Fundación CARF
Doniraj

Zvanje u svećeništvo

Poziv u svećeništvo zahtijeva od čovjeka koji ga prima da posveti svoj život pomaganju svojim braći i sestrama da žive bliže Bogu.
Origen e historia del sacerdocio

Što je zvanje u svećeništvo?

Poziv je misterij ljubavi između Boga, koji čovjeka zove s ljubavlju, i čovjeka, koji slobodno i iz ljubavi odgovara. Međutim, poziv u svećeništvo nije tek osjećaj. Naprotiv, to je unutarnja sigurnost koja proizlazi iz Božje milosti, koja dirne dušu i poziva na slobodan odgovor.

Ako te Bog pozove, tvoja će sigurnost rasti kako tvoj odgovor bude sve velikodušniji. Poziv u svećeništvo zahtijeva od čovjeka koji ga primi da posveti svoj život pomaganju braći i sestrama da žive bliže Bogu. Pozvan je da pruži ponizan službu na dobrobit cijelog čovječanstva.

Po zaređenju za svećenika prima se Sakramenat svetog reda, čime se priprema da se ponudi svoje tijelo i duh – to jest, cijelo svoje biće – Gospodinu. Svoju će službu obnašati oslanjajući se na to, osobito u trenucima kada slavi žrtvu Tijela i Krvi Kristove i kada, u ime Božje, oprašta grijehe u sakramentu ispovijedi.

Katoličko svećeništvo

Svi mi imamo poziv

Da, svi smo stvoreni od Boga s namjenom i ciljem. Bog ima jedinstven i neponovljiv plan za svakoga od nas, zamišljen od vječnosti: «Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, izabrao sam te; prije nego što si se rodio, odvojio sam te» (Jeremija 1,5).

Katekizam Katoličke Crkve govori o pozivu na blaženstvo – ukratko, na svetost. Govori o sjedinjenju s Bogom, koje nam omogućuje da sudjelujemo u Njegovoj sreći i kroz koje nas On voli potpuno i bezuvjetno. Zajednička poziv svih Kristovih učenika jest poziv na svetost i na poslanje evangelizacije svijeta.

Bog poziva svakoga od nas da kroči kroz život uz Njega određenim putem. Neke poziva u svećeništvo, druge u redovnički život, a laike poziva da Ga pronađu u svakodnevnom životu.

Zvanje u svećeništvo

Bog poziva svakoga, a neke s posebnom misijom, osobno prilagođenom njima: «Svako na svoj način», kaže Vijeće. Svaki vjernik mora razaznati svoj put i izvući najbolje iz sebe – tu duboko osobnu kvalitetu koju je Bog stavio u njega – umjesto da se iscrpljuje pokušavajući oponašati nešto što mu nije bilo namijenjeno.

Alat koji mi kršćani imamo da bismo otkrili svoje zvanje – i je li ono zvanje u svećeništvo ili ne – jest molitva. Molitva je apsolutno nužna za duhovni život. Ovaj dijalog s Bogom omogućuje rast duha.
U molitvi se obnavlja naša vjera u Božju prisutnost i Njegovu ljubav. Ona potiče nadu koja nas vodi da usmjerimo svoje živote prema Njemu i da vjerujemo u Njegovu providnost. A naša se srca proširuju dok odgovaramo božanskoj Ljubavi svojom ljubavlju.

Naš uzor je Isus, koji moli prije odlučujućih trenutaka svoje misije. Svojom molitvom Isus nas uči moliti, otkriti volju našega Oca nebeskoga i poistovjetiti se s njome. Štoviše, kako preporučuje Katekizam, tijekom procesa razlučivanja vlastitog poziva, lik duhovnog voditelja može biti od velike pomoći – to jest, osoba u koju možemo položiti svoje povjerenje i koja nam pomaže otkriti Božju volju.
Obveza poticanja zvanja pripada cijeloj kršćanskoj zajednici. U Zakladi CARF podržavamo tu obvezu.

