Pismo krštenom 'ateistu'

Dragi... ateističe:

Molim vas, dopustite mi da napišem nekoliko redaka nakon što sam pročitao vaš članak objavljen u župnom časopisu. I molim vas, dopustite mi da govorim sasvim slobodno nakon mnogih godina svećeničke službe i nakon godina provedenih na sveučilištu u stanju “ateizma koji je tražio Boga”.

Pronalaženje Boga čitanjem knjiga

Želio bih vam čestitati na iskrenosti kojom se izražavate i potaknuti vas da nastavite njegovati tu duboku želju za pronalaženjem Boga čitanjem knjiga poput one koju sada držite u rukama, a koja je već učinila mnogo dobra za mnoge ljude.

Njegove riječi: «Ja sam ateist do srži i ne osjećam se sposobnim prestati biti ateist», navode me na pomisao da Nije odustao od svoje odlučnosti da jednoga dana povjeruje u Isusa Krista., istinski Bog i istinski čovjek (pretpostavljam da jesi kršten). Ako je tomu tako, predlažem da ne pokušavate “racionalizirati” koncept koji ste možda stvorili o Bogu kojeg tražite.

Došao je na zemlju da nam bude bliži i da nam prenese ljubav – ljubav oca i majke – kojom nas je stvorio; i da nam omogući da Ga susretnemo licem u lice. I da nam kaže da će uvijek biti s nama u svim situacijama u kojima si zbog svojih grijeha toliko štete nanesemo. Zato Preporučujem da pročitaš, korak po korak i bez prekida, četiri evanđelja i Djela apostolska.

I čitaj ih moleći Isusa da ti povećaju vjeru i da te Duh Sveti prati dok čitaš. I čitaj, dopuštajući da ono što čitaš polako prodre u tvoj um i srce: Božja će milost učiniti svoje čudo i postupno otvoriti oči tvoga duha, kako bi na kraju mogao izvršiti čin vjere u stvarnu prisutnost Isusa Krista u Euharistiji.

Dopustite mi da postavim pitanje: Hoćeš li ikada ući u crkvu, prići presvetom oltaru i zamoliti Gospodina da ti da vjeru da povjeruješ da je On ondje? Ne očekujte neposredan odgovor, niti snažan ili preplavljujući osjećaj. Gospodin govori nježno, u tišini, u polumraku, kako bismo mogli vježbati svoju slobodu i ljubav te nastaviti Ga tražiti i razgovarati s Njim.

Želio bih dodati ovu molitvu vojnika iz Drugog svjetskog rata. Napisao ju je prije nego što je dobio naredbu da zauzme neprijateljski rov. Poginuo je nakon napada.

Kad čovjek otkrije Boga na granicama

«Slušaj, o Bože! Nikada ti nisam ni riječ rekao u životu, ali danas mi se proslaviti. Otkad sam bio dijete, uvijek su mi govorili da Ti ne postojiš… A ja, kao idiot, to sam povjerovao. Nikada nisam promišljao o Tvojim djelima, ali večeras sam iz kratera granate vidio nebo puno zvijezda i bio sam očaran njihovim sjajem.

U tom trenutku shvatio sam koliko je prijevara strašna… Ne znam, o Bože, hoćeš li mi pružiti svoju ruku, ali kažem ti da me razumiješ… Zar nije čudno da mi se, usred strašnog pakla, pojavilo svjetlo i da sam te otkrio? Nemam ti više što reći. Osjećam se sretan, jer sam Vas spoznao.

Moramo napasti u ponoć, ali se ne bojim – ti paziš na nas. Dali su signal! Moram ići. Bilo je tako lijepo biti s tobom!

Želim ti reći – a ti to znaš – da će bitka biti teška: možda ću večeras pokucati na tvoja vrata. I premda ti do sada nisam bio prijatelj, kad dođem, hoćeš li me pustiti unutra? Ali što mi je to? Plačem li? Bože moj, pogledaj što mi se dogodilo. Tek sada počinjem jasno vidjeti… Bože moj, odlazim… Bit će teško vratiti se. Kako čudno – sada se ne bojim smrti!».

Praktični put: molitva i čitanje Evanđelja

Takav vapaj može izroniti iz srca svakog čovjeka koji je, dok je hodao zemljom, ikada podigao pogled prema nebu. Kroz njegove uzdahe, osmijehe i suze na vratima Betlehema, Gospodin nastavlja kucati na vrata srca svih svojih sinova i kćeri diljem svijeta, bilo da su čuli za Njega ili da ime kojim ga je Arhanđel nazvao — Isus — nikada nije doprlo do njihovih ušiju.

Pratim te svojim molitvama Blaženoj Djevici Mariji., Molim vas, sjetite se nekad joj reći zdravo i imajte je na umu tijekom Svete mise; ostajem vam na raspolaganju ako budete željeli.

Ernesto Juliá, (ernesto.julia@gmail.com) | Prethodno objavljeno u Religija povjerljivo.