Svake godine, Četvrtak poslije Petrovdan, Crkva slavi jedinstveni liturgijski blagdan: Blagdan Isusa Krista, Velikog i Vječnog Svećenika. Ovo nije samo još jedno liturgijsko obilježavanje, već dubok poziv na razmatranje same srži kršćanskog misterija: Krist koji se prinosi Ocu za spasenje svijeta, i koji povezuje ovu žrtvu sa svećenicima Crkve.
Ovaj blagdan usredotočen je na Krista u njegovom svećenička dimenzija, to jest, kao posrednik između Boga i ljudi (usp. 1 Tim 2,5). On ne slavi određeni trenutak u svom životu (poput Božić ili Uskrs), ali njegov vječno svećenstvo, prema redu Melkisedekovu (usp. Heb 5,6).
Isus nije bio svećenik poput onih iz židovskog hrama. On je savršeni svećenik jer je nudio ne životinjske žrtve, već njihova vlastita tijela i krv u poslušnosti i ljubavi prema Ocu. Kao što kaže Poslanica Hebrejima: «Krist je došao kao Veliki svećenik budućih dobara… ne po krvi jaraca i teladi, nego po vlastitoj krvi, ušao je u Svetinju nad svetinjama jednom zauvijek i postigao vječno otkupljenje» (Heb 9,11-12).
Ovaj blagdan su u liturgijski kalendar uveli neki biskupi —posebno u Španjolskoj i Latinskoj Americi — u 20. stoljeću, a odobrila ga je Kongregacija za bogoslužje 1987. Od tada su ga usvojile mnoge biskupije diljem svijeta.
Jedna žrtva i jedan svećenik
Crkva uči da je Krist istovremeno svećenik, žrtva i oltar. On nije samo taj koji nudi, već i onaj koji sebe daje: «Krist, vječni svećenik, prinosom svoga tijela, jednom zauvijek ostvarenom, dovršio je djelo otkupljenja čovjeka» (Vlastito predslovlje mise ovog blagdana).
Na Posljednjoj večeri, On je sakramentalno anticipirao žrtvu koju će izvršiti na križu. Od tada, Svaka misa je stvarna i sakramentalna obnova te jedne žrtve. Ne ponavlja se, već se uprisutnjuje snagom Duha Svetoga.
Zato, kada svećenici slave euharistiju, djeluju "in persona Christi Capitis"« (u osobi Krista Glave), ne kao puki delegati ili predstavnici. Sam Krist djeluje kroz njih.
Blagdan Krista i njegovih svećenika
Ova proslava je ujedno i posebna prilika za molite se za svećenike. Suobličeni su Kristu Svećeniku kako bi nastavili njegovo poslanje. Riječima svetog Ivana Pavla II.: «Ministarsko svećeništvo sudjeluje u jedinstvenom Kristovom svećeništvu i ima zadaću uprisutnjivati u svakom dobu žrtvu otkupljenja» (Pismo svećenicima, Veliki četvrtak 1986.).
Danas više nego ikad, svećenici trebaju našu blizinu, našu ljubav i naše molitve. Njihova je misija lijepa, ali i zahtjevna. Oni su oruđa Kristove ljubavi, ali nisu izuzeti od teškoća, umora i iskušenja.
Stoga je ova proslava ujedno i poziv na obnovu ljubavi i podrške našim pastorima. To je također dan za tražiti nova svećenička zvanja. Crkva treba ljude koji su, zaljubljeni u Krista, spremni posvetiti svoje živote službi Evanđelja.
Promatrati Krista Svećenika kako bismo ga izbliza slijedili
Promatrati Krista kao Vrhovnog i Vječnog Svećenika znači gledati na njega Srce, Njegova predanost, poslušnost Ocu i suosjećanje za čovječanstvo. Postao je svećenik da posreduj za nas bez prestanka, Kao što kaže Poslanica Hebrejima: «On može potpuno spasiti one koji po njemu dolaze k Bogu jer uvijek živi da posreduje za njih» (Heb 7,25).
