{"id":228252,"date":"2026-02-26T02:00:00","date_gmt":"2026-02-26T01:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/fundacioncarf.org\/?p=228252"},"modified":"2026-02-11T18:37:35","modified_gmt":"2026-02-11T17:37:35","slug":"impresiones-anochecer-silencio-interior-dios","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/impresiones-anochecer-silencio-interior-dios\/","title":{"rendered":"Dojmovi u sumrak: unutarnja ti\u0161ina i susret s Bogom"},"content":{"rendered":"

Dok smo hodali, stigli smo do sumraka, a zatim do no\u0107nog mraka. Jo\u0161 otkad sam bio dijete, osje\u0107ao sam se privu\u010denim \u2013 ili bi mo\u017eda bolja rije\u010d bila 'potaknutim' \u2013 da iza\u0111em u \u0161etnju kad dan prije\u0111e u no\u0107; i da hodam, sam i u ti\u0161ini, usred tame neprekinute uli\u010dnim svjetlima. Uronjen u no\u0107, do\u017eivljava se puls zemlje i sjaj zvijezde<\/a>, miris svega stvorenja.<\/p>\n\n\n\n

Sumrak, ti\u0161ina i poetska kontemplacija<\/h2>\n\n\n\n

I kakva je radost predati se no\u0107i bez nostalgije, zakora\u010diti u nju gotovo na prstima i zamoliti je da nam dopusti sudjelovati u njezinoj tajni! Radost koju je Rainer Maria Rilke mo\u017eda ugledao jednoga dana kad je napisao ove stihove u svom Pjesme no\u0107i<\/em>: <\/p>\n\n\n\n

\u00abI odjednom sam shvatio da hoda\u0161 sa mnom i igra\u0161 se, \/ o ti, no\u0107i \u0161to se produbljuje, i gledao sam te u \u010dudu... \/ <\/strong> ...ti, uzvi\u0161ena no\u0107i, \/<\/strong> Nisi se sramio upoznati me. Tvoj dah \/ <\/strong>To je prolazilo preko mene. Tvoja duboka ozbiljnost, podijeljena \/ <\/strong>S osmijehom me je u\u0161ao.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Unutarnja ti\u0161ina i stav prema no\u0107i<\/h3>\n\n\n\n

Neki no\u0107 do\u010dekuju kao prijatelja; drugi je izbjegavaju, kao da je neprijatelj s kojim nikada ne mogu sklopiti mir.<\/p>\n\n\n\n

Oni koji ga do\u010dekuju ra\u0161irenih ruku otvaraju svoja srca da potra\u017ee neokaljanu ljubav skrivenu u tami i ti\u0161ini. Mo\u017eda s odre\u0111enim drhtajem, poput Rilkea: <\/p>\n\n\n\n

\n

\u00abKad bi barem mogla osjetiti, o no\u0107i, kako te promatram, kako se moje bi\u0107e odvra\u0107a od poriva da se pouzdano baci u tvoje naru\u010dje. Mogu li to zadr\u017eati da moj obrva, kad se ponovno savije, obuhvati tako ogroman tok pogleda?.<\/strong><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Znam da ne\u0107u prona\u0107i rije\u010di da pjevam o ljepoti no\u0107i \u2013 \u010dak i da zatra\u017eim pomo\u0107 pjesnika \u2013; mo\u017eda zato \u0161to su rije\u010di ispunile svoju svrhu u nastojanju da se me\u0111usobno razumijemo; a no\u0107 je plodno tlo za skriveni ljudski dijalog izme\u0111u du\u0161e i duha, koji se otvara i priprema za neizrecivu komunikaciju \u2013 a ne samo dijalog \u2013 izme\u0111u \u010dovjeka i Boga, njegova Stvoritelja.<\/p>\n\n\n\n

No\u0107 je jedno od Bo\u017ejih stvorenja i, kao i sva stvorenja, dar od Boga \u010dovje\u010danstvu. Bez svoje tame ne bi ni sunce sjalo. Bez odmora koji nam pru\u017ea, na\u0161e putovanje na Zemlji svelo bi se na \u010disto ludilo; cijelo bi na\u0161e bi\u0107e izgubilo smjer i orijentaciju \u2014 i to ne samo na\u0161 \u017eiv\u010dani sustav. \u0160utnja i tama no\u0107i otvaraju \u010dovje\u010danstvu beskrajne vidike, udaljenije i neprohodnije od onih skrivenih u bijesnom moru, koji se jedva naziru na vrhu oceanskih valova.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

No\u0107 je tiha<\/h2>\n\n\n\n

A no\u0107 dr\u017ei ti\u0161ina<\/a> i tama za mladost; tama u ti\u0161ini za zrelost; ti\u0161ina u blistavoj tami za puninu \u017eivota. No\u0107 oboga\u0107uje na\u0161e tra\u017eenje; poziva nas da prodremo u neistra\u017eene kutke, a na\u0161e o\u010di, nesposobne podnijeti sun\u010devu svjetlost, utiru staze gledaju\u0107i u zvijezde i otkrivaju misterij skriven no\u0107i: misterij da \u010dovjek nema drugog horizonta osim Vje\u010dni \u017eivot<\/a>, Nebo.<\/p>\n\n\n\n

Za one koji je smatraju neprijateljem, du\u0161a no\u0107i pro\u017edirana je tamom i prazninom; a njezina se slika \u010dini kao predokus ni\u0161tavila.<\/p>\n\n\n\n

