{"id":182696,"date":"2025-04-16T06:00:00","date_gmt":"2025-04-16T04:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/staging.fundacioncarf.org\/como-vivir-la-semana-santa\/"},"modified":"2025-04-24T09:43:56","modified_gmt":"2025-04-24T07:43:56","slug":"como-vivir-la-semana-santa-fundacion-carf","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/como-vivir-la-semana-santa-fundacion-carf\/","title":{"rendered":"Kako bismo trebali promatrati Sveti tjedan?"},"content":{"rendered":"
\n
\n

Jednom kada <\/span>Korizma<\/a><\/strong>, tijekom Svete sedmice spominjemo razapinjenje, smrt i uskrsnu\u0107e Gospodina. Cijela povijest spasenja vrti se oko ovih svetih dana. To su dani za pra\u0107enje Isusa molitvom i pokorom. Sve to vodi do Uskrsa, kada nam Krist svojim uskrsnu\u0107em potvr\u0111uje da je pobijedio smrt i da mu srce \u017eudi slaviti s \u010dovje\u010danstvom zauvijek. U ovom \u010dlanku razmatramo kako provesti Sveto tjedno.<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n
\n
\n
\n

Da bismo maksimalno iskoristili Sveto tjedno, moramo staviti Boga u sredi\u0161te na\u0161ih \u017eivota, prate\u0107i ga u svakoj proslavi koja obilje\u017eava ovo liturgijsko razdoblje, koje zapo\u010dinje Cvjetnicom, a zavr\u0161ava Uskrsnom nedjeljom.<\/p>\n

\"jueves<\/span><\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n

\n
\n
\n
\n

Cvjetnica<\/h2>\n
\n

\u201cKako se pribli\u017eavamo Svjetom tjednu, a trenutak kada je Otkupljenje cijelog \u010dovje\u010danstva na Kalvariji sada tako blizu, \u010dini mi se da je ovo posebno prikladno vrijeme da ti i ja razmislimo o na\u010dinima na koje nas je na\u0161 Gospodin Isus spasio; kako bismo mogli razmat\u0440\u0430\u0442\u0438 Njegovu ljubav \u2013 doista neizrecivu \u2013 prema ovim jadnim stvorenjima, oblikovanim od gline zemaljske.\u201d Kako do\u017eivjeti Veliki tjedan, s<\/em>Sv. Josemar\u00eda, *Prijatelji Bo\u017eji*, br. 110.<\/em><\/strong><\/p>\n<\/blockquote>\n

The Cvjetnica<\/a> Prisje\u0107amo se Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem, kada su ga svi ljudi slavili kao kralja pjesmama i palminim gran\u010dicama. Palmine gran\u010dice podsje\u0107aju nas na savez izme\u0111u Boga i njegovog naroda, potvr\u0111en u Kristu.<\/p>\n

U dana\u0161njoj liturgiji \u010ditamo ove rije\u010di duboke radosti: \"Hebrejska djeca, nose\u0107i maslinove gran\u010dice, izi\u0111o\u0161e u susret Gospodinu, vi\u010du\u0107i i govore\u0107i: \"Slava Bogu na visini'.\".<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n

\n
\n
\n

\u00abPo\u010dinje Sveta sedmica i prisje\u0107amo se Kristovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem. Sveti Luka pi\u0161e: \u00abKad se pribli\u017eio Betfageu i Betaniji, blizu brda zvanog Maslinska gora, posla dvojicu svojih u\u010denika i re\u010de im: \u201cIdite u selo koje je pred vama. Kad u\u0111ete, na\u0107i \u0107ete vezanog mladog magarca na kojem nitko nikada nije jahao. Odve\u017eite ga i dovedite ovamo. Ako vas itko pita za\u0161to ga odvezujete, recite mu: \u201dGospodinu je potreban.\u00bb Oti\u0161li su i na\u0161li sve to\u010dno onako kako im je Gospodin rekao.\"<\/em>.<\/p>\n

Kakav jadni jaha\u010d je na\u0161 Gospod izabrao!<\/strong> Mo\u017eda bismo mi, u svojoj ponosu, izabrali \u017eestokog konja. Ali Isus se ne vodi isklju\u010divo ljudskim razlozima, nego bo\u017eanskim kriterijima. \u00abOvo se dogodilo<\/em> -kako bilje\u017ei sveti Matej- da se ispune rije\u010di proroka: \u201cReci k\u0107eri sionskoj: Gle, tvoj kralj dolazi k tebi, krotak i ja\u0161e na magarcu, na mladuncu, magare\u0107u mladuncu.\u201d<\/em>.<\/p>\n

Isus Krist, koji je Bog, zadovoljan je malim magarcem kao svojim prijestoljem. Mi, koji nismo ni\u0161ta, \u010desto djelujemo ta\u0161tno i arogantno:<\/strong> \u017delimo se istaknuti, privu\u0107i pa\u017enju; nastojimo da nas drugi dive i hvale. Sveti Josemar\u00eda Escriv\u00e1, kojeg je prije dvije godine kanonizirao Ivan Pavao II., bio je zadivljen ovom scenom iz Evan\u0111elja.<\/p>\n

Bio je uvjeren da je on ogavni mali magarac, bezvrijedan; ali budu\u0107i da je poniznost istina, tako\u0111er je spoznao da je primatelj mnogih darova od Boga; osobito zadatka otvaranja bo\u017eanskih puteva na zemlji, pokazuju\u0107i milijunima mu\u0161karaca i \u017eena da mogu biti sveci kroz ispunjavanje svog profesionalnog rada i svakodnevnih du\u017enosti.<\/strong><\/p>\n

\"semana<\/p>\n

Isus ulazi u Jeruzalem ja\u0161u\u0107i na magarcu. Moramo izvu\u0107i pouke iz ove scene. Svaki kr\u0161\u0107anin mo\u017ee i mora postati prijestolje za Krista. A ovdje nekoliko rije\u010di svetog Josemar\u00ede savr\u0161eno odgovara. \u00abAko bi uvjet da Isus vlada u mojoj du\u0161i, u tvojoj du\u0161i, bio da prvo moramo imati savr\u0161eno mjesto u sebi, imali bismo svaki razlog za o\u010daj. Me\u0111utim,\" dodaje on, \"Isus je zadovoljan siroma\u0161nom \u017eivotinjom kao svojim prijestoljem (...).\". <\/em><\/p>\n

Postoje stotine \u017eivotinja koje su ljep\u0161e, vje\u0161tije i okrutnije. Ali Krist je odabrao ovu da se predstavi kao kralj pred narodom koji ga je slavio. Jer Isus ne zna \u0161to misliti o prora\u010dunatoj lukavosti, o okrutnosti hladnih srca ili o zapanjuju\u0107oj, a ipak praznoj ljepoti. Na\u0161 Gospodin cijeni radost mladog srca, jednostavan hod, glas bez falseta, bistre o\u010di, uho pa\u017eljivo na njegovu rije\u010d ljubavi. Tako on vlada u du\u0161i.\u00bb.<\/em><\/p>\n

