I Jean Baptiste Cyaba i Jean Bruno pripadaju biskupiji Mbujimayi i studiraju prvostupnički studij. Teologija na crkvenim fakultetima Sveučilišta u Navarri Zahvaljujući potpori Zaklade CARF, s nestrpljenjem iščekuju putovanje pape Franje u Kongo. «Želim Papi divno putovanje u moju zemlju i neka Bog čuje i usliši sve njegove molitve za mir, blagostanje, pravdu, milosrđe i dostojanstvo svih zemalja Velikih jezera. Neka Isus Krist uvijek vlada u srcima i životima svih mojih sunarodnjaka», kaže Jean Baptiste.
Kako vaši sunarodnjaci čekaju posjet pape Franje? Kako mislite da bi ovaj posjet mogao poboljšati uvjete u zemlji? Mnogi kršćani nekatoličkih denominacija također s nestrpljenjem iščekuju posjet Svetog Oca.
Bez obzira na nečiju vjersku pripadnost, Papa se smatra duhovnim autoritetom od najveće važnosti. Na raspolaganju mu su učinkovita duhovna sredstva za postizanje mira i općeg dobra tamo gdje ljudska i materijalna sredstva ponekad zakažu.
Zbog svoje sposobnosti da je svi čuju, njena riječ može poslužiti za ujedinjenje i pomiriti te različite horizonte između vidljivo suprotstavljenih ljudi. Njegova svjetska duhovna slava i autoritet u javnom mnijenju kao nasljednika svetog Petra očito će doprinijeti tome da svi slušaju i slijede njegovu poruku.
— Koje su najvažnije apostolske potrebe vaše biskupije?
Iz moje perspektive, najvažnije apostolske potrebe moje biskupije su: nastaviti podržavati svećenstvo te uspostaviti i promicati trajnu, visokokvalitetnu formaciju za laike uključene u biskupijski pastoralni rad. U našoj biskupiji Širi se nasilni sektaštvo koje u potpunosti odbacuje službene stavove Crkve. Oni iskrivljuju istinu samo kako bi privukli mase, uglavnom mlade i s velikim poteškoćama u traženju istine za sebe, u priručnicima koje je odobrila Crkva, a koji im nedostaju. Ta potreba podrazumijeva osnivanje biskupijskih knjižara i jačanje izdavačke kuće našeg pastoralnog centra, naše knjižnice i naših medijskih kuća kako bi Božji narod i cijeli svijet i dalje jasnije čuli evanđeosku poruku.
Druga potreba je istinski otići do susret najsiromašnijih našeg stanovništva, Posebno u selima daleko od gradova, kako bi se što više ublažila njihova patnja kroz naviještanje i dijeljenje Riječi. Formativni razgovori koji im pomažu otkriti prilike koje im njihove zajednice nude kako bi ih mogli iskoristiti i živjeti dostojanstveno kao sinovi i kćeri našeg Nebeskog Oca.
Prve dvije potrebe su poboljšanje duhovnog i unutarnjeg aspekta naše biskupije. Treću potrebu shvaćam kao poboljšanje fizički izgled nekih župnih crkava kojima nedostaje pristojna infrastruktura za otkrivanje ljepote života u Kristu, što je najveći cilj Crkve pod suncem.
— A što je s potrebama Katoličke crkve u Kongu?
Što se tiče Crkve u Kongu, želimo vidjeti nasljednike apostola kako žive u istinskoj koheziji i bez mane u svojim pojedinačnim ili zajedničkim stavovima, suočeni s društvenim problemima koji često suprotstavljaju Crkvu državi u interesu kongoanskog naroda, bez obzira na njihove sklonosti.
Često se događa da neki od njihovih stavova, posebno pojedinačni, izgube objektivnost usvajanjem stavova očito utemeljenih na neevanđeoskim i necrkvenim kriterijima, posebno kada je riječ o politici i vremenitim pitanjima.
U konačnici, potrebno je vidjeti kako žrtvuju sebe umjesto da žrtvuju istinu kako bi promicali samo istinu Evanđelja, koja je jedina istina koja se može suprotstaviti njima samima, Božjem narodu i političarima bilo kojeg uvjerenja, kako bi Kristovo kraljevstvo moglo vladati zauvijek.
— Zemlja se suočava sa sukobima zbog terorističkih prijetnji islamskog radikalizma i drugih ekonomskih problema koji proizlaze iz njenog mineralnog bogatstva. Kakva je uloga Katoličke crkve u posredovanju u društvenim sukobima?
