{"id":230581,"date":"2026-08-27T02:00:00","date_gmt":"2026-08-27T00:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/fundacioncarf.org\/?p=230581"},"modified":"2026-08-26T16:21:22","modified_gmt":"2026-08-26T14:21:22","slug":"actitudes-de-jesus-ante-el-sufrimiento-humano","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/actitudes-de-jesus-ante-el-sufrimiento-humano\/","title":{"rendered":"Isusov stav prema ljudskoj patnji"},"content":{"rendered":"

Na dru\u0161tvenoj razini mo\u017eemo mnogo u\u010diniti u ovom podru\u010dju, bore\u0107i se protiv \"kulture odbacivanja\" koja poga\u0111a toliko djece i mladih, bolesne, osobe s invaliditetom, starije osobe i one koje je dru\u0161tvo marginaliziralo. Na taj na\u010din mo\u017eemo doprinijeti \u2013 u na\u0161em svakodnevnom \u017eivotu i u vlastitim specifi\u010dnim okolnostima \u2013 pokazivanju i obrani \"beskona\u010dnog dostojanstva\" svakog ljudskog bi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Svatko tko gleda na Krista i \u017eivi s Njim hoda s Njim i dijeli Njegova stava. U a Obra\u0107anje plenarnoj sjednici Pape\u0161ke biblijske komisije<\/em><\/a> (11. travnja 2024.), Petrov nasljednik, papa Franjo, potaknuo nas je da opona\u0161amo stavove Isusa, posebno pred bole\u0161\u0107u i ljudskom patnjom.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u00abSvi posustajemo pod teretom ovih iskustava i moramo jedni drugima pomo\u0107i da ih prebrodimo tako \u0161to \u0107emo ih pro\u017eivjeti \u2018u odnosu\u2019., bez da se okrenemo protiv sebe <\/strong>i bez da se legitimna pobuna pretvori u izolacija, napu\u0161tanje ili o\u010daj<\/strong>\u00bb.<\/p>\n\n\n\n

Iz iskustva mudrih i razli\u010ditih kultura znamo da bol i bolest, osobito kad se promatraju u svjetlu vjere, mogu postati odlu\u010duju\u0107i \u010dimbenici u put do zrelosti<\/em><\/strong>; jer patnja, izme\u0111u ostalog, omogu\u0107uje nam razlikovati bitno od nebitnog.<\/p>\n\n\n\n

Papa Franjo je tvrdio da je to, prije svega,\u00a0primjer Isusa<\/strong>\u00a0Onaj koji nam pokazuje put, stav koji moramo zauzeti pred licem bolesti i patnje \u2013 vlastite i tu\u0111e \u2013 i to pretvoriti u plodonosno djelovanje: \u00abOn nas poti\u010de da se brinemo za bolesne, s odlu\u010dno\u0161\u0107u da prevladaju svoju bolest; Istovremeno nas nje\u017eno poziva da svoje patnje sjedinimo s njegovom spasonosnom \u017ertvom, poput sjemena koje donosi plod\u00bb.\u00a0Brinuti se i nastojati prevladati, okupljati ljude i preuzeti odgovornost.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Doista, od po\u010detka svoga pontifikata 19. o\u017eujka 2013., pou\u010dava \u2013 uklju\u010duju\u0107i i kada se pozvao na primjer svetog Josipa \u2013 o kr\u0161\u0107anskoj i ljudskoj du\u017enosti \u0161tititi i slu\u017eiti, biti blizu i brinuti se za druge, posebno onima koji nam se obra\u0107aju ili kojima mo\u017eemo pristupiti, kako bismo ubla\u017eili njihove potrebe (vidi tako\u0111er poruku za Svjetski dan mira, 1. sije\u010dnja 2021., o \u00abkulturi brige kao putu do mira\u00bb).<\/p>\n\n\n\n

Papa Franjo je istaknuo da nas na\u0161a vizija vjere mo\u017ee navesti da se suo\u010dimo s patnjom s dva klju\u010dna stava: suosje\u0107anjem i uklju\u010divo\u0161\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

Suosje\u0107anje u djelu<\/h2>\n\n\n\n

Suosje\u0107anje<\/a> To nije jeftin, prolazan osje\u0107aj.<\/strong>, bez ikakvih obveza ili posljedica, ili samo rije\u010dima.<\/p>\n\n\n\n

Benedikt XVI. je ve\u0107 primijetio da se \u00abveli\u010dina \u010dovje\u010danstva u su\u0161tini odre\u0111uje njegovim odnosom prema patnji i prema onima koji pate. To se odnosi i na pojedinca i na dru\u0161tvo. Dru\u0161tvo koje ne uspije prihvatiti one koji pate i nije u stanju, kroz suosje\u0107anje, pomo\u0107i osigurati da se patnja dijeli i unutarnje snosi, okrutno je i nehumano dru\u0161tvo\u00bb (Enciklika. Za spas spasenja,<\/em> 38).<\/p>\n\n\n\n

