
Agustín, mladi redovnik iz Instituta Miles Christi, rođen je u Ayacuchu, u pokrajini Buenos Aires, u golemoj argentinskoj ravnici gdje su poljoprivreda i stočarstvo stupovi gospodarstva područja, a "gauchosi" protagonisti društvenog i kulturnog života.
Unatoč katoličkom odgoju koji je primio od svoje obitelji, Agustín je, sve dok nije primio svoj poziv, bio "nedjeljni kršćanin", kako kažu u Italiji. Sve se promijenilo kada je počeo studirati medicinu na sveučilištu. Priča nam svoju priču o svom pozivu: kako je od "nedjeljnog kršćanina" postao svećenik.
S 18 godina preselio sam se u Buenos Aires kako bih studirao medicinu i imao sam sreću upoznati mnoge prijatelje koji su svoju vjeru živjeli s velikom radošću. To mi je omogućilo da shvatim da biti kršćanin znači više od pukog ispunjavanja obveza i niza stvari (od kojih mnoge nisam ni prakticirao). Oduvijek sam se smatrao "praktikantnim katolikom" jer sam nedjeljom išao na misu, ali shvatio sam da tijekom ostatka tjedna (i nedjeljom) nisam bio nimalo dosljedan onome u što sam navodno vjerovao. Bilo je to kao ponovno preobraćenje.
Božjom milošću, počeo sam imati želju dublje istraživati istine vjere, pronaći odgovore na pitanja koja si svatko postavlja u životu: Počeo sam moliti, često primati sakramente, sudjelovati u formativnim grupama, misijama, duhovnim vježbama…
S 20 godina prvi sam put radio Duhovne vježbe prema metodi svetog Ignacija Lojolskog i mogao bih reći da sam od tada počeo prepoznavati svoj poziv. Nakon mnogog razmišljanja i molitve, a zahvaljujući i molitvama tolikih ljudi koji mole za zvanja, povjeravajući se Bogu i Njegovoj Božanskoj Providnosti, odlučio sam se na taj korak.
Sa 22 godine sam ušao/ušla u Institut Miles Christi u Argentini. Tamo, u našoj Kući formacije, završio sam novicijat, nastavio studij i počeo pomagati u apostolatima Instituta: katehezi za djecu, mlade i studentske skupine. Tijekom tog vremena mogao sam iskusiti i živjeti neizmjeran dar koji mi je Bog udijelio pozivajući me da ga izbliza slijedim, radost koju čovjek pronalazi u potpunom predanju sebe i sve dobro koje Bog daje dušama preko Crkve.
Na ovoj fotografiji vidimo Agustína Seguíja (lijevo) s bratom Marianom (desno), a u sredini još jednog člana njegove kongregacije, Instituta Miles Christi. Njihova je misija, prije svega, žarko težiti svetosti, većoj slavi Božjoj, posvećujući se žarko posvećenje laika, uglavnom mladih sveučilišnih studenata.
"Vjerujem da članovi CARF-a – Centra Académico Romano Fundación, kao dobročinitelji i suradnici Božji u formiranju dobrih svećenika, obavljaju golemo djelo koje doseže sve dijelove svijeta i zahvaljujući kojem će toliko mnogo ljudi imati koristi, ne samo mi koji studiramo, već i svi oni kojima ćemo moći prenijeti ono što smo primili", kaže Agustín.
Svi smo pozvani na hitna misija ponovne evangelizacije društva u kojem živimo; Neki unutar vlastitih obitelji, u školama i na sveučilištima; drugi kroz svjedočanstvo kršćanskog života, prinoseći Bogu napore rada i studija, obavljajući apostolat s kolegama i prijateljima… Svaki prema svom pozivu, ali svi zajedno i s istom svrhom.
Zato vjerujem da su članovi CARF-a – Centro Académico Romano Fundación, dobrotvori i Božji suradnici u formiranju dobrih svećenika, Oni obavljaju ogroman posao, koji dopire do svih dijelova svijeta i zahvaljujući kojem će toliko ljudi imati koristi, ne samo mi koji studiramo, već i svi oni kojima ćemo moći prenijeti ono što smo primili.
"Svi smo pozvani na hitnu misiju ponovne evangelizacije društva u kojem živimo; neki unutar vlastitih obitelji, u školama i sveučilištima; drugi kroz svjedočanstvo kršćanskog života, prinoseći Bogu napore rada i studija te obavljajući apostolski rad s kolegama i prijateljima. Svaki prema svom pozivu, ali svi zajedno i s istom svrhom."
Kada raspravljam o pozivu, vrlo mi je korisno podsjetiti se da odaziv na taj poziv nije kraj priče. Čini se očitim, ali zapravo je tek početak. Netko bi mogao pomisliti da je to prvi DA taj On daje Bogu, iako u stvarnosti, To nije ništa više od prvog DA s kojim prihvaća primiti Boga ogromna količina zahvalnosti.
Planirao nam je dati sve od vječnosti., I još više: to nije samo korist za nas, već će mnogi ljudi na neki način sudjelovati; to je vrlo jasno u slučaju svećeničkog poziva. Svakako, čovjek se potpuno daje, ali upravo kroz to sebedarenje čovjek sve dobiva.
U početku to nije lako vidjeti, jer sam vjerovao samo da poziv To je nešto što je Bog tražio od mene i stoga je odgovor ovisio o moj Velikodušnost. Ali ova ideja nije prava perspektiva. Bog je taj koji ti daje sve.
Ogroman je blagoslov imati nekoga tko nam pomaže vidjeti stvari onakvima kakve jesu, posebno kada se odlučujemo za poziv. Uvijek ću biti jako zahvalan Bogu na ovom daru, ali i na tome što mi je dao priliku da... duhovni voditelj da će me očinski pratiti u tom važnom trenutku mog života.
Od srca vam zahvaljujem na vašoj pomoći, na vašoj službi Bogu i Crkvi. Mogućnost boravka u Rimu, upoznavanje s pastoralnim iskustvima kolega iz cijelog svijeta i sudjelovanje s profesorima najviše akademske razine ogromno je obogaćenje, zbog čega se osjećam vrlo sretnim i zahvalnim.
Puno hvala!!
Uvijek su u mojim molitvama! Povjeravam se njihovim!
Gerardo Ferrara
Diplomirao povijest i političke znanosti, sa specijalizacijom za Bliski istok.
Voditelj studentskih poslova
Sveučilište Svetog Križa, Rim
carf@fundacioncarf.orgFiksni telefon: +34 914 029 082Mobitel: +34 638 078 51145 Conde de Peñalver.