{"id":182992,"date":"2024-06-20T02:00:00","date_gmt":"2024-06-20T00:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/staging.fundacioncarf.org\/tomas-moro-martir-de-la-individualidad\/"},"modified":"2026-06-19T13:15:08","modified_gmt":"2026-06-19T11:15:08","slug":"tomas-moro-martir-de-la-individualidad","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/tomas-moro-martir-de-la-individualidad\/","title":{"rendered":"Thomas More: mu\u010denik individualnosti?"},"content":{"rendered":"

Svake 22. lipnja Crkva obilje\u017eava \u010dovjeka koji je odabrao \"izgubiti glavu\" radije nego izdati svoju vjeru i savjest. Dok slavimo blagdan Toma More<\/strong>, susre\u0107emo li\u010dnost \u010dija va\u017enost nadilazi stolje\u0107a, postaju\u0107i simbol integriteta i za vjernike i za one koji ga vide kao bedem individualne slobode pred tiranijom.<\/p>\n\n\n\n

Kao \u0161to je Antonio R. Rubio Plo s pravom istaknuo u svojim analizama kulturne reprezentacije sveca, lik Thomasa Mora ovjekovje\u010den je na pozornici i velikom platnu, nude\u0107i pouke koje i danas sna\u017eno odjekuju.<\/p>\n\n\n\n

Vizija Roberta Bolta: mu\u010denik za individualnost ili za vjeru?<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

\u010covjek za sve sezone <\/em><\/strong>Nije namijenjeno prizivati sveca, ne samo zato \u0161to se Bolt nije smatrao kr\u0161\u0107aninom. Boltov Moro je \u010dovjek kojeg odlikuje sna\u017ean osje\u0107aj individualnosti i vlastitog identiteta. Zbog na\u010dina na koji shva\u0107a svijet, spreman je dati svoj \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n

Predstava: \u010covjek za sve sezone<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U rujnu 1960. objavljena je drama koja je tog ljeta bila hit na londonskoj pozornici. Bila je \u010covjek za sve sezone<\/em>, od Robert Bolt<\/a>, koji se ubrzo pojavio na ameri\u010dkim ekranima i postao film s najvi\u0161e Oscara 1966. godine. <\/p>\n\n\n\n

\"Robert-Bolt,<\/figure>\n\n\n\n

U \u0160panjolskoj mu je dodijeljen naslov \u010covjek za sve sezone,<\/strong> neodre\u0111enog zna\u010denja. To je izraz koji je skovao Erasmus iz Roterdama, prijatelj Thomasa Mora, protagonista djela, kojega je nizozemski humanist opisao kao\u00a0\u00ab\u010covjek za sve prilike, netko tko se jednako dobro snalazi i u ozbiljnosti i u radosti, i \u010dije je dru\u0161tvo uvijek u\u017eitak.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Autor: Robert Bolt\u00a0<\/strong>(1924.\u20131995.) zapo\u010deo je svoju profesionalnu karijeru u osiguravaju\u0107em dru\u0161tvu, studirao povijest u Manchesteru i predavao u \u0161koli u Devonu. Kasnije je napustio nastavni\u010dku karijeru nakon uspjeha svojih radijskih scenarija i drama, iako mu je reputacija izrasla na radu kao scenarist na filmovima *Lawrence od Arabije*, *Doktor \u017divago* i *Ryanova k\u0107i* \u2013 tri filma u re\u017eiji Davida Leana. <\/p>\n\n\n\n

Zajedni\u010dko ovim pri\u010dama je da prikazuju likove koji se ne mogu pomiriti sa svojom stvarno\u0161\u0107u i koji prkose uvjetima svog postojanja, bez obzira na cijenu koju moraju platiti. Odlu\u010dni su se dr\u017eati svoje individualnosti, ma \u0161to god se dogodilo.<\/p>\n\n\n\n