Neka preuzme kontrolu nad na\u0161im mislima, rije\u010dima i djelima!<\/strong><\/p>\n

Prije svega odbacimo samodopadnost, koja je najve\u0107a prepreka Kristovoj vladavini! Budimo ponizni, ne pripisuju\u0107i sebi zasluge koje nisu na\u0161e. Mo\u017eete li zamisliti koliko bi magarac izgledao smije\u0161no da je preuzeo ovacije i pljesak koje su ljudi upu\u0107ivali Gospodinu?<\/p>\n

Komentiraju\u0107i ovu scenu iz Evan\u0111elja, Ivan Pavao II. podsje\u0107a nas da Isus nije gledao na svoj zemaljski \u017eivot kao na potragu za mo\u0107i, niti kao na te\u017enju za uspjehom i napredovanjem u karijeri.<\/strong>, ili kao \u017eelja za dominacijom nad drugima. Suprotno tome, on je odustao od privilegija svoje jednakosti s Bogom, uzeo je oblik sluge, postao je poput ljudi i poslu\u0161ao je O\u010dev plan \u010dak i do smrti na kri\u017eu (Homilija, 8. travnja 2001.).<\/p>\n

Entuzijazam naroda obi\u010dno ne traje dugo. Nekoliko dana kasnije, oni koji su ga do\u010dekali pljeskom, zahtijevat \u0107e njegovu smrt. A \u0161to je s nama? Ho\u0107emo li dopustiti da nas ponese prolazan zanos? Ako u ovim danima osjetimo bo\u017eansko lepr\u0161anje Bo\u017eje milosti koja prolazi tik uz nas, napravimo joj mjesta u svojim du\u0161ama. Ra\u0161irimo na tlo svoja srca, umjesto palminih ili maslinovih gran\u010dica. Budimo ponizni. Budimo se odricani. Budimo razumni prema drugima. To je dar koji Isus od nas o\u010dekuje.<\/p>\n

Veliki tjedan nam pru\u017ea priliku da ponovno pro\u017eivimo klju\u010dne trenutke na\u0161eg Otkupljenja. Ali ne zaboravimo da \u2013 kako pi\u0161e sveti Josemar\u00eda \u2013, \u00abDa bismo bili s Kristom u njegovoj slavi na kraju Svete sedmice, moramo prvo u\u0107i u njegovu \u017ertvu i osjetiti se sjedinjeni s njim, dok je le\u017eao mrtav na Kalvariji.\u00bb<\/em>.<\/p>\n

U tu svrhu nema ni\u010deg boljeg nego hodati ruku pod ruku s Marijom. Neka nam ona izmoliti milost da ovi dani ostave dubok dojam na na\u0161e du\u0161e. Neka oni budu, za svakoga od nas, prilika da dublje rastojemo u Bo\u017ejoj ljubavi, kako bismo je zauzvrat mogli pokazati drugima\u00bb (Komentari prelata Opus Dei emitirani na EWTN<\/a>).<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n

Veliki ponedjeljak<\/h2>\n

Ju\u010der smo obilje\u017eili Kristov trijumfalni ulazak u Jeruzalem. Mno\u0161tvo u\u010denika i drugih pozdravilo ga je kao Mesiju i Kralja Izraela. Na kraju dana, umoran, vratio se u Betaniju, selo smje\u0161teno vrlo blizu glavnog grada, gdje je boravio tijekom svojih posjeta Jeruzalemu.<\/p>\n

Tamo je obitelj prijatelja uvijek imala spremno mjesto za Njega i Njegove pratitelje. Lazar, kojega je Isus uskrsnuo od mrtvih, glava je ku\u0107anstva; s njim \u017eive njegove sestre Marta i Marija, koje s nestrpljenjem i\u0161\u010dekuju dolazak Gospodina, odu\u0161evljene \u0161to mu mogu ponuditi svoje usluge.<\/p>\n

U posljednjim danima svog \u017eivota na zemlji, Isus provodi duge sate u Jeruzalemu, posve\u0107uju\u0107i se intenzivnom propovijedanju. U ve\u010dernjim satima odmara se i obnavlja snagu u ku\u0107ama svojih prijatelja.<\/strong> A u Betaniji se odvija epizoda koja je opisana u dana\u0161njem evan\u0111eoskom \u010ditanju.<\/p>\n

\u0160est dana prije Pashe \u2013 kako pripovijeda sveti Ivan \u2013 Isus je oti\u0161ao u Betaniju. Ondje su priredili ve\u010deru u njegovu \u010dast; Marta je poslu\u017eivala, a Lazarus je bio jedan od onih koji su sjedili za stolom s njim. Marija je potom uzela funtu pravog nardovog mirisa, koji je bio vrlo skup, pomazala Isusove noge i obrisala ih svojom kosom, te se ku\u0107a napunila mirisom.<\/p>\n

Dobrota ove \u017eene odmah je o\u010dita. Ona \u017eeli izraziti svoju zahvalnost Gospodinu \u0161to je vratio brata u \u017eivot i za toliko drugih blagoslova koje je primila, te ne \u0161tedi tro\u0161kove. Juda, koji je prisutan na ve\u010deri, izra\u010dunava to\u010dnu cijenu parfema.<\/p>\n

Ali umjesto da pohvali Marijinu promi\u0161ljenost, prepu\u0161ta se ogovaranju: za\u0161to ovaj parfem nije prodan za tristo denara i poklonjen siroma\u0161nima? U stvarnosti, kako isti\u010de sveti Ivan, nije mu bilo stalo do siromaha; zanimao se za upravljanje novcem u riznici i pronevjeru njezina sadr\u017eaja.<\/p>\n

\u00abMi\u0161ljenja o Isusu znatno se razlikuju.\u00bb<\/em>, pi\u0161e Ivan Pavao II. \u00abBez da na bilo koji na\u010din umanjuje du\u017enost kariteta prema potrebitima, kojima se u\u010denici uvijek moraju posve\u0107ivati \u2013 \u201csiroma\u0161ne \u0107ete uvijek imati me\u0111u sobom\u201d \u2013 On se usredoto\u010duje na doga\u0111aje njegove smrti i pokopa te pomazanje njegova tijela smatra predokusom \u010dasti na koju njegovo tijelo ima pravo \u010dak i nakon smrti, jer je neraskidivo sjedinjeno s misterijom njegove osobe.\u00bb<\/em> (Crkva o Euharistiji, 47).<\/p>\n

Da bi bila istinska vrlina, kariteta mora biti dobro uredena.<\/strong> I Bog zauzima prvo mjesto: ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom du\u0161om svojom i svim umom svojim. Ovo je najve\u0107a i prva zapovijed. Druga je sli\u010dna: ljubi bli\u017enjega svojega kao samoga sebe.<\/p>\n

Cijeli Zakon i Proroci ovise o ovim dvjema zapovijedima. Zato su u krivu oni koji \u2013 pod izgovorom olak\u0161avanja materijalnih potreba ljudi \u2013 zatvaraju o\u010di pred potrebama Crkve i svetih slu\u017eitelja. Sveti Josemar\u00eda Escriv\u00e1 pi\u0161e:<\/p>\n

