Papa Franjo o siromaštvu

Njegova poruka za Šesti svjetski dan siromašnih je zdrava provokacija, kaže Papa, “da nam pomogne razmisliti o našem načinu života i o mnogim oblicima siromaštva u sadašnjem trenutku”.

"Prije nekoliko mjeseci svijet se oporavljao od oluje pandemije, pokazujući znakove gospodarskog oporavka koji će donijeti olakšanje milijunima ljudi osiromašenih gubitkom posla. Pojavljivao se tračak smirenosti, koji je, ne zaboravljajući bol gubitka voljenih, obećavao da će nam konačno omogućiti povratak izravnim međuljudskim odnosima, ponovni susret bez ograničenja ili restrikcija. A onda se na horizontu pojavila nova katastrofa, predodređena da svijetu nametne drugačiji scenarij.“.

Rat u Ukrajini pojačao je regionalne ratove koji su posljednjih godina donijeli smrt i razaranje...""

Živa velikodušnost

Također U trenutnom kontekstu sukoba, bolesti i ratova, Franjo evocira primjer svetog Pavla, koji su organizirali prikupljanja, na primjer, u Korintu, kako bi se brinuli za siromašne Jeruzalema. On se posebno osvrće na prikupljanja na nedjeljnoj misi. “Po Pavlovom nalogu, prvog dana u tjednu, skupljali su što su uspjeli uštedjeti, i svi su bili vrlo velikodušni.” I mi bismo trebali biti velikodušni iz istog razloga, kao znak ljubavi koju smo primili od Isusa Krista. To je znak da su kršćani uvijek djelovali s radošću i osjećajem odgovornosti, kako nijednom bratu ili sestri ne bi nedostajalo ono što je potrebno”, kako već svjedoči sveti Justin (usp. Prva apologija, LXVII, 1-6).

Živa solidarnost i gostoljubivost

Tako Papa nas potiče da Neka se nikada ne umorimo od življenja solidarnosti i gostoprimstva“Kao članovi civilnog društva, održavajmo živim poziv na vrijednosti slobode, odgovornosti, bratstva i solidarnosti. A kao kršćani, uvijek u ljubavi, vjeri i nadi pronađimo temelj svog bića i svojih djela.”. U postupanju sa siromašnima potrebno je odreći se retorike, ravnodušnosti i zlouporabe materijalnih dobara.. Nije to samo socijalna pomoć. Niti je to aktivizam: "nije Ne spašava živote aktivizam, već iskrena i velikodušna briga. što mi omogućuje da pristupim siromašnoj osobi kao brat koji pruža ruku kako bih se mogao probuditi iz letargije u koju sam upao.".

Stoga, Papa dodaje, zahtjevnim riječima svoje programske pobudnice Evangelii Gaudium: “Nitko ne bi trebao reći da se distancira od siromašnih jer njihovi životni izbori uključuju posvećivanje više pažnje drugim stvarima. To je čest izgovor u akademskim, poslovnim ili profesionalnim krugovima, pa čak i u crkvenim. […] Nitko se ne može osjećati izuzetim od brige za siromašne i za socijalnu pravdu.” (br. 201).

Vrste siromaštva

I rimski biskup zaključuje ističući dvije vrlo različite vrste siromaštva:“Postoji siromaštvo – oskudica i bijeda – koje ponižava i ubija, i postoji drugo siromaštvo, Njegovo – Kristovo – koje nas oslobađa i čini sretnima.".

Očajno siromaštvo

Tvrdi da je proizvod nepravde, iskorištavanja, nasilja i nepravedne raspodjele resursa. “To je očajničko siromaštvo, bez budućnosti, jer ga nameće kultura odbacivanja koja ne nudi nikakve izglede ni rješenja.” To siromaštvo, koje je često ekstremno, utječe i na “duhovnu dimenziju, koja, iako često zanemarena, stoga ne postoji niti je važna.”.

Antropološko siromaštvo je, zapravo, fenomen koji je nažalost čest u trenutnoj dinamici profita bez protuteže – koja bi trebala biti na prvom mjestu i koja nije protivna pravednom profitu – služenja ljudima.

I ta dinamika je neumoljiva, kako Franjo opisuje u svom Poruka za Šesti svjetski dan siromašnih“Kada je jedini zakon izračun profita na kraju dana, tada više nema ograničenja od pribjegavanja logici iskorištavanja ljudi: drugi su samo sredstvo za postizanje cilja. Nema više poštenih plaća, poštenog radnog vremena, a stvaraju se novi oblici ropstva koje trpe ljudi koji nemaju drugu alternativu i moraju prihvatiti ovu otrovnu nepravdu kako bi dobili minimum za svoju egzistenciju.”.

Vrlina odvojenosti

Što se tiče Siromaštvo koje oslobađa (vrlina odvojenosti ili dobrovoljnog siromaštva) plod je stava odvojenosti koji svaki kršćanin treba njegovati."S druge strane, siromaštvo koje oslobađa jest ono koje nam se predstavlja kao odgovoran izbor da olakšamo teret i usredotočimo se na ono što je bitno.".

Papa primjećuje da se danas mnogi brinu za najmanje, najslabije i najsiromašnije, jer to vide kao vlastitu potrebu. Daleko od toga da kritizira taj stav, on ga cijeni, a istovremeno cijeni i obrazovnu ulogu koju siromašni imaju u našim životima: “Susret sa siromašnima omogućuje nam da okončamo tolike tjeskobe i neutemeljene strahove, da dođemo do onoga što je uistinu važno u životu i što nam nitko ne može ukrasti: istinske i bezuvjetne ljubavi.“. Siromašni, u stvarnosti, umjesto da budu predmet naše milostinje, su subjekti koji nam pomažu da se oslobodimo okova nemira i površnosti.