{"id":183284,"date":"2022-10-27T17:50:53","date_gmt":"2022-10-27T15:50:53","guid":{"rendered":"https:\/\/staging.fundacioncarf.org\/60o-aniversario-del-concilio-vaticano-ii\/"},"modified":"2024-10-10T13:47:45","modified_gmt":"2024-10-10T11:47:45","slug":"60o-aniversario-del-concilio-vaticano-ii","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/60o-aniversario-del-concilio-vaticano-ii\/","title":{"rendered":"60. obljetnica Drugog vatikanskog koncila"},"content":{"rendered":"
\n
\n
<\/div>\n
\n
<\/div>\n<\/p><\/div>\n
<\/div>\n<\/p><\/div>\n
\n
<\/div>\n
\n
\n
\n

\u017diva vjera, poslanje i jedinstvo<\/h2>\n

U svojoj propovijedi, papa Franjo je izgradio svoju propovijed oko rije\u010di koje Krist upu\u0107uje Petru u Evan\u0111elju: \u201cLjubi\u0161 li me? (\u2026) Pasi ovce moje.\u201d (Iv 21, 15 i 17).\u00a0<\/em><\/p>\n

\u017diva vjera: "Voli\u0161 li me?"\"<\/h2>\n

Prvo, pogled odozgo. Taj pogled odgovara Isusovom pitanju Petru: "Ljubi\u0161 li me?" Pitanje koje Gospodin uvijek postavlja nama i postavlja Crkvi. Daleko od pesimisti\u010dnih perspektiva, kao i od perspektiva koje su ljudski preoptimistske, i bez ulaska u bilo koju od njih, Papa potvr\u0111uje<\/a> u skladu s prethodnim papama:<\/p>\n

\u201cDrugi vatikanski koncil bio je sjajan odgovor na to pitanje. Trebao je ponovno probuditi svoju ljubav prema onome \u010demu je Crkva, prvi put u povijesti, posvetila koncil propitivanju same sebe, razmi\u0161ljanju o vlastitoj prirodi i vlastitom poslanju. I ponovno je otkrila sebe kao otajstvo milosti ro\u0111eno ljubavlju, ponovno je otkrila sebe kao Bo\u017eji narod, Tijelo Kristovo, \u017eivi hram Duha Svetoga.\u201d.<\/p>\n

Doista. I to nisu pseudoteolo\u0161ke apstrakcije, ve\u0107 stvarnosti koje pripadaju vjeri. I ne teoretskoj vjeri, ve\u0107 \u017eivoj vjeri, to jest vjeri koja djeluje i \u017eivi kroz ljubav (usp. Gal 5,6). A Crkva je \u201csakrament\u201d (znak i oru\u0111e) Bo\u017eje ljubavi (usp. LG, 1).<\/p>\n

A sada je na\u0161 red:\u201cZapitajmo se<\/strong> \u2013Franjo poziva\u2013 ako u Crkvi polazimo od Boga<\/strong>,\u201dOd Njegova ljube\u0107eg pogleda na nas. Uvijek postoji napast da krenemo od sebe, a ne od Boga, da svoje ciljeve stavimo ispred Evan\u0111elja, da dopustimo da nas odnesu vjetrovi svjetovnosti kako bismo slijedili modu vremena ili da odbacimo vrijeme koje nam Providnost daje da se vratimo.\u201c.<\/p>\n

Dalje upozorava na dvije pogre\u0161ne krajnosti: \u201cBudimo budni: ni progresivizam koji se prilago\u0111ava svijetu, ni tradicionalizam ili 'regresija' koji \u010deznu za pro\u0161lim vremenom, nisu dokazi ljubavi, ve\u0107 nevjere. To su pelagijanski egoizmi koji vlastite ukuse i planove stavljaju na prvo mjesto.\u2018 ljubavi koja se svi\u0111a Bogu, onoj jednostavnoj, poniznoj i vjernoj ljubavi koju je Isus tra\u017eio od Petra.\u201d.<\/strong><\/p>\n

Franjo nas poziva da ponovno otkrijemo Koncil iz perspektive Bo\u017eje ljubavi i bitnog spasenjskog poslanja Crkve, koje ona mora ispuniti s rado\u0161\u0107u (usp. Ivan XXIII., Govor). Radost Mater Crkve<\/em> na otvaranju Drugog vatikanskog koncila, 11. listopada 1962.). Crkva koja zna kako prevladati sukobe i kontroverze kako bi svjedo\u010dila o Bo\u017ejoj ljubavi u Kristu.<\/strong><\/p>\n<\/div><\/div>\n<\/p><\/div>\n

<\/div>\n<\/p><\/div>\n
\n
<\/div>\n
\n
\n
<\/div>\n
\n
\n
\n

\u00abZahvaljujemo ti, Gospodine, za dar koncila. Ti koji nas ljubi\u0161, oslobodi nas pretpostavke samodostatnosti i duha svjetovne kritike. Izbavi nas od samoisklju\u010denja iz jedinstva. Ti koji nas nje\u017eno pase\u0161, izvedi nas iz okvira autoreferencijalnosti. Ti koji \u017eeli\u0161 da budemo ujedinjeno stado, oslobodi nas od \u0111avolske prijevare polarizacija, 'izama'. I mi, tvoja Crkva, s Petrom i poput Petra, ka\u017eemo ti: 'Gospodine, ti sve zna\u0161; ti zna\u0161 da te ljubimo' (usp. Iv 21,17).'.<\/p>\n