\u00abTa \u017eena koja je u domu Simona gubavca u Betaniji pomazala Gospodinovu glavu skupocjenim mirisom podsje\u0107a nas na na\u0161u du\u017enost da budemo velikodu\u0161ni u na\u0161em \u0161tovanju Boga.<\/em><\/p>\n

-Sav taj luksuz, veli\u010danstvenost i ljepota \u010dine mi se tek malenom stvari. -A protiv onih koji kritiziraju bogatstvo svetih posuda, ukrasa i oltarskih slika \u010duje se Isusova pohvala: \u201copus enim bonum operata est in me\u201d \u2013 \u00bbu\u010dinila je dobro djelo za mene'.<\/em><\/strong><\/p>\n

Koliko se ljudi pona\u0161a poput Jude! Vide dobro koje drugi \u010dine, ali ga odbijaju priznati: odlu\u010dni su prona\u0107i skrivene motive, skloni su kritizirati, gun\u0111ati i donositi preuranjene sudove. Sve svode na ne\u0161to \u010disto materijalno \u2013 davanje nekoliko kovanica potrebitima, mo\u017eda da olak\u0161aju savjest \u2013 i zaboravljaju da, kako i sveti Josemar\u00eda Escriv\u00e1 pi\u0161e, \u00abKr\u0161\u0107ansko milosr\u0111e nije ograni\u010deno na pru\u017eanje materijalne pomo\u0107i onima u potrebi; ono je prije svega usmjereno na po\u0161tovanje i razumijevanje svakog pojedinca kao takvog, u njegovoj su\u0161tinskoj dostojanstvenosti kao ljudskog bi\u0107a i kao djeteta Stvoritelja.<\/em><\/p>\n

Djevica Marija se potpuno predala Gospodinu i uvijek je bila bri\u017ena za \u010dovje\u010danstvo. Danas je molimo da posreduje za nas, kako bi se u na\u0161im \u017eivotima ljubav prema Bogu i ljubav prema bli\u017enjem ujedinili kao jedno, poput dviju strana iste kovanice.<\/p>\n

\"\"<\/figure>\n

Veliki utorak<\/span><\/h2>\n

\u010citanje Evan\u0111elja na misi zavr\u0161ava objavom da \u0107e apostoli napustiti Krista tijekom Muke. \u0160imunu Petru, koji je, pun samouvjerenosti, izjavio: 'Odat \u0107u svoj \u017eivot za tebe', Gospodin je odgovorio: 'Ho\u0107e\u0161 li ti za mene polo\u017eiti svoj \u017eivot?' Uvjeravam te da pijetao ne\u0107e zapjevati prije nego \u0161to me tri puta pori\u010de\u0161.<\/strong> Nekoliko dana kasnije, predvi\u0111anje se obistinilo.<\/p>\n

Me\u0111utim, samo nekoliko sati ranije, U\u010ditelj im je dao jasnu lekciju, kao da ih priprema za mra\u010dna vremena koja su dolazila. Dogodilo se dan nakon trijumfalnog ulaska u Jeruzalem. Isus i apostoli krenuli su vrlo rano iz Betanije i, u svojoj \u017eurbi, mo\u017eda nisu ni uzeli grickalicu. \u010cinjenica je, kako pripovijeda sveti Marko, da je Gospodin osjetio glad.<\/p>\n

I vidjev\u0161i izdaleka smokvu koja je imala li\u0161\u0107e, pri\u0161ao je da vidi ho\u0107e li na njoj na\u0107i i\u0161ta; ali kad je do\u0161ao, nije na\u0161ao ni\u0161ta osim li\u0161\u0107a, jer nije bilo vrijeme smokava. I ukorio je, govore\u0107i: \u201cNeka nitko nikada, nikada ne pojede plod tvoj!\u201d<\/em>. Njegovi u\u010denici su ga slu\u0161ali.<\/strong><\/p>\n

U sumrak su se vratili u selo. Sigurno je bilo ve\u0107 prili\u010dno kasno, i nisu obra\u0107ali pa\u017enju na prokletu smokvu. Ali sljede\u0107eg dana, u utorak, kad su se ponovno vra\u0107ali u Jeruzalem, svi su pogledali to stablo, nekada tako li\u0161\u0107e\u0161no, koje je sada stajalo s golim, uvelim granama. Petar je to ukazao Isusu: 'U\u010ditelju, pogledaj, smokva koju si prokletu uvela je.'.<\/p>\n

Isus odgovori: \u201cImajte vjere u Boga. Zaista vam ka\u017eem, tko god ka\u017ee ovoj gori: \u201dDi\u017ei se i baci se u more', ne sumnjaju\u0107i u srcu, nego vjeruju\u0107i da \u0107e se ono \u0161to ka\u017ee dogoditi, bit \u0107e mu to dano.<\/em> Tijekom svog javnog djelovanja, kad god bi \u010dinio \u010duda, Isus je tra\u017eio samo jednu stvar: vjeru. Upitao je dva slijepa \u010dovjeka koji su ga molili da ih izlije\u010di: \"Misli\u0161 li da to mogu u\u010diniti?\" \"Da, Gospodine,\" odgovorili su. Tada ih dotaknu o\u010diju govore\u0107i: \"Neka vam se dogodi po va\u0161oj vjeri.\" I o\u010di su im se otvorile.<\/em> A evan\u0111elja nam govore da je na mnogim mjestima izvr\u0161io gotovo nikakva \u010duda, jer ljudima je nedostajalo vjere.<\/p>\n

I mi se moramo zapitati: kakva je na\u0161a vjera? Pola\u017eemo li potpuno povjerenje u Bo\u017eju rije\u010d?<\/strong> Molimo li se za ono \u0161to nam treba, uvjereni da \u0107emo to primiti ako je za na\u0161e dobro? Ustrajemo li u svojim molbama koliko god je potrebno, ne gube\u0107i nadu? Sveti Josemar\u00eda Escriv\u00e1 komentirao je ovu scenu iz Evan\u0111elja. \u00abIsus<\/em> -pi\u0161e- Pribli\u017euje se smokvi: pribli\u017euje se tebi i meni. Isus, gladan i \u017eedan du\u0161a. S kri\u017ea je povikao: \u00bbZavr\u0161eno je!\" (Ivan 19,28), \"\u017dedan sam.\" On \u017eedi za nama, za na\u0161om ljubavlju, za na\u0161im du\u0161ama i za svim du\u0161ama koje moramo dovesti k njemu putem kri\u017ea, koji je put do besmrtnosti i do slave neba.<\/em><\/p>\n

