{"id":182996,"date":"2025-11-02T06:00:00","date_gmt":"2025-11-02T05:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/staging.fundacioncarf.org\/oracion-misa-y-mision-cristiana\/"},"modified":"2025-10-23T13:23:59","modified_gmt":"2025-10-23T11:23:59","slug":"oracion-misa-y-mision-cristiana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/oracion-misa-y-mision-cristiana\/","title":{"rendered":"Molitva, misa i kr\u0161\u0107anska misija"},"content":{"rendered":"

Posebno se usredoto\u010dio na Isusovu molitvu na dan njegova kr\u0161tenja u rijeci Jordanu. Tamo je on, koji nije imao grijeha za oprati, odlu\u010dio oti\u0107i, u poslu\u0161nosti O\u010devoj volji. I nije ostao s druge strane rijeke na obali, kao da govori: Ja sam svet, a vi ste gre\u0161nici. Stavio se na \u010delo pokajnika, "u \u010dinu solidarnosti s na\u0161im ljudskim stanjem".<\/p>\n\n\n\n

To je uvijek slu\u010daj, primje\u0107uje Papa:\u201cNikad ne molimo sami, uvijek molimo s Isusom<\/strong>\u201dTema koju je prethodno razvio i detaljno istra\u017eio papa emeritus Benedikt XVI. Tako\u0111er za razumjeti Krista.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Molitva Sina Bo\u017ejega<\/h2>\n\n\n\n

To je ono \u0161to on ka\u017ee Katekizam Katoli\u010dke Crkve<\/a> I Franjo to citira: \u00abSinovsku molitvu, koju je Otac o\u010dekivao od svoje djece, kona\u010dno \u0107e \u017eivjeti sam jedini Sin u svojoj \u010covje\u010dnosti, s ljudima i za njihovu korist\u00bb (br. 2599).<\/p>\n\n\n\n

Evan\u0111elje po Luki opisuje kako se Isus, dok se krstio i molio, otvorila pukotina na nebu te se za\u010duo O\u010dev glas:\u201cTi si moj Sin; danas sam te rodio<\/strong>\u201d(Lk 3,22). Papa primje\u0107uje da ova jednostavna fraza sadr\u017ei neizmjerno blago, jer nam omogu\u0107uje da naslutimo ne\u0161to od Isusovog otajstva i njegova srca uvijek usmjerenog prema Ocu:<\/p>\n\n\n\n

\u00abU vrtlogu \u017eivota i svijeta koji \u0107e do\u0107i da ga osudi, \u010dak i u najte\u017eim i najtu\u017enijim iskustvima koja \u0107e morati podnijeti, \u010dak i kada osje\u0107a da nema gdje skloniti glavu (usp. Mt 8,20), \u010dak i kada se oko njega \u0161ire mr\u017enja i progon,\u201c, Isus nikada nije bez uto\u010di\u0161ta doma: on vje\u010dno prebiva u Ocu<\/strong>\u00bb.<\/p>\n\n\n\n

Franjo dodaje da \u0107e ova osobna Isusova molitva \u201cna Pedesetnicu milo\u0161\u0107u postati molitva svih kr\u0161tenih u Kristu.\u201d I zbog toga nas savjetuje da ako se ikada osje\u0107amo nesposobnima moliti, nedostojnima Bo\u017eje pa\u017enje, trebali bismo zamoliti Isusa da moli za nas, da ponovno poka\u017ee svoje rane Bogu Ocu, u na\u0161e ime<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Ako imamo to povjerenje, uvjerava nas Papa, nekako \u0107emo \u010duti te rije\u010di upu\u0107ene nama: \u00abTi si Bo\u017eji ljubljeni, ti si dijete, ti si radost Oca nebeskoga.<\/strong>\u00bb.<\/p>\n\n\n\n