Kasnije je Boltova slava izblijedjela, zasjenjena ograni\u010denjima nametnutima bole\u0161\u0107u i turbulentnim osobnim i obiteljskim \u017eivotom. Ipak, njegov posljednji trenutak trijumfa bio je scenarij za\u00a0*Misija* (1986) Rolanda Joff\u00e9a.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Robert Bolt, Englez, predavao je u \u0161koli u Devonu, ali je odustao od podu\u010davanja nakon uspjeha svojih scenarija, me\u0111u kojima su *Lawrence od Arabije*, *Doktor \u017divago* i *Misija*.<\/p>\n\n\n\n

Glumci<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Neki ljudi tvrde da glumac Paul Scofield nije bio najbolji izbor za ulogu Mora. Djeluje previ\u0161e ozbiljno za kr\u0161\u0107anina dobrog smisla za humor poput Lorda kancelara Engleske. U stvarnosti problem le\u017ei u Boltovom prikazu Mora. <\/p>\n\n\n\n

U pravu je \u0161to se poziva na evan\u0111eoski odlomak o tome kakva je korist \u010dovjeku ako stekne sav svijet, a izgubi du\u0161u (Mt 16,26), iako je mogu\u0107e da je Bolt mo\u017eda \u017eelio zamijeniti 'du\u0161u' s 'individualno\u0161\u0107u', specifi\u010dnim na\u010dinom postojanja.<\/p>\n\n\n\n

Ali ako postoji jedan lik u drami koji je odbojan \u2013 vi\u0161e Boltovoj nego mo\u017eda i samom Moru \u2013 to je Richard Rich, mladi dru\u0161tveni penja\u010d koji se vrzmaje oko lorda kancelara u nadi da \u0107e mu dodijeliti neku slu\u017ebu. Ne uspjev\u0161i ostvariti svoj cilj, pridru\u017euje se Cromwellovoj pratnji, koja ga nagra\u0111uje od samog po\u010detka, pa \u010dak i svjedo\u010di protiv Mora na su\u0111enju pred Parlamentom.<\/p>\n\n\n\n

Preporu\u010dujem da nastavnici \u2013 i oni koji to nisu \u2013 pro\u010ditaju ili pogledaju dijalog izme\u0111u Richa i Mora na po\u010detku predstave. Richu je ponu\u0111eno mjesto u\u010ditelja, s vlastitom ku\u0107om i godi\u0161njim prihodom od 50 funti. <\/p>\n\n\n\n

Ali mladi\u0107, \u017eeljan slave i po\u010dasti, smatra Morovu ponudu neznatnom, jer bi to zna\u010dilo \u017eivot obilje\u017een prosje\u010dno\u0161\u0107u. Nitko ne\u0107e znati da je on veliki u\u010ditelj, osim njegovih u\u010denika i prijatelja. Privla\u010dnije je upustiti se u politiku, unato\u010d riziku od popu\u0161tanja isku\u0161enju \u2013 ne\u010demu \u0161to je Moro nastojao izbje\u0107i svojim savjetom.<\/p>\n\n\n\n

Sukob savjesti pred licem svjetovne vlasti<\/strong><\/h3>\n\n\n\n

\u017divot Toma More<\/strong> Dosegnulo je vrhunac kada je Henrik VIII. odlu\u010dio prekinuti s Rimom kako bi se razveo od Katarine Aragonske. U tom su kontekstu ve\u0107ina dvorskih dostojanstvenika i biskupa tog doba odabrala pragmatizam. Rubio Plo isti\u010de kako Boltova drama prikazuje likove poput Wolseyja, Cranmera, Cromwella i Norfolka kao oportunisti\u010dke, prijevarne i korumpirane ljude, \u010diji je jedini vode\u0107i princip bio ostati na vrhuncu mo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Nasuprot tome, Boltov izmi\u0161ljeni Henrik VIII prikazan je kao mladi\u0107i plemenitog srca koji, unato\u010d svojoj naklonosti prema Moreu, ne mo\u017ee podnijeti \u010dinjenicu da se More ne pokorava njegovoj kraljevskoj volji. Ovdje le\u017ei sr\u017e drame u Toma More<\/strong>: sukob izme\u0111u odanosti suverenu i odanosti Bogu, kako se izra\u017eava u vlastitoj savjesti. <\/p>\n\n\n\n

