{"id":226146,"date":"2025-11-13T06:00:00","date_gmt":"2025-11-13T05:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/fundacioncarf.org\/?p=226146"},"modified":"2025-11-04T12:53:48","modified_gmt":"2025-11-04T11:53:48","slug":"jornada-mundial-de-los-pobres-16-de-noviembre","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/jornada-mundial-de-los-pobres-16-de-noviembre\/","title":{"rendered":"Svjetski dan siroma\u0161nih: Ne okre\u0107ite lice od siroma\u0161nih"},"content":{"rendered":"

Katoli\u010dka Crkva slavi deveti Svjetski dan siroma\u0161nih u nedjelju, 16. studenoga. Ovaj doga\u0111aj, koji se obilje\u017eava pretposljednje nedjelje kroz godinu, postao je klju\u010dni trenutak za razmi\u0161ljanje i pastoralno djelovanje diljem svijeta.<\/p>\n\n\n\n

Papa Lav XIV predlo\u017eio je moto koji je uzet Iz Knjige Tobijeve: "Ne okre\u0107i lica od siromaha"\" <\/strong>(Tb 4, 7). U nastavku prenosimo cijelu poruku koja je potpisana 13. lipnja 2025. u Vatikanu na dan\u00a0<\/em>Spomendan svetog Antuna Padovanskog, za\u0161titnika siroma\u0161nih.<\/p>\n\n\n\n

Poruka<\/a> Lava XIV. za IX. svjetski dan siroma\u0161nih<\/h2>\n\n\n\n

1. <\/strong>\u00ab"Ti si, Gospodine, moja nada" (Sol<\/em>\u00a071, 5). Ove rije\u010di izviru iz srca pritisnutog te\u0161kim te\u0161ko\u0107ama: \u00abMnoge si me nevolje natjerao da pro\u0111em\u00bb (r. 20), ka\u017ee psalmist. Unato\u010d tome, njegova je du\u0161a otvorena i puna povjerenja, jer ostaje \u010dvrst u vjeri, koja prepoznaje Bo\u017eju podr\u0161ku i objavljuje je: \u00abTi si moja Stijena i moja utvrda\u00bb (r. 3). Iz toga proizlazi nepokolebljivo povjerenje da nada u Njega ne\u0107e razo\u010darati: \u00abU tebe se, Gospodine, utje\u010dem, ne daj da se ikada postidim!\u00bb (r. 1).<\/p>\n\n\n\n

Usred \u017eivotnih ku\u0161nji, nadu o\u017eivljava \u010dvrsta i ohrabruju\u0107a sigurnost Bo\u017eje ljubavi, izlivene u na\u0161a srca kroz Sveti Duh<\/a>. <\/strong>Zato ne razo\u010darava (usp.\u00a0Rm<\/em>\u00a05, 5), a sveti Pavao mo\u017ee pisati Timoteju: \u00abTrudimo se i borimo jer smo se uzdali u \u017eivoga Boga\u00bb (1Tm<\/em>\u00a04, 10). \u017divi Bog je, zapravo, "Bog nade" (Rm<\/em>\u00a015, 13), koji je u Kristu, svojom smr\u0107u i uskrsnu\u0107em, postao "na\u0161a nada" (1Tm<\/em>\u00a01, 1). Ne smijemo zaboraviti da smo spa\u0161eni u toj nadi, u kojoj trebamo ostati ukorijenjeni.<\/p>\n\n\n\n

Ne gomilajte blago na zemlji<\/h3>\n\n\n\n

2. <\/strong>Siroma\u0161ni mogu postati svjedoci sna\u017ene i pouzdane nade upravo zato \u0161to je ispovijedaju u nesigurnom \u017eivotu obilje\u017eenom oskudicom, krhko\u0161\u0107u i marginalizacijom. Ne vjeruju u sigurnost mo\u0107i ili posjeda; naprotiv, pate od njih i \u010desto su njihove \u017ertve. Njihova nada mo\u017ee po\u010divati samo negdje drugdje. Prepoznaju\u0107i da Bog je na\u0161a prva i jedina nada; i mi smo napravili korak\u00a0nade<\/em>\u00a0prolazno za\u00a0nada<\/em>\u00a0izdr\u017eljiv. <\/strong>Suo\u010deni sa \u017eeljom da imamo Boga za suputnika na putovanju, bogatstvo postaje relativno, jer otkrivamo istinsko blago koje nam je zaista potrebno.<\/p>\n\n\n\n