Ukratko, \u00abIsus nam je dao svoju vlastitu molitvu<\/strong>, \u0161to je njegov dijalog ljubavi s Ocem. Dao nam ga je kao sjeme Trojstva, koje \u017eeli ukorijeniti u na\u0161im srcima. Prihvatimo ga! Prihvatimo ovaj dar, dar molitve<\/strong>. Uvijek s Njim. I ne\u0107emo pogrije\u0161iti.<\/p>\n\n\n\n

To su rije\u010di pape Franje u njegovoj katehezi u srijedu. Odavde mo\u017eemo dublje istra\u017eiti kako se na\u0161a molitva odnosi na O\u010dena\u0161 i kako se to povezuje s misom, koja uvijek ima ne\u0161to "slavljeni\u010dko". I kako nas to, u kona\u010dnici, vodi do sudjelovanja u poslanju Crkve. Krenimo korak po korak, vo\u0111eni teologom Josephom Ratzingerom.<\/p>\n\n\n\n

\"Joseph<\/figure>\n\n\n\n

\u00abUsmjerimo svoju zahvalnost prije svega Bogu, u kojem \u017eivimo, kre\u0107emo se i jesmo.\u00bb Benedikt XVI.<\/p>\n\n\n\n

Na\u0161a molitva kao djece u Sinu<\/h3>\n\n\n\n

Sadr\u017eaj Isusove molitve \u2013 molitve hvale i zahvale, pro\u0161nje i zadovolj\u0161tine \u2013 proizlazi iz intimne svijesti o njegovu bo\u017eanskom sinovstvu i otkupiteljskom poslanju.<\/p>\n\n\n\n

Zato je Ratzinger primijetio \u2013 u perspektivi to\u010dke Katekizma koju je naveo Franjo \u2013 da Sadr\u017eaj Isusove molitve sa\u017eet je u rije\u010di Abba<\/strong>,Rije\u010d "otac", kojom su hebrejska djeca zvala svoje o\u010deve (\u0161to je ekvivalent na\u0161em "tata"). To je najjasniji identifikacijski znak Isusa u Novom zavjetu, kao i najjasniji i najsa\u017eetiji izraz njegove cijele biti. U kona\u010dnici, ova rije\u010d izra\u017eava bitni pristanak na to da je on Sin. Zato je O\u010de na\u0161 <\/strong>To je pro\u0161irenje Abbe preneseno na "nas" njegovih vjernika (usp. Blagdan vjere, Bilbao 1999., str. 34-35).<\/p>\n\n\n\n

Tako je. Kr\u0161\u0107anska molitva, na\u0161a molitva, ima kao svoj \u017eivi temelj i istinsko sredi\u0161te Isusovu molitvu. Ukorijenjena je u njoj, \u017eivi od nje i pro\u0161iruje je ne nadilaze\u0107i je, budu\u0107i da Isusova molitva, koji je na\u0161a "glava", prethodi na\u0161oj, podr\u017eava je i daje joj djelotvornost vlastite molitve. <\/strong> Na\u0161a je molitva djece "u Sinu". Na\u0161a molitva, poput Isusove i u zajedni\u0161tvu s njegovom, uvijek je molitva koja je i osobna i solidarnosti s drugima.<\/p>\n\n\n\n

To je mogu\u0107e djelovanjem Duha Svetoga, koji nas sve ujedinjuje u Gospodinu, u svom (misti\u010dnom) tijelu koje je Crkva: \"U zajedni\u0161tvu u Duhu Svetom, kr\u0161\u0107anska molitva je molitva u Crkvi.\" \"U molitvi nas Duh Sveti ujedinjuje s Osobom Jedinoro\u0111enoga Sina, u njegovom proslavljenom \u010dovje\u010danstvu. Po njoj i u njoj, na\u0161a sinovska molitva zajedni\u010di u Crkvi s Majkom Isusovom (usp. Dj 1,14)\" (Katekizam Katoli\u010dke Crkve, br. 2672 i 2673).<\/p>\n\n\n\n