U svijetu obilježenom samodostatnošću, žurbom i površnošću, gledanje u Krista Svećenika poziv je na život duhovnost predanja, zagovora i tihog služenja. Krist se ne nameće: on se nudi. On ne zahtijeva: on se daje. On se ne pokazuje: on se daje u potpunosti.
Za vjernike laike, ovaj blagdan služi i kao podsjetnik da Svi kršteni sudjeluju u Kristovom svećeništvu. Sveti Petar to jasno kaže: «Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, puk stečen u vlasništvo» (1 Petrova 2,9).
Ovo opće svećeništvo vjernika Živi se u svakodnevnom prinosu, u molitvi, u ljubavi, u svjedočenju života. Svaki je kršćanin pozvan prinijeti svoj život kao duhovnu žrtvu ugodnu Bogu (usp. Rim 12,1).
Slavlje za pogled prema oltaru... i prema Raju
Blagdan Isusa Krista, Velikog i Vječnog Svećenika, poziva nas na pogledaj na oltar s obnovljenom vjerom, i prepoznati da sam Krist tamo djeluje. Podsjeća nas da Spasenje ne dolazi od naših djela, već od Kristove žrtve. I da je ta žrtva vječna, uvijek prisutna, uvijek učinkovita.
18 citata svetog Josemarije o svećenicima
To je duboko euharistijska, duboko svećenička i duboko crkvena gozba. To je prilika da zahvalimo Kristu za njegovo sebedarje, da molimo za one koji su pozvani da ga sakramentalno predstavljaju i da se s njim prinesemo Ocu, za dobrobit svijeta.
1. Što je identitet svećenika? Kristov identitet. Svi kršćani mogu i trebaju biti ne samo poput Krista, nego i poput Krista. drugi Krist ali ipse Christus, »drugi Kristovi, sam Krist! Ali u svećeniku se to događa odmah, sakramentalno' (Ljubav prema Crkvi, 38).
2. Od nas svećenika se traži da imamo poniznost kako bismo naučili ne biti moderni, da budemo istinski sluge slugu Božjih (...), kako bi obični kršćani, laici, mogli učiniti Krista prisutnim u svim područjima društva (Razgovori, 59).
3. Svećenik koji na ovaj način živi svetu misu – klanjajući se, iskupljujući, moleći, zahvaljujući, poistovjećujući se s Kristom – i koji uči druge da žrtvu oltara učine središtem i korijenom kršćanskog života, istinski će pokazati neusporedivu veličinu svog poziva, onaj karakter kojim je zapečaćen, koji neće izgubiti zauvijek (Ljubiti Crkvu, 49).
4. Svoj rad kao svećenika i pastira duša oduvijek sam shvaćao kao zadatak usmjeren na to da svaku osobu postavi pred sve zahtjeve njezina života, pomažući joj da otkrije što Bog, posebno, traži od nje, bez ikakvog ograničenja na tu svetu neovisnost i tu blagoslovljenu individualnu odgovornost, što su karakteristike kršćanske savjesti (Krist prolazi, 99).
5. Vrijednost pobožnosti u svetoj liturgiji!
Uopće me nije iznenadilo ono što mi je netko prije nekoliko dana rekao o uzornom svećeniku koji je nedavno preminuo: kakav je to svetac bio!
„Jesi li ga dobro poznavao?“ upitao sam.
— Ne — odgovorio je — ali sam ga jednom vidio kako slavi svetu misu (Kovačnica, 645).
6. Ne želim — jer je dobro poznato — da vas ponovno ne podsjetim da je Svećenik "drugi Krist". — I da je Duh Sveti rekao: ""nolite tangere Christos meos"" —Ne dirajte "moje Kriste" (Put, 67).
7. Profesionalni rad svećenika, tako reći, jest božanska i javna služba koja zahtijeva svu aktivnost do te mjere da, općenito, ako svećeniku preostane vremena za posao koji nije onaj koji je vlastito svećenički, može biti siguran da ne ispunjava dužnost svoje službe (Prijatelji Božji, 265).
8. Krist, koji je uzašao na Križ raširenih ruku, gestom Vječnog Svećenika, želi računati na nas - koji smo ništa! - da donesemo "svim" ljudima plodove njegova Otkupljenja (Kovačnica, 4).