Rije\u010di kojima je Gospodin Isus poticao svoje u\u010denike odjekuju jasno i sna\u017eno: \u00abNe gomilajte blago na zemlji, gdje ga moljci i gamad nagrizaju i gdje lopovi provaljuju i kradu.\u201c. Nego skupljajte sebi blago na nebu, gdje ga moljac i hr\u0111a ne uni\u0161tavaju.<\/strong>, niti lopovi koji provaljuju i kradu" (Gorje<\/em>\u00a06, 19-20).<\/p>\n\n\n\n

\"jornada<\/figure>\n\n\n\n

Sveti Augustin: Neka Bog bude sva tvoja drskost<\/h3>\n\n\n\n

3. <\/strong>Najozbiljnije siroma\u0161tvo je nepoznavanje Boga. Na to nas je podsjetio.\u00a0Papa Franjo<\/a>\u00a0kada u\u00a0Radost evan\u0111elja<\/a><\/em>\u00a0Napisao je: \u00abNajgora diskriminacija koju siroma\u0161ni trpe jest nedostatak duhovne pa\u017enje. Velika ve\u0107ina siroma\u0161nih ima posebnu otvorenost prema vjeri; trebaju Boga i ne mo\u017eemo im ne ponuditi njegovo prijateljstvo, njegov blagoslov, njegovu Rije\u010d, slavlje sakramenata i prijedlog puta rasta i sazrijevanja u vjeri\u00bb (br. 200<\/a>).<\/p>\n\n\n\n

Ovdje se otkriva temeljna i potpuno originalna svijest o tome kako prona\u0107i vlastito blago u Bogu. Doista, apostol Ivan inzistira: \u00abTko rekne: \u201cLjubim Boga\u201d, a ne ljubi brata svoga, la\u017eac je.\u201c.<\/strong> Kako netko mo\u017ee ljubiti Boga, kojeg nije vidio, ako ne ljubi brata svoga, kojeg je vidio?\u00bb1. Ivanova\u00a0<\/em>4, 20).<\/p>\n\n\n\n

Pravilo je vjere i tajna nade da sva dobra ovog svijeta, materijalne stvarnosti, svjetovni u\u017eici i ekonomsko blagostanje, ma koliko va\u017eni bili, nisu dovoljni da usre\u0107e srce. Bogatstvo \u010desto vara i vodi u dramati\u010dne situacije siroma\u0161tva; najozbiljnije od svega je razmi\u0161ljanje da nam Bog ne treba i da mo\u017eemo nastaviti sa svojim \u017eivotima neovisno o Njemu. Na pamet mi padaju rije\u010di svetog Augustina:\u00abNeka Bog bude tvoja jedina pretpostavka: osjeti potrebu za Njim i tako \u0107e\u0161 biti ispunjen Njim. <\/strong>Sve \u0161to posjeduje\u0161 bez Njega uzrokovat \u0107e ti jo\u0161 ve\u0107u prazninu.Enarr. u Ps.<\/em>\u00a085, 3).<\/p>\n\n\n\n

Kr\u0161\u0107anska nada, sidro u Isusu<\/h3>\n\n\n\n

4. <\/strong>Kr\u0161\u0107anska nada, na koju se odnosi Bo\u017eja Rije\u010d, jest sigurnost na \u017eivotnom putu, jer ne ovisi o ljudskoj snazi ve\u0107 o Bo\u017ejem obe\u0107anju, koje je uvijek vjerno. Zbog toga su kr\u0161\u0107ani od po\u010detka nastojali poistovjetiti nadu sa simbolom sidra, koje pru\u017ea stabilnost i sigurnost.<\/p>\n\n\n\n

Kr\u0161\u0107anska nada je poput sidra koje u\u010dvr\u0161\u0107uje na\u0161a srca u obe\u0107anju Gospodina Isusa<\/strong>, koji nas je spasio svojom smr\u0107u i uskrsnu\u0107em i koji \u0107e se ponovno vratiti me\u0111u nas. Ta nada i dalje ukazuje na "novo nebo" i "novu zemlju" kao pravi horizont \u017eivota (2 boda<\/em>\u00a03, 13) gdje \u0107e postojanje svih stvorenja prona\u0107i svoje istinsko zna\u010denje, jer je na\u0161a istinska domovina na nebu (usp.\u00a0Flp<\/em>\u00a03, 20).<\/p>\n\n\n\n

Grad Bo\u017eji nas, dakle, obvezuje na gradove ljudi. Oni od sada moraju po\u010deti nalikovati njemu. Nada, podr\u017eana ljubavlju Bo\u017ejom izlivenom u na\u0161a srca po Duhu Svetom (usp.\u00a0Rm<\/em>\u00a05.5 preobra\u017eava ljudsko srce u plodno tlo, gdje ljubav mo\u017ee niknuti za \u017eivot svijeta. Tradicija Crkve neprestano potvr\u0111uje ovu kru\u017enost me\u0111u trima teolo\u0161kim krepostima: vjerom, nadom i ljubavlju.<\/p>\n\n\n\n