Franjo zauzima sli\u010dan stav u istom govoru Komisiji za biblijske studije, nagla\u0161avaju\u0107i samu Isusovu suosje\u0107ajnost:<\/p>\n\n\n\n

\u00abSuosje\u0107anje ukazuje na ponavljaju\u0107i i odredbeni aspekt Gospodnjeg stava prema ranjivima i potrebitima<\/strong> koje susre\u0107e. Vide\u0107i lica tolikih ljudi, ovaca bez pastira koji se bore prona\u0107i svoj put u \u017eivotu (usp. Mk 6,34), Isus se ganuo. On ima suosje\u0107anja prema gladnoj i iscrpljenoj gomili (usp. Mk 8,2) i neumorno prima bolesne (usp. Mk 1,32), \u010dije molbe \u010duje: sjetimo se slijepih ljudi koji ga mole (usp. Mt 20,34) i mnogih bolesnika koji mole za iscjeljenje (usp. Lk 17,11\u201319); osje\u0107a \u2018veliko sa\u017ealjenje\u2019 \u2013 kako ka\u017ee Evan\u0111elje \u2013 prema udovici koja prati svoga jedinog sina do groba (usp. Lk 7,13). <\/p>\n\n\n\n

Veliko suosje\u0107anje. Ovo suosje\u0107anje o\u010dituje se kao bliskost i navodi Isusa da se poistovijeti s onima koji pate.<\/strong>: \u2018Bio sam bolestan i do\u0161li ste me posjetiti\u2019 (Mt 25,36)\u00bb.<\/p>\n\n\n\n

Pogledajmo pobli\u017ee: Isus je dirnut, osje\u0107a suosje\u0107anje, pribli\u017eava se dok se ne poistovijeti s onim tko pati. \u0160to nam ovaj Isusov stav otkriva?\u00a0na\u010din<\/em><\/strong>\u00a0pribli\u017eiti se Isus<\/a> prema boli: ne prvenstveno kroz \u00abobja\u0161njenja\u00bb \u2013 na koja smo skloni pribje\u0107i \u2013 ili praznim rije\u010dima ohrabrenja i utjehe, ili kli\u0161ejima ili 'kulinarskom knjigom' osje\u0107aja, kao \u0161to se ponekad vidi u pri\u010dama Svetog pisma, primjerice u slu\u010daju Jobovih prijatelja, koji poku\u0161avaju teorizirati patnju povezuju\u0107i je s bo\u017ejom kaznom.<\/p>\n\n\n\n

\u00abIsusov odgovor je od presudne va\u017enosti; sastoji se od \u2018suosje\u0107anja koje preuzima\u2019 i, \u010dine\u0107i to, spa\u0161ava ljudska bi\u0107a i preobra\u017eava njihovu patnju. Krist je preobrazio na\u0161u patnju tako \u0161to ju je u\u010dinio svojom do samog kraja: \u017eive\u0107i je, trpe\u0107i je i nude\u0107i je kao dar ljubavi. Nije davao lake odgovore na na\u0161a \u2018za\u0161to\u2019, ali je na kri\u017eu u\u010dinio na\u0161e veliko \u2018za\u0161to\u2019 svojim (usp. Mk 15,34).<\/p>\n\n\n\n

Franjo stoga isti\u010de da prihva\u0107anjem Svetog pisma u srce mo\u017eemo se osloboditi odre\u0111enih zabludjelih stavova i nau\u010diti slijediti put koji je pokazao Isus:\u00abDotaknuti se ljudske patnje <\/strong>svojim rukama, s ponizno\u0161\u0107u, blago\u0161\u0107u i smireno\u0161\u0107u, kako bismo, u ime Boga utjelovljenog, donijeli utjehu konkretne, spasiteljske pomo\u0107i. Dodirnuti rukom, ne samo u teoriji<\/strong>\u00bb. Papa je jasan i izravan.'.<\/p>\n\n\n\n

\"Jes\u00fas<\/figure>\n\n\n\n

Inkluzija kroz solidarnost<\/h3>\n\n\n\n

Iako to nije biblijska rije\u010d, pojam inkluzija<\/em>, isti\u010de Francisco, ovo jasno ilustrira upe\u010datljivu zna\u010dajku Isusova stila: izlazak u potragu za gre\u0161nikom, izgubljenima, marginaliziranima, stigmatiziranima, kako bi oni mogli biti prihva\u0107eno<\/strong> u O\u010devoj ku\u0107i i suho<\/strong> potpuno, u tijelu, du\u0161i i duhu (na primjer, Rasipni sin ili gubavci). Nadalje, Isus \u017eeli podijeli<\/strong> Povjerio je tu misiju i duh utjehe svojim u\u010denicima: zapovjedio im je da se brinu za bolesne i blagoslove ih u njegovo ime (usp. Mt 10,8; Lk 10,9; Lk 4,18\u201319).<\/p>\n\n\n\n