Do\u0161li su do smokve, ali nisu na\u0161li ni\u0161ta osim li\u0161\u0107a (Mt 21,19). To je za \u017ealjenje. Dogadja li se to u na\u0161im \u017eivotima? Dogadja li se, na\u017ealost, da vjera i duh poniznosti nedostaju, te da ni \u017ertve ni dobra djela nisu o\u010dita? U\u010denici su se zadivili \u010dudu, ali im ono nije bilo od koristi: za nekoliko dana \u0107e se odre\u0107i svoga U\u010ditelja.<\/strong> \u010cinjenica je da vjera mora oblikovati svaki aspekt na\u0161ih \u017eivota.<\/p>\n

\u00abIsus Krist postavlja ovaj uvjet\u00bb<\/em>, San Josemar\u00eda nastavlja: \u00ab\u017divimo po vjeri, jer tada \u0107emo mo\u0107i pomicati planine. A toliko je toga za pomaknuti\u2026 u svijetu i, prije svega, u na\u0161im srcima. Toliko prepreka milosti! Dakle, vjera; vjera pra\u0107ena djelima, vjera pra\u0107ena \u017ertvom, vjera pra\u0107ena ponizno\u0161\u0107u.\u00bb<\/em>.<\/p>\n

Svojom vjerom Marija je omogu\u0107ila djelo Otkupljenja. Ivan Pavao II. potvr\u0111uje da u srcu ove misterije, u samoj sr\u017ei ovog \u010duda vjere, stoji Marija, suverena Majka Otkupitelja (Redemptoris Mater, 51). Stalno prati sve ljude putem koji vodi u vje\u010dni \u017eivot.<\/p>\n

Crkva, pi\u0161e papa, vidi Mariju kao duboko ukorijenjenu u povijest \u010dovje\u010danstva, u \u010dovjekovu vje\u010dnu pozivnicu prema providnom planu koji je Bog vje\u010dno odredio za njega; vidi je kao maj\u010dinski prisutnu i uklju\u010denu u brojne i slo\u017eene probleme koji prate \u017eivote pojedinaca, obitelji i naroda danas; vidi je kako pristi\u017ee u pomo\u0107 kr\u0161\u0107anskom narodu u neprestanoj borbi izme\u0111u dobra i zla, kako oni \u201cne bi pali\u201d ili, ako i padnu, \u201cda se ponovno uzdignu\u201d (Redemptoris Mater, 52). Marijo, na\u0161a Majko: po tvojoj mo\u0107noj zagovoru podari nam iskrenu vjeru.<\/strong>, sigurna nada, goru\u0107a ljubav.<\/p>\n\n\n

Veliki srijeda<\/h2>\n\n\n\n

Na Veliki \u010detvrtak prisje\u0107amo se tu\u017ene pri\u010de o onome tko je bio Kristov apostol: Juda. Ovako je to pripovijedao sveti Matej u svojem Evan\u0111elju: Jedan od Dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, oti\u0161ao je k glavnim sve\u0107enicima i rekao im: \u201cKoliko \u0107e\u0161 mi dati ako ti pre\u0434\u0430\u043c Isusa?\u201d Dogovorili su se da \u0107e mu dati trideset srebrnjaka. I od tog trenutka nadalje tra\u017eio je priliku da ga preda.<\/em> Za\u0161to Crkva obilje\u017eava ovaj doga\u0111aj? Da bismo shvatili da smo svi sposobni pona\u0161ati se poput Jude.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Zamolimo Gospodina da s na\u0161e strane ne bude izdaja, udaljavanja niti napu\u0161tanja. Ne samo zbog negativnih posljedica koje bi to moglo imati na na\u0161e osobne \u017eivote \u2013 \u0161to bi bilo dovoljno lo\u0161e \u2013 nego i zato \u0161to bismo mogli povu\u0107i druge dolje, ljude kojima je potrebna pomo\u0107 na\u0161eg dobrog primjera, na\u0161eg ohrabrenja i na\u0161eg prijateljstva.<\/p>\n\n\n\n

U nekim dijelovima Amerike prikazi Krista na kri\u017eu pokazuju duboku ranu na Gospodarevoj lijevoj obrazini.<\/strong> I ka\u017eu da ova rana predstavlja Judin poljubac. Takva je bol koju na\u0161a grijeha nanose Isusu! Recimo mu da mu \u017eelimo biti vjerni: da ga ne \u017eelimo izdati \u2013 kao Juda \u2013 za trideset srebrnjaka, za sitnicu, jer to su svi grijesi: ponos, zavist, ne\u010disto\u0107a, mr\u017enja, ogor\u010denost...<\/p>\n\n\n\n

Kad nas napast prijeti sru\u0161iti, sjetimo se da nije vrijedno zamijeniti sre\u0107u Bo\u017eje djece \u2013 a mi to i jesmo \u2013 za u\u017eitak koji traje tren oka i ostavlja gorak okus poraza i nevjere. Moramo osjetiti te\u017einu Crkve i cijelog \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n\n\n\n

Zar nije divno znati da svatko od nas mo\u017ee utjecati na cijeli svijet? Gdje god da smo, Dobro obavljaju\u0107i svoj posao, brinu\u0107i se o svojoj obitelji i poma\u017eu\u0107i prijateljima, mo\u017eemo doprinijeti sre\u0107i mnogih ljudi.<\/strong> Kako pi\u0161e sveti Josemar\u00eda Escriv\u00e1, ispunjavaju\u0107i na\u0161e kr\u0161\u0107anske du\u017enosti, Moramo biti poput kamena ba\u010denog u jezero. \u2013 Svojim primjerom i rije\u010dima stvorite prvi val\u2026 a iz njega jo\u0161 jedan\u2026 i jo\u0161 jedan\u2026 i jo\u0161 jedan.<\/em>... Pa \u010dak i do najudaljenijih mjesta.<\/p>\n\n\n\n

Zamolimo Gospodina da ga vi\u0161e ne izdamo; da, s njegovom milo\u0161\u0107u, mo\u017eemo odoljeti isku\u0161enjima koja nam \u0111avao postavlja u nastojanju da nas prevari. Moramo odlu\u010dno re\u0107i 'ne' svemu \u0161to nas odvodi od Boga. Na taj na\u010din se tragi\u010dna pri\u010da o Judi ne\u0107e ponoviti u na\u0161im \u017eivotima. I Ako se osje\u0107amo slabi, pohitajmo k Svetom sakramentu pokore!<\/strong> Tamo nas Gospodin \u010deka, poput oca iz prispodobe o izgubljenom sinu, da nas zagrli i ponudi nam svoje prijateljstvo. On neprestano izlazi nam u susret, \u010dak i ako smo pali nisko, vrlo nisko. Uvijek je vrijeme da se vratimo Bogu!<\/p>\n\n\n\n

Ne reagirajmo o\u010dajem ili pesimizmom. Ne mislimo: '\u0160to ja uop\u0107e mogu u\u010diniti kad sam gomila bijede?' Bo\u017eje je milosr\u0111e jo\u0161 ve\u0107e! '\u0160to ja uop\u0107e mogu u\u010diniti kad padam iznova i iznova zbog svoje slabosti?' Jo\u0161 je ve\u0107a Bo\u017eja mo\u0107 da nas podigne iz na\u0161ih padova! Grijesi Jude i Petra bili su veliki. Obojica su izdali U\u010ditelja: jedan ga je predao svojim progoniteljima, a drugi ga je tri puta zanijekao.<\/p>\n\n\n\n