Moro nije tra\u017eio mu\u010deni\u0161tvo; zapravo je upotrijebio sva svoja pravna znanja kako bi poku\u0161ao spasiti svoj \u017eivot, a da pritom ne kompromitira svoje principe. Me\u0111utim, kada se ljudski zakon izravno sukobio s bo\u017eanskim, njegov je izbor bio jasan.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Vrijednost nevidljivog: Savjet za Richarda Richa<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Jedan od najotkrivaju\u0107ih trenutaka u predstavi \u2013 i onaj koji Rubio Plo sna\u017eno preporu\u010duje analizirati \u2013 je po\u010detni dijalog izme\u0111u Toma More<\/strong> i mladi Richard Rich. Rich utjelovljuje svjetovnu ambiciju \u2013 goru\u0107u \u017eelju za slavom, polo\u017eajem i dru\u0161tvenim priznanjem. Suo\u010den s tom pohlepom, Moro mu nudi alternativu koja se u o\u010dima svijeta \u010dini prosje\u010dnom: mjesto u\u010ditelja.<\/p>\n\n\n\n

Moro ka\u017ee Richu da bi mogao biti sjajan u\u010ditelj, a kad se mladi\u0107 po\u017eali da \"nitko ne bi znao\", Moro odgovara da bi on sam, njegovi u\u010denici i Bog znali. Ovaj poziv na \u017eivot ispunjen integritetom i pro\u017eivljen u jednostavnosti mo\u017eda je najsna\u017enija poruka za na\u0161e dana\u0161nje dru\u0161tvo, opsjednuto vidljivim uspjehom. <\/p>\n\n\n\n

Tragedija Richa je u tome \u0161to on odbacuje tu \"prosje\u010dnost\", samo da bi na kraju postao \u010dovjek koji, radi politi\u010dke funkcije, daje la\u017ene dokaze protiv Mora, dovode\u0107i ga na vje\u0161ala.<\/p>\n\n\n\n

Sveti Toma Akvinski, za\u0161titnik Opus Dei 1954.<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Sveti Josemar\u00eda<\/a> povjerio je engleskom svecu (7. velja\u010de 1478. \u2013 6. srpnja 1535.) poslove vezane uz odnose s ne-crkvenim vlastima. Pri\u010da je ispri\u010dana u knjizi Zastupnici Opus Dei<\/a><\/em>.<\/p>\n\n\n\n

U skladu s dugogodi\u0161njom tradicijom Crkve tra\u017eenja zagovora svetci<\/a>, \u010clanovi Opus Dei i \u010dlanovi Sve\u0107enog dru\u0161tva Svetog Kri\u017ea na poseban na\u010din se povjeravaju nekim od njih. Sveti Thomas More, osobito, povjerava svoje odnose s civilnim vlastima.<\/p>\n\n\n\n

Sveti Toma Akvinski bio je osobito prikladan za ulogu zagovornika Opus Dei, i zbog svog profesionalnog ugleda i statusa dr\u017eavnika, i zato \u0161to je bio o\u017eenjen \u010dovjek i glava obitelji<\/a>. Trebao je biti jedini laik i necelibat koji \u0107e biti imenovan za\u0161titnikom: broj onih kanoniziranih s takvim osobinama bio je, tada kao i danas, prili\u010dno mali. <\/p>\n\n\n\n

Iako je sv. Josemar\u00eda od samog po\u010detka prepoznao prisutnost o\u017eenjenih \u010dlanova u Opus Dei, nije uspio dobiti odobrenje za formalno primanje prva tri supernumerarna \u010dlana sve do 1948. Vjerojatno je da je ta \u010dinjenica u odre\u0111enoj mjeri utjecala na izbor sv. Thomasa Mora za za\u0161titnika samo nekoliko godina kasnije.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Antonio R. Rubio Plo<\/strong>, preddiplomski studij povijesti i prava. Pisac i me\u0111unarodni analiti\u010dar @blogculturayfe \/ @arubioplo<\/p>\n\n\n\n

\n