\u00abZato, kroz iskustvo patnje i bolesti, Mi, kao Crkva, pozvani smo kora\u010dati uz svakoga, u kr\u0161\u0107anskoj i ljudskoj solidarnosti, stvaraju\u0107i, u ime na\u0161e zajedni\u010dke krhkosti, prilike za dijalog i nadu.<\/strong>\u00bb. Jasno je primjer prispodoba o Dobrom Samaritaninu, koja pokazuje \u00abvrste inicijativa koje mogu obnoviti zajednicu kroz mu\u0161karce i \u017eene koji slabost drugih prihva\u0107aju kao svoju, koji ne dopu\u0161taju da se ukorijeni dru\u0161tvo isklju\u010denja, nego postaju susjedi i podi\u017eu i obnavljaju one koji su pali, kako bi prevladalo op\u0107e dobro\u00bb (Enciklika. Bra\u0107o svima,<\/em> Br. 67).<\/p>\n\n\n\n

Obra\u0107aju\u0107i se osobito biblijskim znanstvenicima, papa isti\u010de klju\u010dno na\u010delo: \u00abRije\u010d Bo\u017eja je\u2026\" mo\u0107an protivotrov za sve oblike zadrtosti, apstraktnosti i ideologizacije vjere:<\/strong> \u010ditati u duhu u kojem je napisano, budu\u0107i strast<\/strong> za Boga i za \u010dovjeka, poti\u010de milosr\u0111e i obnavlja apostolski \u017ear<\/strong>\u00bb. I zato Crkva neprestano treba piti \u2013 i druge napojiti \u2013 iz izvora Rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n

Kada imate posla s osobama s invaliditetom<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Upravo ti isti Isusovi stavovi \u2013 suosje\u0107anje, briga i uklju\u010divost \u2013 koje moramo usvojiti, mogu se vidjeti u njegovim susretima s osobama s invaliditetom, kako je papa objasnio toga dana u svom govoru Akademiji dru\u0161tvenih znanosti (11. travnja 2024.).<\/p>\n\n\n\n

Isus Obratite im se<\/strong> (ni ih zanemaruje ni pori\u010de, niti ih marginalizira ili odbacuje); tako\u0111er mijenja zna\u010denje njihovog \u017eivotnog iskustva<\/strong>, s \u00abpozivom na pletenje' jedinstven odnos s Bogom<\/strong> \u0161to radim ponovno procvjetati<\/strong> \u00bbljudima', kao \u0161to vidimo u slu\u010daju slijepca Bartimeja (usp. Mk 10,46\u201352).<\/p>\n\n\n\n

Papa Bergoglio \u017eali \u0161to trenutna kultura odbacivanja i rasipni\u0161tva lako navodi te ljude da vlastito postojanje vide kao teret za sebe i svoje najmilije. I tako ta mentalnost otvara vrata kulturi smrti, poba\u010daju i eutanaziji.<\/p>\n\n\n\n

Zato, kako sugerira Petrov nasljednik, \u00abborba protiv kulture jednokratne upotrebe zna\u010di' promicati kulturu uklju\u010divosti <\/strong>\u2013moraju biti ujedinjeni\u2013, kako bi stvorili i oja\u010dali veze pripadnosti<\/strong> \u00bbdru\u0161tvu\u00ab, raditi, osobito u najsiroma\u0161nijim zemljama, 'prema ve\u0107em dru\u0161tvena pravda<\/strong> i za uklanjanje raznih prepreka koje sprje\u010davaju mnoge ljude da u\u017eivaju svoja temeljna prava i slobode. Rezultati ovih mjera najvi\u0161e su o\u010diti u ekonomski razvijenijim zemljama.<\/p>\n\n\n\n

On vjeruje da se ova kultura sveobuhvatne inkluzije naju\u010dinkovitije promi\u010de \u00abkada osobe s invaliditetom nisu pasivni primatelji, nego u\u010destvovati u dru\u0161tvenom \u017eivotu kao agenti promjene<\/strong>\u00bb. Zato on tvrdi da \u00absubvencioniranje i sudjelovanje <\/strong>su dva stupa u\u010dinkovite inkluzije. I u tom svjetlu mo\u017ee se jasno razumjeti va\u017enost udruge i pokreti<\/strong> osoba s invaliditetom koje promi\u010du dru\u0161tveno sudjelovanje.<\/p>\n\n\n\n

\n