A ipak, kakva je razlika bila u njihovim reakcijama! Gospodin je za oboje spremio neograni\u010denu milost. Peter se pokajao, plakao zbog svoga grijeha, zatra\u017eio oprost i Krist ga je utvrdio u vjeri i ljubavi;<\/strong> S vremenom bi polo\u017eio svoj \u017eivot za na\u0161ega Gospodina. Juda, s druge strane, nije vjerovao u Kristovo milosr\u0111e. Sve do posljednjeg trenutka vrata Bo\u017ejeg oprosta ostala su mu otvorena, ali je odbio u\u0107i kroz njih putem pokore.<\/p>\n\n\n\n

U svojoj prvoj enciklici Ivan Pavao II. govori o Kristovom pravu da svakoga od nas susretne u onom klju\u010dnom trenutku u \u017eivotu du\u0161e, koji je trenutak obra\u0107enja i oprosta (Redemptor hominis, 20). Ne oduzimajmo Isusu to pravo! Ne uskra\u0107ujmo Bogu Ocu radost da nas do\u010deka ra\u0161irenih ruku!<\/p>\n\n\n\n

Ne o\u017ealostimo Duha Svetoga, koji \u017eeli obnoviti nadnaravni \u017eivot u du\u0161ama! Zamolimo svetu Mariju, Nadu kr\u0161\u0107ana, da ne dopusti qNe gubimo srce zbog na\u0161ih pogre\u0161aka i grijeha, koliko god ih \u010desto ponavljali.<\/strong> Neka nam milost obra\u0107enja do\u0111e po njezinom Sinu, zajedno sa iskrenom \u017eeljom da \u2013 ponizno i kajaju\u0107i se \u2013 odemo na ispovijed, sakrament bo\u017eanskog milosr\u0111a, i iznova zapo\u010dnemo kad god je to potrebno.<\/p>\n\n\n\n

\"traici\u00f3n<\/figure>\n\n\n\n

Veliki \u010detvrtak<\/h2>\n\n\n\n
\n

\u201cNa\u0161 Gospodin Isus Krist, kao da svi ostali dokazi njegove milosti nisu bili dovoljni, ustanovljuje Euharistiju kako bismo ga uvijek imali blizu sebe i \u2013 koliko mo\u017eemo razumjeti \u2013 jer, potaknut svojom ljubavlju, on koji ni\u0161ta ne treba ne \u017eeli biti bez nas. \u201dTrojstvo se zaljubilo u \u010dovje\u010danstvo.\" Kako slaviti Sveti tjedan, Sv. Josemar\u00eda, *Krist prolazi*, br. 84.<\/strong><\/em><\/h4>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Uskrsni triduum zapo\u010dinje svetom misom Gospodnje ve\u010dere. Sredi\u0161nja tema cijelog slavlja jest Kristova pashalna misterija. Ve\u010dera na kojoj je Isus, prije nego \u0161to se predao na smrt, povjerio Crkvi zavjet svoje ljubavi i ustanovio Euharistija<\/a> <\/strong>i sve\u0107eni\u0161tvo.<\/a><\/strong>  Kad je zavr\u0161io, Isus je oti\u0161ao moliti u vrt Getsemani, gdje je kasnije uhi\u0107en. Ujutro se biskupi sastaju sa sve\u0107enicima svojih biskupija i blagoslivljaju sveta ulja. Opranje nogu odvija se tijekom mise Gospodnje ve\u010dere.<\/p>\n\n\n\n

Liturgija Velikog \u010detvrtka bogata je zna\u010denjem. To je veliki dan koji ozna\u010dava ustanovljenje Svete Euharistije, dar s neba \u010dovje\u010danstvu; dan ustanovljenja sve\u0107eni\u0161tva, novog bo\u017eanskog dara koji osigurava stvarnu i prisutnu prisutnost \u017ertve s Kalvarije u svim vremenima i na svim mjestima, omogu\u0107uju\u0107i nam da sudjelujemo u njezinim plodovima. Pribli\u017eavao se trenutak kada je Isus trebao polo\u017eiti svoj \u017eivot za \u010dovje\u010danstvo. Tolika je bila njegova ljubav da je u svojoj beskona\u010dnoj mudrosti prona\u0161ao na\u010din da ode i istovremeno ostane.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Sveti Josemar\u00eda Escriv\u00e1, promi\u0161ljaju\u0107i o pona\u0161anju onih koji su prisiljeni napustiti svoje obitelji i domove kako bi zaradili za \u017eivot drugdje, primje\u0107uje da ljudska ljubav pribjegava simbolu: oni koji se opra\u0161taju razmjenjuju uspomenu, mo\u017eda fotografiju\u2026 Isus Krist, savr\u0161eni Bog i savr\u0161eni \u010covjek, ne ostavlja simbol, nego stvarnost: On ostaje sam. On \u0107e oti\u0107i k Ocu, ali \u0107e ostati s \u010dovje\u010danstvom. Pod vrstama kruha i vina On je istinski prisutan: sa svojim Tijelom, svojom Krvlju, svojom Du\u0161om i svojom Bo\u017eanstveno\u0161\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

Kako \u0107emo odgovoriti na tu neizmjernu ljubav? Prisustvuju\u0107i svetoj misi s vjerom i pobo\u017eno\u0161\u0107u.<\/strong>, \u017eivo i trajno spomen na \u017ertvu na Kalvariji. Temeljito se pripremamo za svetu pri\u010dest, s \u010distom du\u0161om. \u010cestim posje\u0107ivanjem Isusa skrivenog u tabernakulu. U prvom \u010ditanju mise podsje\u0107amo se na ono \u0161to je Bog uspostavio u Starom zavjetu, kako narod Izraela ne bi zaboravio blagoslove koje je primio.<\/p>\n\n\n\n

Ulazi u velike detalje: od toga kakav je pashalni jagnje trebao biti, pa sve do specifi\u010dnih uputa koje su trebali slijediti kako bi obilje\u017eili Gospodnje prolaz. Ako su ova uputa utvr\u0111ena da bi obilje\u017eile doga\u0111aje koji su bili tek predskazanje oslobo\u0111enja od grijeha koje je ostvario Isus Krist, Kako se trebamo pona\u0161ati sada kad smo istinski spa\u0161eni iz ropstva grijeha i postali Bo\u017eji djeca!<\/strong> Zato Crkva u nama usa\u0111uje veliki osje\u0107aj pobo\u017enosti u svemu \u0161to se ti\u010de Euharistije.<\/p>\n\n\n\n