Uloga Katoličke crkve, s moje točke gledišta, jest pamtiti načela Socijalni nauk Crkve. Čini se da su ova načela vrlo poznata svećenicima i malo poznat među Božjim narodom, čak i među političkim vladarima. Dostojanstvo ljudske osobe kao Božjeg stvorenja; socijalna pravda, utemeljena na pravednoj raspodjeli materijalnih dobara; supsidijarnost, prema kojoj najbogatiji moraju pomagati siromašnima, a najjači moraju podržavati slabe; sve se to mora dublje širiti.
Da bi se to postiglo, Crkva Mora promicati među narodima u sukobima istočno od naše zemlje dijalog o istinskim vrijednostima kao što su vrline istine, pravde, milosrđa i mira, jasno dajući razlog onima koji su u pravu i savjetujući one koji nisu u pravu o pravednijem i podržavajućem načinu života.
Jean Bruno, doktorand kanonskog prava, s nestrpljenjem iščekuje putovanje pape Franje u Kongo: «Kongoanci s nestrpljenjem iščekuju dolazak Svetog Oca Franje. Prošlo je puno vremena otkako je zemlja primila apostolski posjet, ne otkako nas je papa Ivan Pavao II. posjetio 2. svibnja 1980. Tada se nisam ni rodio. Dakle, možemo reći da je to kao da smo prvi put primili Svetog Oca», kaže.
Za njega, "ovaj apostolski posjet žele ne samo katolici, već i kršćani drugih vjerskih denominacija, jer je Papa pastir pastira i dolazi s porukom pomirenja. Donosi nam mir i slogu među narodima. Trebamo Božji mir preko njegovog izaslanika, Svetog Oca Franje, i ništa drugo.".
«Najvažnije apostolske potrebe naše biskupije Mbuji-Mayi, i naše zemlje Kongo, brojne su. Da spomenemo samo neke: prije svega, najhitnija apostolska potreba koju imamo na biskupijskoj i nacionalnoj razini je evangelizacija. Kako bismo olakšali tu evangelizaciju, potreban nam je pristup medijima (televizija, radio, internet itd.); infrastrukturi (ceste, mostovi itd.); a također i prijevozu, što je ozbiljan problem za moju biskupiju i za neke druge u zemlji.».
«Drugo, ne postoji dovoljan pristup za sve osnovne društvene usluge poput obrazovanja (školska i sveučilišna infrastruktura, kvaliteta nastave, zdravstvo, parkovi), jer one također olakšavaju evangelizaciju. Voda i struja nisu dostupne svima. Bez struje ne možemo dosegnuti sva ta sredstva evangelizacije. Pružanje svega toga olakšalo bi evangelizaciju, što je naša apostolska želja i potreba.».
Što se tiče sukoba u njegovoj zemlji, Jean Bruno smatra da oni više proizlaze iz mineralnog bogatstva zemlje, koje se iskorištava za političku korist, nego iz terorističkih prijetnji islamskog radikalizma. «Zbog tog bogatstva izgubili smo mnoge svoje sunarodnjake. Krv još uvijek teče, što se vidjelo u nedavnoj tragediji 15. siječnja u pentekostnoj crkvi u selu Kasindi, udaljenom otprilike 80 kilometara od grada Benija. Teroristički akti svakodnevno se povećavaju u istočnom dijelu zemlje. U ovoj regiji djeluju mnoge pobunjeničke skupine (M23, ADF, FDLR...), koje podržavaju strani interesi koji profitiraju i imaju koristi. Kad oni pobijede, drugi umiru svaki dan», jadikuje.
Za ovog svećenika, Katolička Crkva, usred naroda, mora igrati ulogu posrednika kako bi olakšala sporazum između sukobljenih strana. «Naš predsjednik je tražio put do mira, ali bezuspješno. Zato vjerujemo da će, s putovanjem pape Franje u Kongo, s njegovom porukom pomirenja, zemlja imati mir jer pravi mir dolazi od Boga. Crkva mora biti neutralna i preuzeti svoje odgovornosti, ujedinjujući strane kako nas sveti Pavao traži u svojoj prvoj poslanici Korinćanima (1 Kor 1,10-11) kako ne bi bilo podjela među nama. Crkva to ne smije izgubiti iz vida.».
Konačno, smatra da se Crkva u Kongu suočava s mnogim poteškoćama i da samo Rimski papa može donijeti promjene kako bi je pokrenuo naprijed. «Crkva je Kristova Crkva, a ne nečija, kako mnogi vjeruju. Crkva ima svoja prava i zakone, a mi ih moramo poštivati», zaključuje.
Marta Santín,
novinar specijaliziran za vjerske vijesti.
carf@fundacioncarf.orgFiksni telefon: +34 914 029 082Mobitel: +34 638 078 51145 Conde de Peñalver.