Nada se ra\u0111a iz vjere, koja je hrani i odr\u017eava, na temelju ljubavi, koja je majka svih vrlina.<\/strong> I mi trebamo ljubav danas, upravo sada. To nije obe\u0107anje, ve\u0107 stvarnost s kojom se suo\u010davamo s rado\u0161\u0107u i odgovorno\u0161\u0107u: ona nas obvezuje, usmjeravaju\u0107i na\u0161e odluke prema op\u0107em dobru. Onima kojima nedostaje ljubavi ne samo da nedostaje vjere i nade, ve\u0107 i oduzimaju nadu svojim bli\u017enjima.<\/p>\n\n\n\n

Najve\u0107a dru\u0161tvena zapovijed, milosr\u0111e<\/h3>\n\n\n\n

5. <\/strong>Biblijski poziv na nadu stoga podrazumijeva du\u017enost preuzimanja dosljednih odgovornosti u povijesti, bez odlaganja. Ljubav, zapravo, \u00abpredstavlja najve\u0107u dru\u0161tvenu zapovijed\u00bb (Katekizam Katoli\u010dke Crkve<\/a><\/em>, (1889.). Siroma\u0161tvo ima strukturne uzroke kojima se treba pozabaviti i ukloniti ih. Dok se to doga\u0111a, svi smo pozvani stvarati nove znakove nade koji svjedo\u010de o kr\u0161\u0107anskoj ljubavi, kao \u0161to su to \u010dinili mnogi sveci kroz povijest. Bolnice i \u0161kole, na primjer, institucije su stvorene kako bi izrazile dobrodo\u0161licu najslabijima i najmarginaliziranijima.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Danas bi te inicijative ve\u0107 trebale biti dio javne politike svake zemlje, ali ratovi i nejednakosti \u010desto to sprje\u010davaju. Sve se vi\u0161e znakova nade nalazi u obiteljskim domovima, zajednicama za maloljetnike, centrima za slu\u0161anje i primanje, pu\u010dkim kuhinjama za siroma\u0161ne, skloni\u0161tima i \u0161kolama u zajednici: toliko znakova, \u010desto skrivenih, na koje mo\u017eda ne obra\u0107amo pozornost, a opet su toliko va\u017eni da nas protresu iz ravnodu\u0161nosti i motiviraju na predanost u razli\u010ditim oblicima volontiranja.<\/p>\n\n\n\n

Siroma\u0161ni nisu smetnja Crkvi, ve\u0107 njezina najdra\u017ea bra\u0107a i sestre.<\/strong>, Jer svaki od njih, samim svojim postojanjem, pa \u010dak i svojim rije\u010dima i mudro\u0161\u0107u koju posjeduju, poti\u010de nas da iz prve ruke iskusimo istinu Evan\u0111elja. Stoga Svjetski dan siroma\u0161nih \u017eeli podsjetiti na\u0161e zajednice da su siroma\u0161ni u sredi\u0161tu svakog pastoralnog djelovanja - ne samo njegove karitativne dimenzije, ve\u0107 i one koju Crkva slavi i progla\u0161ava.<\/p>\n\n\n\n

Bog je prigrlio siroma\u0161tvo da nas obogati svojim glasovima, svojim pri\u010dama, svojim licima. Svaki oblik siroma\u0161tva, bez iznimke, poziv je na konkretno \u017eivljenje Evan\u0111elja i na pru\u017eanje u\u010dinkovitih znakova nade.<\/p>\n\n\n\n

\"jornada<\/figure>\n\n\n\n

Pomaganje siroma\u0161nima je stvar pravde.<\/h3>\n\n\n\n

6. <\/strong>To je poziv koji primamo od proslave jubileja. Nije slu\u010dajno da\u00a0Svjetski dan siroma\u0161nih<\/em>\u00a0Treba ga slaviti pred kraj ove godine milosti. Kad se Sveta vrata zatvore, morat \u0107emo \u010duvati i prenositi dalje bo\u017eanske darove koji su nam izliveni u ruke tijekom godine molitve, obra\u0107enja i svjedo\u010denja.<\/p>\n\n\n\n

Siroma\u0161ni nisu objekti na\u0161e pastoralne skrbi, ve\u0107 kreativni subjekti koji nas poti\u010du da uvijek iznova pronalazimo nove na\u010dine \u017eivljenja Evan\u0111elja danas. <\/strong>Suo\u010deni s uzastopnim valovima osiroma\u0161enja, postoji rizik da se na to naviknemo i pomirimo s tim. Svakodnevno susre\u0107emo siroma\u0161ne ili osiroma\u0161ene ljude, a ponekad se mo\u017ee dogoditi da i sami imamo manje, da izgubimo ono \u0161to se nekada \u010dinilo sigurnim: dom, odgovaraju\u0107u hranu za taj dan, pristup medicinskoj skrbi, dobru razinu obrazovanja i informiranosti, vjersku slobodu i slobodu izra\u017eavanja.<\/p>\n\n\n\n

