Unatoč sovjetskom režimu i godinama militantnog ateizma, vjera nije nestala u Bjelorusiji.
Andrej Juhnik je 28-godišnji bjeloruski svećenik. Rođen je u Lidi, u zapadnoj Bjelorusiji, 13. rujna 1998. godine.
Trenutno je u Rimu, na Papinskom sveučilištu Svetog Križa, gdje studira drugu godinu licencijata iz kanonskog prava zahvaljujući stipendiji Zaklade CARF.
Andrej nOn ti priča svoju priču:
Pozdrav svim dobrotvorima Zaklade CARF!
Zovem se Andrej Juhnik, Bjelorus sam i imam 28 godina. Odrastao sam u katoličkoj obitelji. Moji roditelji, praktični katolici, usadili su mi temelje vjere od djetinjstva, prvenstveno svojim primjerom. Zahvaljujući njima, naučio sam da vjera nije samo tradicija, već živi odnos s Bogom.
Župno iskustvo iz djetinjstva kao ministranta i primjer lokalnih svećenika: izvor inspiracije
Od djetinjstva sam pohađao svoju župu, prvo kroz satove vjeronauka, a kasnije kao ministrant. Župni život odigrao je temeljnu ulogu u razvoju mog poziva. U mojoj zajednici služili su svećenici koji su bili vrlo bliski ljudima i duboko predani svom poslanju. Njihov primjer postupno je u meni budio želju da posvetim svoj život Bogu i služenju drugima.
Godine sjemeništa, temeljne za razumijevanje dubokog značenja svećeničkog poziva
Nakon škole upisao sam se u Veliko sjemenište. Godine formacije pomogle su mi da dublje shvatim da svećeništvo ne znači samo obavljanje određenih funkcija, već da prije svega znači pripadati Kristu i služiti njegovom narodu.
Iskustvo proživljeno u sakramentima i bliskosti s ljudima.
Godine 2023. zaređen sam za svećenika i inkardiniran u Grodnoj biskupiji. U prvim godinama svoje službe iskusio sam koliko je važno da svećenik bude blizak ljudima u slavljenju sakramenata, u katehezi, u pratnji mladih i obitelji te u trenucima patnje ili duhovnog traženja.
Grodnojska biskupija nalazi se u zapadnoj Bjelorusiji i relativno je mlada, osnovana 1991. godine od strane Svetog Ivana Pavla II. To je jedno od područja zemlje s povijesno značajnom katoličkom prisutnošću, iako katolici čine manjinu u Bjelorusiji, a većinska kršćanska denominacija je pravoslavna. Međutim, to ne sprječava miran i poštovan suživot među različitim vjerama.
Progoni tijekom sovjetskog režima i kako su obitelji sačuvale svoju vjeru unatoč nedaćama: odličan primjer
Povijest Katoličke Crkve u našim krajevima poznavala je i vrlo bolna razdoblja. U 20. stoljeću, za vrijeme sovjetskog režima i godina militantnog ateizma, mnoge su crkve bile zatvorene, brojne zajednice ostale su bez svećenika, kateheza je bila strogo ograničena, a vjerski život suočavao se s mnogim poteškoćama. Unatoč svemu, vjera nije nestala. Obitelji su prvenstveno čuvale molitve, kršćanske tradicije i želju za primanjem sakramenata.
Nakon promjena 1990-ih, Crkva je polako počela obnavljati vlastiti život. Čak i danas nastavlja rasti malim koracima, zahvaljujući i podršci brojnih zaklada, udruga i crkvenih projekata. Kateheza za djecu, mlade i odrasle organizira se u župama; održavaju se duhovne obnove, okupljanja i forumi mladih, konferencije i akademski simpoziji. Tijekom ljeta vrlo su važna i pješačka hodočašća u svetišta, koja postaju prilike za molitvu, druženje i svjedočenje vjere.
Trenutni izazov: pomoći novim generacijama da pronađu Krista u društvu koje se brzo mijenja.
Danas je jedna od glavnih zadaća Crkve u Bjelorusiji prenošenje vjere novim generacijama. Nije dovoljno kulturno pripadati katoličkoj obitelji; potrebno je pomoći svakoj osobi da osobno susreće Krista. Stoga se posebna pozornost posvećuje mladima i obiteljima u brzo mijenjajućem društvu koje je sve više obilježeno sekularizacijom.