Bog se uprisutnjuje na misi<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pa onda, nastavlja Ratzinger, iz sjedinjenja s Isusovom molitvom, \u2013 to jest, iz svijesti o na\u0161em sudjelovanju u bo\u017eanskom sinovstvu u zajedni\u0161tvu s Kristom \u2013 misa pro\u0161irite tu Isusovu molitvu u svakodnevni \u017eivot.<\/strong> A onda, ka\u017ee, svijet se mo\u017ee pretvoriti u zabavu.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to je zabava? <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Zabava, rekao bi Benedikt XVI. godinama kasnije, jest \u201cdoga\u0111aj u kojem je svatko, tako re\u0107i, izvan sebe, iznad sebe, i stoga sa sobom i s drugima\u201d (Govor Rimskoj kuriji, 22. XII. 2008.).<\/p>\n\n\n\n

Ali \u2013 mogli bismo se sada zapitati \u2013 koja bi bila svrha pretvaranja svijeta u \u201czabavu\u201d u okolnostima poput sada\u0161njih, usred pandemije, komplicirane ekonomske krize, nepravdi i nasilja, \u010dak i u ime Boga, koje posvuda ostavljaju tragove boli i smrti?<\/p>\n\n\n\n

Vi\u0161e pitanja: \u0160to mi kr\u0161\u0107ani mislimo kada ka\u017eemo da \u201cMi "slavimo" misu<\/strong>I za\u0161to misa ima veze sa slavljem? I pronalazimo ovaj odgovor: zasigurno ne u povr\u0161nom smislu rije\u010di slavlje, koje se obi\u010dno povezuje s pomalo nesvjesnom bukom i zabavom onih koji se distanciraju od svojih problema; ve\u0107 iz sasvim drugog razloga: jer u misi, pi\u0161e Ratzinger, Postavljamo se oko Boga, koji se uprisutnjuje me\u0111u nama.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

To nam daje spokojna radost<\/strong>, Kompatibilno je s kjaroskurom vjere, s boli, pa \u010dak i sa smr\u0107u, jer znamo da \u010dak ni smrt nema posljednju rije\u010d. Ta posljednja rije\u010d pripada samo ljubavi, koja nikada ne umire.<\/p>\n\n\n\n

Ovako je papa Benedikt objasnio, u ovom dugom odlomku koji zaslu\u017euje da bude transkribiran, \u0161to se doga\u0111a u kr\u0161\u0107anskoj liturgiji: <\/p>\n\n\n\n

\u00abOn [Bog] je prisutan. On ulazi me\u0111u nas. Nebesa su se otvorila i to \u010dini zemlju sjajnom. To je ono \u0161to \u017eivot \u010dini radosnim i otvorenim te ujedinjuje sve u radosti koja se ne mo\u017ee usporediti s ekstazom rock festivala. Friedrich Nietzsche je jednom rekao:\u2018Umjetnost nije u organiziranju zabave, ve\u0107 u pronala\u017eenju ljudi koji u njoj pronalaze radost.<\/strong>\u2019Prema Svetom pismu, radost je plod Duha Svetoga (usp. Gal 5,22) (\u2026) Radost je sastavni dio slavlja. Zabava se mo\u017ee organizirati; veselje ne mo\u017ee.<\/strong>. Mo\u017ee se ponuditi samo kao dar; (\u2026) Duh Sveti nam daje radost. I on je radost. Radost je dar u kojem su sa\u017eeti svi ostali darovi. To je manifestacija sre\u0107e, bivanja u skladu sa samim sobom, \u0161to mo\u017ee proiza\u0107i samo iz bivanja u skladu s Bogom i njegovim stvorenjem. Radost, po svojoj prirodi, mora zra\u010diti, mora se dijeliti. Misionarski duh Crkve nije ni\u0161ta vi\u0161e od poriva da se prenese radost koja nam je dana.<\/strong>\u00bb. (Govor Rimskoj kuriji, 22. prosinca 2008.)<\/p>\n\n\n\n