U promicanju op\u0107eg dobra, na\u0161a dru\u0161tvena odgovornost temelji se na Bo\u017ejem stvarala\u010dkom \u010dinu, koji daje dobra zemlje svima; i kao \u0161to daje ta dobra, tako i Plodovi ljudskog rada trebaju biti pravedno dostupni. <\/strong>Pomaganje siroma\u0161nima je, zapravo, stvar pravde, a ne milosr\u0111a. Kao \u0161to sveti Augustin primje\u0107uje: \u00abGladnima dajete kruh, ali bilo bi bolje da nitko ne bude gladan i da nemate kome dati. Gole odijevate, ali kad bi svi bili odjeveni i ne bi bilo potrebe nikoga odijevati!\u00bbPropovijedi o Prvoj poslanici sv. Ivana Partima<\/em>, VIII, 5).<\/p>\n\n\n\n

Stoga se nadam da \u0107e ova jubilarna godina potaknuti razvoj politika za borbu protiv starih i novih oblika siroma\u0161tva, kao i novih inicijativa za podr\u0161ku i pomo\u0107 najsiroma\u0161nijima me\u0111u siroma\u0161nima. Rad, obrazovanje, stanovanje i zdravlje su uvjeti za sigurnost koji se nikada ne\u0107e posti\u0107i oru\u017ejem.<\/strong> Zadovoljan sam postoje\u0107im inicijativama i predano\u0161\u0107u koju velik broj mu\u0161karaca i \u017eena dobre volje svakodnevno preuzima na me\u0111unarodnoj razini.<\/p>\n\n\n\n

Uzdajmo se u Presvetu Mariju, Tje\u0161iteljicu nevoljnika, i s njom pjevajmo pjesmu nade, prisvajaju\u0107i rije\u010di Te Deum<\/em>: \u00abU Te, Domine, speravi, non confundar in aeternum<\/em> "U tebe se, Gospodine, uzdam, nikad se ne\u0107u postidjeti.".<\/p>\n\n\n\n

Vatikan, 13. lipnja 2025., spomendan svetog Antuna Padovanskog, za\u0161titnika siroma\u0161nih<\/em>. Lav XIV<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Veza s Dilexi Te<\/em><\/h3>\n\n\n\n

Poruka pape Lava XIV. za ovaj Svjetski dan siroma\u0161nih dokument je teolo\u0161ke dubine. On koristi lik Tobije kako bi podsjetio Crkvu da su ljubav prema Bogu i ljubav prema bli\u017enjemu neodvojive i smje\u0161ta cijelu dru\u0161tveno djelovanje Crkve<\/a> kao jedini koherentan odgovor na Dilexi Te<\/em> s kojim je Bog utemeljio Stvaranje i Otkupljenje.<\/p>\n\n\n\n

Papa Lav XIV. tra\u017ei od \u017eupa i biskupija da osiguraju da se taj dan ne ograni\u010di samo na prikupljanje molitvi, ve\u0107 da promi\u010de geste bratstva, poput zajedni\u010dkih obroka i centara za slu\u0161anje. Papa Lav XIV. koristi ovu poruku kako bi pastoralno primijenio neka na\u010dela svoje prve apostolske pobudnice, Dilexi Te<\/em> (Volio\/la sam te).<\/p>\n\n\n\n

Ako u Dilexi Te<\/em> Papa Lav XIV. objasnio je da je Bo\u017eja temeljna ljubav konkretan \u010din, a ne apstraktna ideja; u ovoj poruci zaklju\u010duje logi\u010dnu implikaciju te ideje: \u00abAko smo mi prvi bili voljeni (Dilexi, re\u0107i \u0107u ti<\/em>"Tako mi Boga koji nije okrenuo lice od nas, kako mo\u017eemo mi okrenuti lice od onoga u kojem je Krist prisutan?".<\/p>\n\n\n\n

Papa Lav XIV. jasno je izjavio da \u00abmilosr\u0111e nije blagostanje\u00bb. Ne radi se o \u00abdavanju onoga \u0161to nam je preostalo, ve\u0107 o dijeljenju onoga \u0161to jesmo\u00bb i \u00abpropitivanju ekonomskih struktura\u00bb koje poti\u010du isklju\u010denost.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Sadr\u017eaj<\/p>