9. Ni desno ni lijevo, ni u sredinu. Ja, kao svećenik, pokušavam biti s Kristom, koji je na Križu otvorio obje ruke, a ne samo jednu: slobodno uzimam iz svake skupine ono što me uvjerava i što me čini gostoljubivim srcem i rukama za cijelo čovječanstvo (Razgovori, 44).
10. Taj prijatelj svećenik radio je misleći na Boga, čvrsto se držeći Njegove očinske ruke i pomažući drugima da usvoje te temeljne ideje. Zato je rekao sebi: kad umreš, sve će biti u redu, jer će se On i dalje brinuti o tome (Brazda, 884).
11. Taj naš prijatelj svećenik me uvjerio. Govorio mi je o svom apostolskom radu i uvjeravao me da nema nevažnih zanimanja. Ispod ovog polja prekrivenog ružama, rekao je, leži tihi napor toliko mnogo duša koje su svojim radom i molitvom, svojom molitvom i radom, s Neba dobile bujicu kiše milosti, koja sve čini plodnim (Brazda, 530).
12. Doživite svetu misu!
— Ova misao, koju je jednom izrekao zaljubljeni svećenik, pomoći će vam: Je li moguće, Bože moj, sudjelovati u svetoj misi, a ne biti svetac?
—I nastavio je: Ostat ću uronjen svaki dan, ispunjavajući drevnu svrhu, u Ranu na Boku moga Gospodina!
—Razvedrite se! (Forge, 934).
13. Biti kršćanin - i na poseban način biti svećenik; sjećajući se također da svi kršteni sudjeluju u kraljevskom svećeništvu - znači biti neprestano na Križu (Kovačnica, 882).
14. Nemojmo se navikavati na čuda koja se odvijaju pred našim očima.Ovom divnom čudu Gospodina koji svaki dan silazi u ruke svećenika. Isus želi da budemo budni, kako bismo se uvjerili u veličinu njegove moći i kako bismo iznova čuli njegovo obećanje: dođi post me, et faciam vos fieri piscatores hominum, Ako me slijedite, učinit ću vas ribarima ljudi; bit ćete učinkoviti i privlačit ćete duše k Bogu. Stoga se moramo pouzdati u ove Gospodinove riječi: uđite u lađu, uzmite vesla, podignite jedra i otisnite se u to more svijeta koje nam Krist daje u baštinu (Krist prolazi, 159).
Iako je istina da nosimo osobne propuste, istina je i da Gospodin uzima u obzir naše pogreške. Njegov milosrdni pogled ne propušta prepoznati da smo mi ljudi stvorenja s ograničenjima, slabostima, nesavršenostima i sklonošću grijehu. Ali on nam zapovijeda da se trudimo, da priznamo svoje nedostatke; da ne postanemo kukavice, već da se pokajemo i njegujemo želju da budemo bolji (Krist prolazi, 159).
15. Svećeniče, brate moj, uvijek govori o Bogu, da, ako si njegov/njegov/njegova, neće biti monotonije u vašim razgovorima (Forge, 965).
16. Čuvanje srca. — Ovako se molio taj svećenik: "Isuse, neka moje jadno srce bude zapečaćeni vrt; neka moje jadno srce bude raj, gdje Ti živiš; neka ga moj Anđeo Čuvar čuva vatrenim mačem, kojim pročišćava sve naklonosti prije nego što uđu u mene; Isuse, božanskim pečatom Tvoga Križa, zapečati moje jadno srce" (Kovačnica, 412).
17. Kad je davao svetu pričest, taj je svećenik imao želju viknuti: Dajem vam sreću! (Kovačnica, 267).
18. Kako ne biste izazvali skandal, kako ne biste proizveli ni sjenu sumnje da su djeca Božja lijena ili beskorisna, kako ne biste bili uzrok izgradnje..., morate se truditi da svojim ponašanjem ponudite pravednu mjeru, dobru narav odgovornog čovjeka (Prijatelji Božji, 70).
Sadržaj
carf@fundacioncarf.orgFiksni telefon: +34 914 029 082Mobitel: +34 638 078 51145 Conde de Peñalver.