Misa, sredi\u0161nji doga\u0111aj kr\u0161\u0107anskog \u017eivota<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de\u00a0Euharistija<\/a>, Vrijedi se podsjetiti da je \u017eidovska pashalna ve\u010dera ve\u0107 imala sna\u017ean karakter koji je bio istovremeno obiteljski, sveti i sve\u010dani. Spajala je dva va\u017ena aspekta: jedan \u017ertve, budu\u0107i da se jelo janje prineseno Bogu i \u017ertvovano na oltaru; i jedan zajedni\u0161tva, zajedni\u0161tva s Bogom i s drugima, koje se o\u010ditovalo u dijeljenju i pijenju kruha i vina, nakon \u0161to su blagoslovljeni, kao znak radosti i mira, zahvalnosti i obnove Saveza (usp. Blagdan vjere, str. 72-74).<\/p>\n\n\n\n

Misa uzima bit svega ovoga i nadilazi je kao \u201csakramentalno \u201da\u017euriranje\u201c<\/strong> (to jest, kroz znakove koji o\u010dituju stvarno bo\u017eansko djelovanje, u kojem sura\u0111ujemo) o smrti i uskrsnu\u0107u Gospodina za na\u0161e spasenje.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U njoj molimo za sve, \u017eive i zdrave i bolesne, a i za pokojne. I prinosimo svoj rad, svoje tuge i svoje radosti za dobrobit svih.<\/p>\n\n\n\n

Na\u0161a vjera nas uvjerava da Bog upravlja povije\u0161\u0107u i da smo u Njegovim rukama, ali On nas ne \u0161tedi truda da je pobolj\u0161amo, da prona\u0111emo rje\u0161enja za probleme i bolesti, da stvorimo bolji svijet. I tako Misa je sredi\u0161nji izraz kr\u0161\u0107anskog smisla \u017eivota.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Na\u0161a vjera nam tako\u0111er daje smisao smrti kao kona\u010dnom koraku prema vje\u010dnom \u017eivotu s Bogom i svecima. Naravno, tugujemo za onima koje izgubimo iz vida na zemlji. Ali ne tugujemo za njima o\u010dajni\u010dki, kao da je taj gubitak nenadoknadiv ili kona\u010dan, jer znamo da nije. Vjerujemo da su, ako su bili vjerni, bolje pro\u0161li od nas. I nadamo se da \u0107emo se jednog dana ponovno ujediniti s njima kako bismo bez ograni\u010denja proslavili na\u0161 susret.<\/p>\n\n\n\n

Od molitve i mise do misije<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Vratimo se Ratzingerovoj misli. Molitva je \u010din potvr\u0111ivanja vlastitog bi\u0107a, u jedinstvu s Kristovim "Da" vlastitom postojanju, postojanju svijeta, na\u0161em vlastitom. To je \u010din koji nas osna\u017euje i pro\u010di\u0161\u0107ava za sudjelovanje u Kristovom poslanju.<\/p>\n\n\n\n

U toj identifikaciji s Gospodinom \u2013 s njegovim bi\u0107em i njegovim poslanjem \u2013 koja je molitva, kr\u0161\u0107anin pronalazi svoj identitet, ugra\u0111en u svoje bi\u0107e Crkve, Bo\u017eje obitelji. I, kako bi ilustrirao tu duboku stvarnost molitve, Ratzinger isti\u010de:<\/p>\n\n\n\n

\u00abPolaze\u0107i od te ideje, srednjovjekovna teologija je kao cilj molitve i uznemirenosti bi\u0107a koja se u njoj doga\u0111a uspostavila preobrazbu \u010dovjeka u 'anima ecclesiastica', u osobno utjelovljenje Crkve.<\/strong> To je istodobno identitet i pro\u010di\u0161\u0107enje, davanje i primanje u najdubljem dijelu Crkve. U tom pokretu, jezik majke postaje na\u0161 vlastiti; u\u010dimo govoriti u njemu i kroz njega, tako da njezine rije\u010di postaju na\u0161e rije\u010di: davanje rije\u010di tog vjekovnog dijaloga ljubavi s onim koji je htio postati jedno tijelo s njom, postaje dar govora, kojim se istinski dajem i na taj na\u010din me Bog vra\u0107a svima drugima, dano i slobodno\u00bb (Ibid., 38-39).<\/p>\n\n\n\n