Važnost zvanja i formacija svećenika osposobljenih za poučavanje i biskupijsku službu.
Drugi vrlo važan izazov odnosi se na svećenička zvanja i pripremu kvalificiranih pojedinaca za crkvenu službu. Naša biskupija ima u svom domu Veliko sjemenište koje služi Katoličkoj crkvi u Bjelorusiji i treba mu i nova zvanja i svećenici koji su adekvatno osposobljeni za poučavanje i formiranje bogoslova.
Naš novi biskup, još mlad, posvećuje veliku pozornost ovom aspektu. Želi da Katolička Crkva u Bjelorusiji bude bolje poznata izvan zemlje i da se prepozna da je, čak i kao manjinska zajednica, živa i aktivna Crkva. Istovremeno, smatra važnim pripremiti kompetentne ljude za službu u sjemeništu, kuriji, crkvenom sudu i drugim institucijama biskupije.
Potrebe na području kanonskog prava u Rimu i potrebe crkvenog suda.
Ta je potreba posebno očita u području kanonskog prava. Trenutno naš crkveni sud pati od nedostatka odgovarajuće obučenog osoblja, dok se broj slučajeva, posebno onih koji se tiču valjanosti braka, povećava. Stoga vjerujem da moj biskup, šaljući me na studij kanonskog prava u Rim, vidi i perspektivu moje buduće službe u biskupijskom sudu.
Zbog toga trenutno studiram kanonsko pravo na Papinsko sveučilište Svetog Križa. Ovu priliku smatram ne samo osobnom, već prije svega odgovornošću prema svojoj biskupiji. Studiranje u Rimu omogućuje mi da dublje upoznam sveopću Crkvu, da upoznam svećenike i studente iz mnogih zemalja te da iskusim raznolike crkvene tradicije.
The kanonsko pravo, Po mom mišljenju, to nije samo proučavanje pravila i postupaka. Iza svakog pravila stoje određeni ljudi i situacije, a zakon u Crkvi uvijek mora biti u službi zajedništva, pravde i, u konačnici, spasenja duša.
Stoga, nakon što završim studij i vratim se u Bjelorusiju, želim stečeno obrazovanje staviti na raspolaganje svojoj biskupiji, surađujući, ako je potrebno, u crkvenom sudu, kuriji ili u formaciji budućih svećenika. Koji god zadatak mi bude povjeren, želio bih, prije svega, ostati svećenik blizak narodu.
Prepoznavanje Božje milosti kroz ljude koji su vodili njegov put i dobročinitelje Zaklade CARF
Osvrćući se na vlastitu povijest, vidim kako je Gospodin koristio mnoge ljude: moje roditelje, svećenike moje župe, učitelje sjemeništa i mog biskupa. Zato svoj poziv smatram darom koji sam primio da bih mu se vratio kroz služenje.
Budućnost Crkve u Bjelorusiji zasigurno predstavlja mnoge izazove, ali vidim i mnogo razloga za nadu: obitelji koje nastavljaju prenositi vjeru, mladi koji traže Boga, svećenici i posvećene osobe koje predano obavljaju svoje poslanje te zajednice u kojima se Evanđelje nastavlja živjeti.
Nadam se da ću se moći vratiti u svoju biskupiju obogaćen primljenom formacijom i staviti sve što sam naučio u službu Crkve koja mi je pomogla da rastem, u kojoj sam otkrio svoj poziv i za koju sam postao svećenik.
Zato zahvaljujem svojim dobročiniteljima u Zakladi CARF koji su mi pružili ovu sjajnu priliku za usavršavanje u Rimu i služenje sveopćoj Crkvi.
Gerardo Ferrara, ima diplomu iz povijesti i političkih znanosti, sa specijalizacijom za Bliski istok, i službenik je za studentska pitanja na Papinskom sveučilištu Svetog Križa u Rimu.
carf@fundacioncarf.orgFiksni telefon: +34 914 029 082Mobitel: +34 638 078 51145 Conde de Peñalver.