Ne postoje apsolutna pravila u vezi s svećeničkim pozivom. Međutim, moguće je uzeti u obzir određene opće aspekte ili karakteristike koje pomažu razaznati je li čovjek pozvan od Boga u svećeništvo. Kanonsko pravo opisuje neke znakove svećeničkog poziva.
Život u milosti
Lorem Ipsum Bol
100 %
Nema nepravilnosti
Lorem Ipsum Bol
75 %
Evangelijska odricanja
Lorem Ipsum Bol
80 %
Žalba biskupa
Lorem Ipsum Bol
90 %

Ljubav prema svemu što je povezano s Bogom

Ljubav prema Crkvi i prema Euharistiji najjasniji su znakovi poziva u svećeništvo. Ljubav prema Božjim stvarima može doći iznenada, poput čudesnog otkrića nakon susreta s Kristom, ili može biti nešto što smo osjećali cijeli život, usađeno nam od djetinjstva od strane obitelji.

Ljubav prema Crkvi

Svećenik radi puno radno vrijeme za Božji narod tijekom cijelog svog života, s strastvenom predanošću Crkvi.

Ljubav prema Euharistiji

Dugotrajno boravak pred tabernakulom, svakodnevno prisustvovanje svetoj misi i primanje svete pričesti bio bi put prema svećeništvu.

Život u milosti

Možemo reći da je svrha svećeničke službe osigurati da svi ljudi žive u Božjoj milosti i tako dosegnu vječno spasenje. Zato je Isus Krist živio, umro i uskrsnuo.

Pitanje nije u tome je li poziv u svećeništvo plemenitiji od običnog puta, nego hoću li u tom stanju bolje služiti Gospodinu.

Nema nepravilnosti

Spomenuto je da kandidat, iz ljubavi prema Crkvi, sudjeluje u apostolatu. Apostolat postaje središnja vrijednost u njegovu životu. Možemo reći da je apostolski žar i znak i put prema svećeničkom pozivu.
Kad netko snosi odgovornost za župu ili upravljanje školom, kad vam se problemi ljudi nameću sa svih strana, kad vas čak i napasti vrebaju, mora posjedovati smirenost i samokontrolu koja može izdržati sve.
Predajući se, moram prihvatiti odricanje koje zahtijeva praksa evanđeoskih savjeta o životu u čistoći. Mnogi kršćani, slijedeći primjer svetog Pavla, ostali su celibatom kako bi se u potpunosti posvetili službi Boga.
Kako bi mogli primiti i završiti svoje svećeničko obrazovanje te bolje služiti svima koje susreću tijekom svog pastoralnog rada.

Kasni poziv u svećeništvo

Vocación tardía de Julio César, seminarista de Venezuela
«Svaki od nas ima svoju priču i prima Gospodinov poziv da ga slijedi na svoj poseban način. U mom slučaju, od malih nogu pripadao sam raznim pokretima i apostolskim skupinama unutar Crkve u svojoj zemlji, a posebno jednoj – 'Encuentros Familiares de Venezuela' – gdje sam nekoliko godina služio Bogu.

Zanimljivo je da se ovo pokret usredotočuje na obitelj i na osobnu predanost osnivanju obitelji u budućnosti. Moj životni put bio je usmjeren na taj put, a istovremeno sam uvijek osjećao Božju prisutnost u svom profesionalnom životu, što me navelo da povjerujem da je i to ono što je Bog želio za mene.

Diplomirao sam kao naftni inženjer i radio u tom području, kao i predavao na sveučilištu. Bio sam na vrhuncu svoje karijere: moja je obitelj bila vrlo zadovoljna onim što sam do tada postigao, a prijatelji su mi, na neki način, zavidjeli na postignućima u tako mladoj dobi. Mislio sam da će me to učiniti istinski sretnim, ali u stvarnosti nije bilo tako. Osjećao sam se pomalo prazno i također sam osjećao da sam pozvan nečemu većem. Bio je to priličan udar shvatiti da je moja karijera propala, unatoč uspjehu koji sam do tada postigao, i tada sam krenuo u potragu.

Od tog trenutka počela se odvijati niz događaja u kojima sam jasno vidio da me Gospodin poziva da se u potpunosti posvetim praćenju njega: da se odreknem posla, profesije, studija, pa čak i obitelji. Prva reakcija moje obitelji bila je snažno odbacivanje. Očito, nisu razumjeli promjenu koju bi značilo ostaviti sve što sam godinama gradio kako bih krenuo novim putem.
Julio César Morillo Leal
Sjemeništar iz biskupije Cabimas, Venezuela.
magnifiercrossmenuchevron-down linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram