Fraza koja započinje ovaj članak naslov je bule kojom se proglašava redovni jubilej 2025. godine, koji je upravo započeo. Ovu Svetu godinu sazvao je Papa, slijedeći tradiciju Crkve.
Nada je ključni element ove poruke, podsjećajući nas na važnost življenja s vjerom i povjerenjem u budućnost. Ovim riječima svetog Pavla započinje 2. odlomak. Bik«Opravdani dakle vjerom, imamo mir s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu smo vjerom dobili pristup ovoj milosti u kojoj stojimo. Hvalimo se nadom slave Božje. Nada nas ne postiđuje jer ljubav je Božja izlivena u srcima našim po Duhu Svetome koji nam je dan.» (Rim 5,1-2,5).
U sljedećim odlomcima Papa poziva sve vjernike da mole za mir u svijetu; za mlade bračne parove kako bi želja za djecom rasla i ispunila «mnoge prazne kolijevke koje već postoje u mnogim dijelovima svijeta» (br. 9).
On traži «da zatvorenicima ponudimo konkretan znak bliskosti; želim sam otvoriti Sveta vrata u zatvoru, kako bi im to bio simbol koji ih poziva da gledaju u budućnost s nadom i obnovljenom predanošću životu» (br. 10).
Zatim nas poziva da molimo za rast nade među mladima, migrantima, starijim osobama, bakama i djedovima, siromašnima i najzaduženijim zemljama kako bi se mogli oporaviti. I možemo dodati: za zatvaranje svih klinika za pobačaje; da obitelji žive zajedno, «dok ih smrt ne rastavi».
Zatim podcrtava razloge naše nade u svjedočanstvu mučenika «koji su, čvrsti u vjeri u uskrslog Krista, znali odreći se zemaljskog života kako ne bi izdali svoga Gospodina» (br. 20), te su primili «sreću u vječnom životu».
Dakle, jasno izražava stvarnost "vječnog života", na koji smo pozvani živjeti punu sreću u Ljubavi Boga Oca, Sina i Duha Svetoga.
«Vjerujem u vječni život»: tako naša vjera to izražava, a kršćanska nada pronalazi temeljni temelj u tim riječima. Nada je, zapravo, «teološka vrlina kojom težimo vječnom životu kao svojoj sreći».
Drugi vatikanski sabor tvrdi: «Kada (...) nedostaje ovaj božanski temelj i ova nada u vječni život, ljudsko dostojanstvo trpi vrlo ozbiljne povrede – kao što se često događa – i zagonetke života i smrti, krivnje i boli ostaju neriješene, vodeći čovjeka nerijetko u očaj» (br. 19).
I nakon što smo istaknuli sve nade kojih smo se prisjetili i stvarnost "Božjeg suda" s kojim ćemo se svi susresti u svojoj smrti; u br. 23 bule jasno se raspravlja o nužnosti sakramenta pokore, koji priprema našu dušu da, pokajana za počinjene grijehe, može moliti Boga za oproštenje.
«Sakrament pokore uvjerava nas da Bog oduzima naše grijehe (...). Sakramentalno pomirenje – ispovijed – nije samo lijepa duhovna prilika, već predstavlja odlučujući, bitan i neophodan korak za put vjere svake osobe.».
Živeći s poniznošću i ljubavlju prema ovom molbi za oprost, obnavljamo svoj kršćanski život i obnavljamo svoju vjeru u "nadu koja ne razočarava" te stavljamo svoje želje u Božje ruke. Djevica Marija.
«Nada pronalazi svoje najveće svjedočanstvo u Majci Božjoj. U njoj vidimo da to nije uzaludan optimizam, već dar milosti u realizmu života. (...) Nije slučajno da pučka pobožnost i dalje zaziva Blaženu Djevicu kao Stella Maris, izražajan naziv sigurne nade da nam, u burnim životnim događajima, Majka Božja dolazi u pomoć, podupire nas i poziva nas da se uzdamo i nastavimo se nadati» (br. 24)
S ovim odredbama, «sljedeći Jubilej bit će obilježen nepokolebljivom nadom, nadom u Boga. Neka nam on također pomogne da ponovno steknemo potrebno povjerenje – i u Crkvu i u društvo – u međuljudskim odnosima, u međunarodnim odnosima, u promicanju dostojanstva svake osobe i u poštovanju stvorenja» (br. 25).
Ernesto Juliá, odvjetnik i svećenik.
Suradnja objavljena u Religión Confidencial. Sveta godina: Nada ne razočarava
carf@fundacioncarf.orgFiksni telefon: +34 914 029 082Mobitel: +34 638 078 51145 Conde de Peñalver.
