Tobechukwu Okoye (rođen u Ogidiju, Nigerija, prije 42 godine) studirao je mikrobiologiju na Sveučilištu u svojoj zemlji, 2009. godine dobio je stipendiju za studij teologije u Pamploni i zaređen je za svećenika u Rimu. “Shvatio sam da Bog računa na mene da vodim Crkvu naprijed u Nigerija”“, objašnjava u ovom intervjuu o situaciji kršćana u svojoj zemlji, gdje zajedno živi 49,3% kršćana i 48,8% muslimana.
-Pitanje: Ovdje dobivamo vijesti o uništavanju crkava, zabranama...
-Odgovor: Većina muslimana poštuje druge religije. Nasilni progon događa se samo u vrlo specifičnim područjima sjevera, a potiču ga ekstremisti poput fundamentalističke skupine Boko Haram. U tim područjima kršćani jako pate, a življenje njihove vjere znači riskiranje života. To duboko osjećaju drugi kršćani i većina muslimana, te potiče solidarnost među svima njima. Primjerice, prije nekog vremena, ekstremisti su detonirali automobilsku bombu u kojoj su poginuli mnogi katolici dok su izlazili iz crkve. U znak solidarnosti, sljedeće nedjelje, mnogi muslimani obukli su bijele halje i okružili crkvu, skandirajući da prije ubijanja kršćana, prvo moraju biti ubijeni.
-P: I što se može učiniti?
-R.: Kršćanska zajednica podržava one koji su pretrpjeli napade ili su raseljeni iz sigurnosnih razloga slanjem sredstava prikupljenih diljem zemlje. Ove prikupne akcije promiču biskupi u svojim biskupijama. Također osuđuju napade i potiču političare da poduzmu mjere. Kontroliranje Boko Harama je teško jer je to naoružana i visoko organizirana skupina. Međunarodna zajednica obećala je pomoć, ali nije altruistična; uvijek postoje uvjeti.
-P: A iz Vatikana?
-R.: Papa Franjo je vrlo svjestan situacije katolika u Nigeriji. Poslao je nekoliko pisama biskupima, izražavajući svoju bliskost i molitve za našu zemlju. Nadalje, javno je osudio napade i otmice koje je u nekoliko navrata počinio Boko Haram, upozoravajući međunarodnu zajednicu.
-P: Što znači biti kršćanin tamo?
Mi kršćani imamo mnogo toga za ponuditi Nigeriji. Kršćanska poruka oprosta, ljubavi i milosrđa vrlo je vrijedna za poticanje suživota među različitim plemenima u mojoj zemlji.
-P: Vraćate se u Nigeriju u lipnju.
-R.: Još uvijek ne znam u kojem ću gradu živjeti niti gdje ću obavljati svoj svećenički posao; saznat ću kad stignem tamo. Opus Dei promiče socijalni rad u Nigeriji, centre za osnaživanje žena, institute za strukovno osposobljavanje, medicinske klinike… Ne bih se iznenadio da postanem kapelan jednog od njih, niti da moram pomagati u biskupijskim sjemeništima.
Jesi li spreman za ovaj izazov?
Objavljeno u novinama El Norte de Castilla.
carf@fundacioncarf.orgFiksni telefon: +34 914 029 082Mobitel: +34 638 078 51145 Conde de Peñalver.