Papa Franjo.<\/strong><\/em><\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n

\n<\/p><\/div>\n<\/p><\/div>\n<\/p><\/div>\n

<\/div>\n<\/p><\/div>\n
\n
<\/div>\n
\n
\n
\n

Misija i jedinstvo: "Hrani moje ovce"\"<\/h2>\n

Drugi pogled<\/strong>, Pogled iz sredine odgovara poslanju Crkve. Ona \u201cpasti\u201d jer je \u201cpastoralni narod\u201d, u slu\u017ebi spasenja. To je tako i ona to provodi oslanjaju\u0107i se na rad svojih pastira, iako ne isklju\u010divo, jer Poslanje Crkve zahtijeva "organsku suradnju" izme\u0111u pastira i vjernika, svakoga prema njegovom stanju i pozivu, njegovom slu\u017eenju i karizmama.<\/strong> To se ponovno otkriva u procesu trenutne sinode o sinodalnosti, koju je Papa produ\u017eio do listopada 2024.<\/p>\n

Ova perspektiva \u2013 nastavlja Papa \u2013 vodi do toga da \u201cbivamo u svijetu s drugima i nikada se ne osje\u0107amo superiornima nad drugima, kao sluge Kraljevstva Bo\u017ejega (usp. LG 5) i bez klerikalizma.\".<\/p>\n

Tre\u0107a perspektiva:<\/strong> To je holisti\u010dki pogled. Jer, kako Isus ka\u017ee Petru, radi se o hranjenju \u201cmojih ovaca\u201d, svih ovaca, primje\u0107uje Papa, a ne samo nekih. Jer to bi bilo popu\u0161tanje polarizaciji (posve\u0107ivanje sebe samo dijelu ovaca). I, stoga, kidanje srca Majke Crkve. Na\u0161 fokus trebao bi biti na tra\u017eenju jedinstva i crkvenog zajedni\u0161tva, izbjegavaju\u0107i nejedinstvo i ekstremizam.<\/strong><\/p>\n

Va\u017enost jedinstva: \u201cCijela Crkva, svi. Gospodin nas ne \u017eeli ovakve, mi smo njegove ovce, njegovo stado i samo smo tako zajedno, ujedinjeni.\u201c. Prevladajmo polarizaciju i branimo zajedni\u0161tvo, postanimo sve vi\u0161e i vi\u0161e 'jedno'\u2018<\/strong> Stavimo po strani 'izme' - i progresivizam i tradicionalizam - Bo\u017ejem narodu se ne svi\u0111a ova polarizacija. Bo\u017eji narod je sveti, vjerni Bo\u017eji narod; to je Crkva.<\/p>\n

Papina poruka se, dakle, kre\u0107e unutar ovih koordinata: \u017eiva vjera, poslanje, jedinstvo.<\/strong><\/p>\n<\/div><\/div>\n

\n
\n

Posljednjih dana objavljeno je nekoliko \u010dlanaka koji isti\u010du ono \u0161to smatraju temeljnim neuspjehom Koncila. Jedan od njih napisao je R. Douthat (\u201cKako su katolici postali zato\u010denici Drugog vatikanskog koncila\u201d, New York Times, 11. listopada 2022.). Autor tako\u0111er tvrdi da je Drugi vatikanski koncil bio nu\u017ean i da se ne mo\u017ee poni\u0161titi. Stoga, zaklju\u010duje, nema druge alternative nego poku\u0161ati rije\u0161iti proturje\u010dnosti koje nam je ostavio u naslje\u0111e. Dakle, katoli\u010danstvo koje jednog dana prevlada Koncil \u201ci dalje \u0107e biti obilje\u017eeno nepotrebnim pukotinama stvorenim njegovim poku\u0161ajem nu\u017ene reforme\u201d. \u010cini mi se da nam ova perspektiva malo poma\u017ee da shvatimo stvarnost Koncila, niti trenutno stanje Crkve i njezino poslanje.<\/p>\n<\/div><\/div>\n<\/p><\/div>\n

<\/div>\n<\/p><\/div>\n
\n
<\/div>\n
\n
\n
\n

Gospodin Ramiro Pellitero Iglesias<\/strong>
Profesor pastoralne teologije
Teolo\u0161ki fakultet
Sveu\u010dili\u0161te Navarra<\/p>\n

 <\/p>\n

Objavljeno u \u201cCrkva i nova evangelizacija\u201d<\/em><\/p>\n<\/div><\/div>\n<\/p><\/div>\n

<\/div>\n<\/p><\/div>\n<\/p><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

S pristupom koji nadilazi sociolo\u0161ko, papa Franjo je u svojoj propovijedi tijekom proslave 60. obljetnice po\u010detka Drugog vatikanskog koncila predlo\u017eio trostruki pogled: pogled odozgo, pogled u sredinu i sveobuhvatni pogled.<\/p>","protected":false},"author":5,"featured_media":183806,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[13],"tags":[],"class_list":["post-183284","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blog"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/183284","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=183284"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/183284\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/183806"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=183284"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=183284"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=183284"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}