilni telefon? Mobiteli su radikalno promijenili situaciju. Prije je pristup određenom sadržaju zahtijevao aktivno traženje. Danas se on može slučajno pojaviti u djetetovom džepu. A postoji još jedan problem: mobiteli ne samo da omogućuju pristup beskrajnoj pornografiji, već mogu i pojačati usamljenost, uspoređivanje, dosadu i stalnu potragu za stimulacijom.
Zato vjerujem da se problem ne može rješavati isključivo iz perspektive pornografije. Moramo se zapitati kakav odnos učimo mlade ljude imati s tehnologijom.
—U Španjolskoj se prvi kontakt s pornografijom događa oko devete do jedanaeste godine. Što znači da se dijete može susresti s tim sadržajem u toj dobi? To znači da tražimo od djeteta da obradi stvarnost za koju još nema potrebne emocionalne ili intelektualne alate. I u jednom od tri slučaja, prvi kontakt se događa slučajno. To znači da nije dovoljno reći djetetu "ne traži pornografiju", jer se na nju može susresti i bez da je traži.
Zato prevencija počinje mnogo prije nego što se problem pojavi. Hitno je zaštititi djecu i istovremeno ih educirati kako bi mogli prepoznati što im šteti i zatražiti pomoć roditelja kada se susretnu s nečim što ih zbunjuje.
— Što bi roditelji trebali učiniti? Prvo, nemojte se bojati razgovarati. Ponekad roditelji izbjegavaju te razgovore jer se osjećaju neugodno. Ali djeca trebaju znati da se mogu obratiti roditeljima upravo kada se zbog nečega osjećaju neugodno.
Druga stvar je postavljanje granica. Ljubav također zna reći ne. Davanje pametni telefon Dati djetetu neograničen pristup internetu i očekivati da će se samo snaći s nečim s čime se mnogi odrasli muče je previše tražiti. Žao mi je, ali smatram to okrutnim.
I treća stvar je ponuditi alternative. Nije dovoljno ukloniti ekran: taj prostor morate ispuniti prijateljstvom, sportom, čitanjem, glazbom, razgovorom, prirodom, obitelji, molitvom. Sloboda treba nešto dobro prema čemu se može okrenuti.
—Kako vidite trenutni diskurs Crkve o tim pitanjima? Vrlo sam blizak zabrinutosti koju papa Lav XIV. izražava u vezi s novim tehnologijama. Inzistirao je na tome da nam je potreban obrazovni, etički i odgovorni odgovor te da tehnologija mora biti u službi ljudske osobe.
Također je istaknuo da roditelji i odgajatelji trebaju mreže suradnje kako bi podržali mlade. Stoga Crkva nastoji pratiti obitelji kako bi mogle razlučivati i donositi dobre odluke.
— Osjećate li na neki način da slijedite stope pape Lava? Da, jer dijelim temeljno uvjerenje: moramo staviti ljude u središte. Tehnologija je izvanredan alat, ali prestaje biti alat kada nas zamijeni. A papa Lav XIII. vrlo je jasno govorio o potrebi zaštite djece i adolescenata od ranog, neograničenog i nenadziranog digitalnog pristupa.
—Dakle, odgovor je zabrana? Odgovor je obrazovati, voditi i, kada je potrebno, postaviti ograničenja. Uz to, ponekad će biti potrebno zabraniti određene stvari u određenim dobnim skupinama. Ali obrazovanje temeljeno isključivo na zabranama nije adekvatno, jer želimo razviti ljude sposobne birati što je ispravno čak i kada nitko ne gleda.
Zato mi se toliko sviđa riječ "pratnja". Mlada osoba koja se bori s pornografijom ne treba samo nekoga tko će joj reći da radi nešto krivo. Treba joj netko tko će sjediti s njom, slušati je bez šoka i pomoći joj da otkrije da može živjeti drugačije.
—A što može učiniti netko tko je već zarobljen u toj navici? Prvo je ne očajavati. Naprotiv, ohrabrite se na borbu! Sram može biti vrlo loš saveznik kada se pretvori u beznađe. Zatim zatražite pomoć kako bi netko (idealno roditelj) mogao pratiti dijete u njegovom izazovu otkrivanja svojih najranjivijih trenutaka, mijenjanja određenih navika, smanjenja prilika za spoticanje i traženja utočišta u Božjem milosrđu.
— Kakvo mjesto Bog zauzima u tom procesu? Središnje mjesto. Kršćanski život sastoji se od otkrivanja ljubavi koja nadoknađuje naše slabosti. Kada osoba otkrije da ju je Bog stvorio, da posjeduje neizmjerno dostojanstvo i da je pozvana ljubiti, njezina se perspektiva mijenja. Čistoća, ispravno shvaćena, način je učenja ljubavi. A kada se to otkrije, počinje se pitati nešto što zanima svakoga: "Kako mogu bolje voljeti?".
—Koju biste poruku dali mladoj osobi koja osjeća da se ne može riješiti pornografije? Rekao bih mu da se ne poistovjećuje sa svojim problemom. Nisi "ovisnik" niti "izgubljen slučaj". Ti si osoba koja se bori, kao i svi ostali, i koja može tražiti pomoć.
Također bih mu rekao da se ne zadovoljava samo preživljavanjem. S druge strane ove borbe postoji puno ljepši život. Kad počneš vraćati svoju slobodu, otkriješ da svijet ima mnogo više boja nego što si prije vidio.
— A koju biste poruku dali roditeljima? Ne bi se trebali bojati. Djeci su potrebni odrasli koji su ih spremni podržati, iako ni mi odrasli nemamo sve odgovore. Pred nama je zadatak koji ne možemo u potpunosti prepustiti školama, tehnološkim platformama ili vladi. Moramo surađivati kako bismo ponovno preuzeli obrazovnu ulogu obitelji. I to moramo činiti s poniznošću, dok nastavljamo učiti.
—Što biste željeli da se dogodi nakon što netko pročita Nove oči? Volio bih da čitatelj doživi nalet nade. Da mlada osoba pomisli: "Mogu biti slobodan/slobodna." Da roditelj kaže: "Sada bolje znam kako razgovarati sa svojim djetetom.".
Nadalje, svi moramo shvatiti da ovo nije samo bitka protiv industrije ili ekrana. To je borba za nešto puno vrijednije: našu sposobnost da druge vidimo kao ljude, da iskusimo istinske odnose i da volimo onakvima kakvi zaista jesmo.
carf@fundacioncarf.orgFiksni telefon: +34 914 029 082Mobitel: +34 638 078 51145 Conde de Peñalver.