\u0160utnja i tama, ujedinjene<\/h3>\n\n\n\n

No\u0107 tada zauzima sredi\u0161nje mjesto, u pratnji ti\u0161ine i tame. Tragi\u010dno pra\u0107ena. Kao da je tama samo tmina, a ti\u0161ina prikrivala prikrivenu prijetnju praznine i ugnjetavanja. Juan Ram\u00f3n Jim\u00e9nez je napisao: \"No\u0107 odlazi, crni bik\u2014\/odjeven u samu utrobu \u017ealosti, straha i misterija\u2014\/koji je zavijao stra\u0161no, neizmjerno,\/nad strahom natopljenim znojem svih koji su pali.\".<\/p>\n\n\n\n

Suo\u010deni s takvim neprijateljem, nema drugog izbora nego poku\u0161ati ga uni\u0161titi ili pobje\u0107i od njega. No\u0107 se uni\u0161tava umjetnim punjenjem bukom i la\u017enom svjetlo\u0161\u0107u, dok se \u010deka zora. Nje\u017ena, \u0161aptava ti\u0161ina pretvara se u tjeskobnu buku, prikrivenu osmijesima koji su vi\u0161e-manje maske. A zra\u010dna tama svemira otvorenog neba pretvara se u tminu tunela koji nam skriva zvijezde iz vida.<\/p>\n\n\n\n

Misterij bolesti<\/h4>\n\n\n\n

No\u0107 poprima druga\u010diju nijansu kad se njezina tajna spoji s tajnom bolesti. Neki pacijenti i\u0161\u010dekuju njezin dolazak s tjeskobom, obuzeti dvostrukim strahom: da san ne\u0107e do\u0107i i da bi njihova agonija mogla pretvoriti sate do zore u lik smrti \u2013 samu smrt; ili da, ako ih san naposljetku savlada, on bi mogao postati njihov posljednji zemaljski san.<\/p>\n\n\n\n

No\u0107u, mu\u0161karac<\/a> Potpuno je svjestan, bez traga srama ili posramljenosti, svoje te\u0161ko\u0107e, svoje bijede pa \u010dak i svoje jadnosti. Ve\u0107 je otkrio, bez najmanje iznena\u0111enosti, da svaki sveti ima ne\u0161to \u2013 ili mnogo \u2013 od jadnog; i da je svaka jadna osoba sposobna imati ne\u0161to \u2013 ili mnogo \u2013 od svetac<\/a>. U\u017eivao je potvrditi ono \u0161to je, na neki na\u010din, ve\u0107 predvidio: da se \u010dovjek nikada ne umirovljuje; tko god ostane na suhom tlu kad je rije\u010d o gradnji brodova za plovidbu. more<\/a>, Pripremi mre\u017ee i opremu za sutra\u0161nji ribolov. Najbolji ribolov je uvijek no\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

No\u0107 \u0107e biti svijetla<\/h3>\n\n\n\n

Mo\u017eda se osje\u0107a bespomo\u0107nije pred tolikim strahovima koji ga napadaju u najneprikladnijim trenucima. Mo\u017eda. Ipak, vrijedi riskirati da no\u0107 napokon ustupi mjesto svjetlu, kako prorok nekako proro\u010dki predvi\u0111a: \u00abi no\u0107 \u0107e biti moja lagano<\/a> u mojim u\u017eitcima \/ no\u0107 \u0107e, poput dana, biti osvijetljena\u00bb<\/strong>; i sveti Ivan od Kri\u017ea je dodao: \u00abO no\u0107i \u0161to nas vodila, O no\u0107i ljep\u0161a od zore; O no\u0107i \u0161to spojila Voljenog i voljenog, voljenog preobra\u017eenog u Voljenog.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"anochecer<\/figure>\n\n\n\n

Na neki na\u010din, Gibran je tako\u0111er dobio uvid u ovo, u Prorok<\/em>, napisao je: <\/p>\n\n\n\n

\n
\n

\u00abNe mogu vam nau\u010diti kako se mole mora, planine i \u0161ume. \/ Mo\u017eete otkriti njihove moliti se<\/a> Duboko u va\u0161im srcima, \/ slu\u0161ajte pa\u017eljivo u mirnim no\u0107ima i \u010dut \u0107ete \u0161apat: \/ 'Na\u0161 Bo\u017ee, dah na\u0161eg bi\u0107a, \u017eelimo biti s Tobom' Volja<\/a>. (...) \/ Ne mo\u017eemo Ti ni\u0161ta tra\u017eiti; zna\u0161 na\u0161u siroma\u0161tinu prije nego \u0161to nastane; \/ Ti si na\u0161a potreba; daju\u0107i nam vi\u0161e sebe, daje\u0161 nam sve\u00bb.\u00a0\u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n<\/blockquote>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Bog se predao nama u Beba Isus<\/a> kojega smo pjevali svojim usnama, obo\u017eavali svojim umom i primili u svoja srca, zajedno sa pastirima, mudrcima i Marija<\/a> i s Josipom. Je li Njegova svjetlost raspr\u0161ila tamu na\u0161e no\u0107i?\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Ernesto Juli\u00e1, (ernesto.julia@gmail.com) | Prethodno objavljeno u\u00a0Religija povjerljivo<\/strong><\/a>.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Sadr\u017eaj<\/strong><\/p>