Stoga, zaklju\u010duje Ratzinger, ako se pitamo kako u\u010dimo moliti, trebali bismo odgovoriti: U\u010dimo moliti se mole\u0107i se \u201cs\u201d drugima i s majkom.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

To je uvijek slu\u010daj, doista, i mo\u017eemo izvu\u0107i vlastite zaklju\u010dke. Kr\u0161\u0107anska molitva, molitva uvijek sjedinjena s Kristom (\u010dak i ako toga nismo svjesni), jest molitva u "tijelu" Crkve<\/strong>, \u010cak i ako je netko fizi\u010dki sam i moli individualno, njegova je molitva uvijek crkvena, iako se to ponekad o\u010dituje i provodi na javan, slu\u017eben, pa \u010dak i sve\u010dan na\u010din.<\/p>\n\n\n\n

Kr\u0161\u0107anska molitva, uvijek osobna, ima razni oblici:<\/strong> od vanjskog sudjelovanja u molitvi Crkve tijekom slavljenja sakramenata (posebno s mise)<\/strong>, ...\u010dak i liturgijska molitva \u010dasova. I, na osnovniji i svima pristupa\u010dniji na\u010din, "privatna" molitva kr\u0161\u0107anina - mentalna ili usmena - pred svetohrani\u0161tem, pred raspelom ili jednostavno izgovorena usred svakodnevnih aktivnosti, na ulici ili u autobusu, na poslu ili u obitelji, dru\u0161tvenom i kulturnom \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n

Tako\u0111er narodna pobo\u017enost<\/strong> Procesije i hodo\u010da\u0161\u0107a mogu i trebaju biti put i izraz molitve.<\/p>\n\n\n\n

Molitvom dolazimo do razmatranja i hvale Boga i njegova djela, koje \u017eelimo da ostane s nama, kako bi na\u0161e vlastito djelo bilo plodonosno.<\/p>\n\n\n\n

Da bi euharistija postala dio na\u0161ih \u017eivota, potrebna je molitva.<\/p>\n\n\n\n

Molitva \u2013 koja uvijek ima element klanjanja \u2013 prethodi, prati i slijedi misu. Kr\u0161\u0107anska molitva je i znak i instrument kako masa \u201culazi\u201d u \u017eivot i pretvara \u017eivot u slavlje, u zabavu. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Odatle kona\u010dno mo\u017eemo shvatiti kako na\u0161a molitva, uvijek sjedinjena s Kristovom, nije samo molitva \u201cu\u201d Crkvi, ve\u0107 nas i priprema i ja\u010da za sudjelovati u poslanju Crkve.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kr\u0161\u0107anski \u017eivot, preobra\u017een u \u201c\u017eivot molitve\u201d i oboga\u0107en misom, prevodi se u slu\u017eenje materijalnim i duhovnim potrebama drugih.<\/strong> I dok \u017eivimo i rastemo kao djeca Bo\u017eja u Crkvi, sudjelujemo u njezinoj izgradnji i njezinom poslanju, zahvaljuju\u0107i molitvi i euharistiji. Ni\u0161ta od ovoga nije puka teorija ili naga\u0111anje, kako neki misle, ve\u0107 stvarnost omogu\u0107ena djelovanjem Duha Svetoga.<\/p>\n\n\n\n

Katekizam Katoli\u010dke Crkve ka\u017ee: Duh Sveti "pripravlja Crkvu za susret s njezinim Gospodinom, podsje\u0107a na Krista i objavljuje ga vjeri zajednice; uprisutnjuje i aktualizira Kristovo otajstvo svojom preobra\u017eavaju\u0107om snagom; kona\u010dno, Duh zajedni\u0161tva ujedinjuje Crkvu sa \u017eivotom i poslanjem Kristovim.".<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n