Prisustvujemo li Svetoj \u017ertvi svake nedjelje i na blagdane s obveznim dolaskom, znaju\u0107i da sudjelujemo u bo\u017eanskom \u010dinu? Sveti Ivan pripovijeda da je Isus oprao noge u\u010denicima prije Posljednje ve\u010dere. Moramo biti \u010disti, u du\u0161i i tijelu, da bismo Mu pristupili s dostojanstvom. Zato nam je ostavio sakrament pokore. Tako\u0111er obilje\u017eavamo ustanovljenje sve\u0107eni\u0161tva.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"jueves<\/figure>\n\n\n\n

Ovo je dobro vrijeme da molimo za Papu, za biskupe, za sve\u0107enike i da molimo za mnoge pozive diljem svijeta. \u0160to se vi\u0161e pribli\u017eimo na\u0161em Gospodinu Isusu, koji je ustanovio Euharistiju i sve\u0107eni\u0161tvo, to \u0107emo u\u010dinkovitije moliti za to. Recimo, s potpunom iskreno\u0161\u0107u, ono \u0161to je sveti Josemar\u00eda Escriv\u00e1 ponavljao: Gospodine, ispunio si moje srce ljubavlju kojom \u017eeli\u0161 da te volim.<\/em><\/p>\n\n\n\n

U dana\u0161njoj sceni Djevica Marija se ne pojavljuje fizi\u010dki, iako je tada bila u Jeruzalemu: sutra \u0107emo je na\u0107i pod kri\u017eem. No \u010dak i danas, svojom diskretnom i tihom prisutno\u0161\u0107u, ona stoji vrlo blizu svome Sinu, u dubokoj zajednici kroz molitvu, \u017ertvu i pobo\u017enost.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ivan Pavao II. isti\u010de da je, nakon Gospodinova uznesenja na nebo, redovito sudjelovao u euharistijskim slavljima ranih kr\u0161\u0107ana. Papa dodaje: \u201cTo je tijelo, prineseno kao \u017ertva i prisutno u sakramentalnim znakovima, bilo je upravo ono isto tijelo za\u010deto u njezinoj utrobi! Za Mariju je primanje Euharistije moralo biti kao da ponovno prima u svoju utrobu srce koje je nekada kucalo u jedinstvu s njezinim.\u201d<\/em> (Crkva o Euharistiji, 56).<\/p>\n\n\n\n

\u010cak i sada Djevica Marija prati Krista u svakom tabernakulu na zemlji. Molimo je da nas nau\u010di biti du\u0161e Euharistije, mu\u0161karci i \u017eene \u010dvrste vjere i duboke pobo\u017enosti, koji nastoje nikada ne ostaviti Isusa samog. Neka znamo kako ga slaviti, moliti za njegovo oprost, zahvaljivati za njegove blagoslove i biti mu dru\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Veliki petak<\/h2>\n\n\n\n
\n

\u201cKako istinski divimo i volimo Presvetu Isusovu ljudskost, otkrit \u0107emo njegove rane jednu po jednu (...). Morat \u0107emo u\u0107i u svaku od tih najsvetijih rana: da se o\u010distimo, da se radujemo toj otkupiteljskoj krvi, da se oja\u010damo. Tamo \u0107emo se skloniti poput golubica koje, kako nam ka\u017ee Pismo, tra\u017ee zaklon u pukotinama stijena kad oluja besni. Skrivamo se u tom uto\u010di\u0161tu kako bismo prona\u0161li bliskost s Kristom.\u201d Kako do\u017eivjeti Sveto tjedno, Sv. Josemar\u00eda, Prijatelji Boga, br. 302<\/strong><\/em>.<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Na Veliki petak dose\u017eemo vrhunac Ljubavi, Ljubavi koja te\u017ei obuhvatiti svakoga, ne isklju\u010duju\u0107i nikoga, apsolutnom samopo\u017ertvovano\u0161\u0107u. Toga dana pratimo Krista dok se prisje\u0107amo Muke: od Isusove agonije u Getsemanskom vrtu do bi\u010devanja, krunidbe trnovom krunom i njegove smrti na kri\u017eu. To obilje\u017eavamo sve\u010danom Kri\u017enim putem i obredom \u0161tovanja kri\u017ea. Liturgija nas u\u010di kako na Veliki petak promatrati Sveto tjedno.<\/p>\n\n\n\n

Po\u010dinje s klanjanjem sve\u0107enici<\/a><\/strong>, umjesto uobi\u010dajenog po\u010detnog poljupca. To je gesta posebne pobo\u017enosti prema oltaru, koji stoji gol, ogoljen od svega, prizivaju\u0107i Raspetoga u \u010dasu Muke. \u0160utnju prekida nje\u017ena molitva u kojoj se sve\u0107enik obra\u0107a Bo\u017ejem milosr\u0111u: \u201cSjeti se milosr\u0111a svojih, Gospodine,<\/em> i moli Oca za vje\u010dno za\u0161titu koju nam je Sin zaslu\u017eio svojom krvlju.<\/p>\n\n\n\n

Danas \u017eelimo hodati s Kristom na kri\u017eu.<\/strong> Sje\u0107am se nekih rije\u010di koje je sveti Josemar\u00eda Escriv\u00e1 izgovorio na Veliki petak. Pozvao nas je da ponovno pro\u017eivimo sate Muke za sebe: od Isusove agonije u Getsemanskom vrtu do bi\u010devanja, krunidbe trnovom krunom i njegove smrti na kri\u017eu. Rekao je: S Bo\u017ejom svemo\u0107i vezanom ljudskim rukama, vuku moga Isusa amo i tamo, usred uvreda i guranja rulje.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Svaki od nas mora vidjeti sebe usred te gomile, jer su na\u0161a grijeha uzrok goleke patnje koja je zadesila Gospodinovu du\u0161u i tijelo. Da: svatko od nas nosi Krista, koji je postao predmetom podsmijeha, s jednog mjesta na drugo. Mi smo ti koji, kroz na\u0161e grijehe, vapimo za njegovu smrt. A On, savr\u0161eni Bog i savr\u0161eni \u010covjek, dopu\u0161ta da se to dogodi.<\/p>\n\n\n\n

Prorok Izaija je to predvidio: iako je bio zlostavljan, nije otvorio usta; kao jagnje odvedeno na klanje, kao ovca nijema pred stri\u017eiteljima.<\/strong> Ispravno je da se osje\u0107amo odgovornima za svoje grijehe. Potpuno je prirodno da bismo Isusu trebali biti duboko zahvalni. Prirodno je da nastojimo ispraviti svoje pogre\u0161ke, jer On uvijek odgovara na na\u0161a djela ravnodu\u0161nosti bezgrani\u010dnom ljubavlju. Tijekom ovog Sveta tjedna vidimo Gospodina bli\u017eim nama, sli\u010dnijim svojim bli\u017enjima...<\/p>\n\n\n\n

Razmislimo o nekoliko rije\u010di Ivana Pavla II.: \u201cTko god vjeruje u Isusa, nosi Kri\u017e u pobjedi, kao neporeciv dokaz da je Bog ljubav... Ali vjera u Krista nikada ne smije biti uzeta zdravo za gotovo. Uskrsna misterija, koju pro\u017eivljavamo tijekom Svete sedmice, uvijek je relevantna.\u201d<\/em> (Homilija, 24. o\u017eujka 2002.) Zamolimo Isusa tijekom ovog Sv. tjedna da probudi u na\u0161im du\u0161ama svijest da smo istinski kr\u0161\u0107anski mu\u0161karci i \u017eene, kako bismo \u017eivjeli svoje \u017eivote pred Bogom i, s Bogom, pred svim ljudima.<\/p>\n\n\n\n

Ne ostavimo Gospodina da sam nosi Kri\u017e. Rado prihvatimo male svakodnevne \u017ertve.<\/strong> Iskoristimo do maksimuma dar ljubavi koji nam je Bog dao da bismo svoje namjere sproveli u djela, ne podlegav\u0161i pritom pukoj sentimentalnosti. Reci\u0161mo iskreno: 'Gospodine, dosta! Vi\u0161e ne!' Molit \u0107emo se s vjerom da mi i svi ljudi na zemlji prepoznamo potrebu mrziti smrtni grijeh i prezirati namjerni bla\u017eeni grijeh, koji su na\u0161em Bogu prouzro\u010dili toliko patnje.<\/p>\n\n\n\n

Kako je velika mo\u0107 Kri\u017ea! Kad je Krist predmet podsmeha i sprdnje cijelog svijeta; kad visi na kri\u017eu i ne \u017eeli da ga se od tih \u010davala odvoji; kad nitko ne bi dao ni lipe za njegov \u017eivot, dobri razbojnik \u2013 \u010dovjek poput nas \u2013 otkriva ljubav umiru\u0107eg Krista i moli za oprost. Danas \u0107e\u0161 biti sa mnom u raju.<\/p>\n\n\n\n

Kako je sna\u017ena patnja kad se prihvati uz na\u0161ega Gospodina!<\/strong> On je sposoban izvu\u0107i \u2013 iz najbolnijih situacija \u2013 trenutke slave i \u017eivota. Taj \u010dovjek koji se obra\u0107a umiru\u0107em Kristu pronalazi oprost svojih grijeha i vje\u010dnu sre\u0107u. Moramo u\u010diniti isto. Ako odbacimo svoj strah od Kri\u017ea, ako se sjedinimo s Kristom na Kri\u017eu, primit \u0107emo njegovu milost, njegovu snagu i njegovu mo\u0107.<\/p>\n\n\n\n

I bit \u0107emo ispunjeni mirom. Pod kri\u017eem nalazimo Mariju, vjernu Djevicu.<\/strong> Na ovaj Veliki petak molimo je da nam podari svoju ljubav i snagu, kako bismo i mi znali kora\u010dati uz Isusa. Okre\u0107emo se njoj s nekoliko rije\u010di sv. Josemar\u00ede Escriv\u00e1, koje su pomogle milijunima ljudi. Recite: O Majko moja \u2013 tvoja Majko, jer si Njegova na toliko na\u010dina \u2013 neka me tvoja ljubav prive\u017ee za kri\u017e tvoga Sina: neka mi nikada ne nedostaje vjere, ni hrabrosti, ni odva\u017enosti da ispunim volju na\u0161ega Isusa.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Veliki subota<\/h2>\n\n\n\n
\n

\u201cDjelo na\u0161eg Otkupa je dovr\u0161eno. Sada smo djeca Bo\u017eja, jer je Isus umro za nas i njegova nas je smrt otkupila.\" Kako slaviti Sveto tjedan, Sv. Josemar\u00eda, Kri\u017eni put, 14. postaja.<\/strong><\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Kako bismo trebali obilje\u017eiti Sveto tjedno na Veliki subotu? To je dan ti\u0161ine u Crkvi: Krist le\u017ei u grobu, a Crkva u strahopo\u0161tovanju razmatra \u0161to je Gospodin u\u010dinio za nas. Me\u0111utim, to nije tu\u017ean dan. Gospodin je pobijedio \u0111avla i grijeh, a za nekoliko sati pobijedit \u0107e i smrt svojim slavnim uskrsnu\u0107em.<\/p>\n\n\n\n

\u201cJo\u0161 malo, i ne vidjet \u0107ete me, a opet malo, i vidjet \u0107ete me\u201d (Ivan 16,16). To je ono \u0161to je Gospodin rekao apostolima uo\u010di svoje Muke. Na taj dan ljubav ne posustaje; poput Marije, ona \u0161uti i \u010deka. Ljubav \u010deka, vjeruju\u0107i u Gospodinov rije\u010d, dok Krist ne uskrsne u svoj slavi na Uskrs. Danas je dan \u0161utnje u Crkvi: Krist le\u017ei u grobu, a Crkva, ispunjena \u010du\u0111enjem, razmi\u0161lja o onome \u0161to je na\u0161 Gospodin u\u010dinio za nas.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U\u0161utite kako biste u\u010dili od U\u010ditelja, dok razmi\u0161ljate o njegovu slomljenom tijelu. Svaki od nas mo\u017ee i mora se pridru\u017eiti ti\u0161ini Crkve. I, spoznaju\u0107i da smo odgovorni za tu smrt, nastojat \u0107emo uti\u0161ati svoje strasti, svoju pobunu i sve \u0161to nas odvaja od Boga. Ali ne smijemo biti tek pasivni: to je milost koju nam Bog daruje kada je zatra\u017eimo pred mrtvim Tijelom njegova Sina, kada se trudimo iz \u017eivota ukloniti sve \u0161to nas udaljava od Njega.<\/p>\n\n\n\n

Veliki subota nije tu\u017ean dan. Gospodin je pobijedio \u0111avla i grijeh, a za nekoliko sati pobijedit \u0107e i smrt svojim slavnim uskrsnu\u0107em.<\/strong> On nas je pomirio s na\u0161im nebeskim Ocem: sada smo djeca Bo\u017eja! Moramo odlu\u010diti zahvaljivati i biti sigurni da \u0107emo svladati sve prepreke, koje god bile, ako ostanemo \u010dvrsto povezani s Isusom kroz molitvu i sakramente. Svijet \u017eudi za Bogom, iako to \u010desto ne shva\u0107a.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ljudi \u017eude \u010duti o ovoj radosnoj stvarnosti \u2013 susretu s Gospodinom \u2013 i zato smo mi kr\u0161\u0107ani ovdje. Imajmo hrabrosti onih dvojica ljudi \u2013 Nikodema i Josipa iz Arimateje \u2013 koji su mu tijekom \u017eivota Isusa Krista iskazivali ljudsko po\u0161tovanje, ali koji su u odlu\u010duju\u0107em trenutku usudili zatra\u017eiti od Pilata Isusovo tijelo kako bi ga pokopali. Ili imajmo hrabrost onih svetih \u017eena koje su, kada je Krist ve\u0107 bio mrtvo tijelo, kupile miro i oti\u0161le pomazati ga, ne boje\u0107i se vojnika koji su \u010duvali grob.<\/p>\n\n\n\n

Kad zapo\u010dne op\u0107i stampedo, kad se svatko osje\u0107ao ovla\u0161tenim da uvrijedi, ismijava i rugne se Isusu, re\u0107i \u0107e: 'Daj nam to Tijelo; ono pripada nama.'. Kako bi ga pa\u017eljivo skinuli s kri\u017ea i promatrali njegove rane! Zamolimo za oprost i recimo, rije\u010dima sv. Josemar\u00ede Escriv\u00e1: <\/strong>Popet \u0107u se s njima do podno\u017eja Kri\u017ea; pritisnut \u0107u se na hladno Tijelo, na Kristovo mrtvo tijelo, ognjem svoje ljubavi\u2026 Odbit \u0107u Ga \u010davle svojim djelima ispravljanja i umrtvljivanja\u2026.<\/strong>, umotat \u0107u ga u novo platno svog \u010distog \u017eivota i pokopati ga u svoju grud rocku \u017eive stijene, odakle mi ga nitko ne mo\u017ee oteti; i ondje, Gospodine, po\u010divaj!<\/em><\/p>\n\n\n\n

Razumljivo je da su polo\u017eili Sinovo be\u017eivotno tijelo u Maj\u010dine naru\u010dne prije nego \u0161to su ga pokopali. Marija je bila jedino stvorenje koje mu je moglo re\u0107i da u potpunosti razumije njegovu ljubav prema \u010dovje\u010danstvu, jer ona nije bila uzrok tih tuge. Naj\u010distija Djevica govori u na\u0161e ime; ali govori da nas potakne na djelovanje, kako bismo iskusili njezinu tugu, koja je jedno s tugom Kristovom.<\/p>\n\n\n\n

Dajmo odlu\u010dnosti za obra\u0107enje i apostolat, da se bli\u017ee poistovjetimo s Kristom i da se u potpunosti posvetimo du\u0161ama. Zamolimo Gospodina da nam podijeli spasonosnu mo\u0107 njegove Muke i Smrti. Razmotrimo prizor koji nam je pred o\u010dima.<\/strong> Ljudi oko nas o\u010dekuju od nas kr\u0161\u0107ana da im pomognemo otkriti \u010duda susreta s Bogom.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj Sveti tjedan \u2013 i svaki dan nakon njega \u2013 mora ozna\u010diti kvalitativni skok za nas, na\u010din da zamolimo Gospodina da zauzme puno mjesto u na\u0161im \u017eivotima. Moramo podijeliti s \u0161to vi\u0161e ljudi mogu\u0107e novi \u017eivot koji nam je Isus Krist osigurao otkupljenjem.<\/p>\n\n\n\n

Obratimo se Svetoj Mariji: Gospojo osamljenosti, Majko Bo\u017eja i na\u0161a Majko, pomozi nam da razumijemo \u2013 kako pi\u0161e sveti Josemar\u00eda \u2013 da Moramo u\u010diniti \u017eivot i smrt Kristovu svojim.<\/strong>. Umrijeti kroz umrtvljivanje i pokoru, da Krist mo\u017ee \u017eivjeti u nama kroz Ljubav. A zatim slijediti Kristove stope, sa \u017eeljom da suraspolo\u017eimo sve du\u0161e. Polo\u017eiti svoj \u017eivot za druge. Samo na taj na\u010din \u017eivimo \u017eivot Isusa Krista i postajemo jedno s Njim.<\/p>\n\n\n\n

Uskrsna bdijenja<\/h2>\n\n\n\n

Uskrsna bdijenja, koja se odr\u017eavaju u no\u0107i Velike subote, najva\u017enija je od svih proslava Tjedna muke, jer obilje\u017eava uskrsnu\u0107e Isusa Krista. Prelazak iz tame u svjetlo simboliziran je raznim elementima: vatrom, svije\u0107om, vodom, tamjanom, glazbom i zvonima. Svjetlo svije\u0107e simbol je Krista, svjetla svijeta, koje svijetli i ispunjava sve.<\/strong> Oganj je Duh Sveti, koji je Krist zapalio u srcima vjernika.<\/p>\n\n\n\n

Voda ozna\u010dava prijelaz u novi \u017eivot u Kristu, izvoru \u017eivota. Uskrsno Aleluja je himna hodo\u010da\u0161\u0107a prema nebeskom Jeruzalemu. Hljeb i vino Euharistije su jamstvo nebeske gozbe. Dok sudjelujemo u Uskrsnoj bdijenju, prepoznajemo da je ovo novo doba, otvoreno za kona\u010dno \u201cdanas\u201d slavnog Krista. Ovo je novi dan koji je Gospodin u\u010dinio, dan 'koji ne poznaje zalazak' (Rimski misal, uskr\u0161nja bdijenja, uskr\u0161nja proklamacija<\/a>).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Uskrsna nedjelja<\/h2>\n\n\n\n
\n

\u201cUskrsno vrijeme je vrijeme radosti \u2013 radosti koja nije ograni\u010dena na to razdoblje liturgijske godine, nego koja u svakom trenutku prebiva u srcu kr\u0161\u0107anina. Jer Krist \u017eivi: Krist nije lik iz pro\u0161losti, koji je postojao u jedno vrijeme, a zatim od\u0161ao, ostaviv\u0161i nam prekrasno sje\u0107anje i uzor.\u201d Kako obilje\u017eiti Sveto tjedno, Sv. Josemar\u00eda, Homilija: 'Krist prisutan u kr\u0161\u0107anima'.<\/strong><\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Ovo je najva\u017eniji i najveseliji dan za katolike: Isus je pobijedio smrt i dao nam je \u017eivot. Krist nam nudi priliku da budemo spa\u0161eni, da u\u0111emo u Raj i \u017eivimo u Bo\u017ejoj prisutnosti. Uskrs ozna\u010dava prijelaz iz smrti u \u017eivot. Uskrsna nedjelja ozna\u010dava kraj Uskr\u0161njeg trodnevlja i Velikog tjedna te zapo\u010dinje 50-dnevno liturgijsko razdoblje poznato kao Uskr\u0161nje vrijeme, koje zavr\u0161ava na nedjelju Petrovdan<\/a><\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Kad je subota pro\u0161la, Marija Magdalena, Marija, majka Jakova, i Saloma kupile su mirise da odu i pomazu Isusovo tijelo.<\/strong> Vrlo rano ujutro, prvog dana u tjednu, u zoru, oti\u0161le su do groba. Tako Sveti Marko zapo\u010dinje svoj prikaz onoga \u0161to se dogodilo tog ranog jutra prije dvije tisu\u0107e godina, na prvi kr\u0161\u0107anski Uskrs. Isus je bio polo\u017een na po\u010dinak.<\/p>\n\n\n\n

U o\u010dima ljudi njegov je \u017eivot i njegova poruka zavr\u0161ili u najdubljem neuspjehu. Njegovi u\u010denici, zbunjeni i upla\u0161eni, razi\u0161li su se. Upravo su \u017eene koje su do\u0161le da obave \u010din pobo\u017enosti pitale jedna drugu: 'Tko \u0107e nam odvaliti kamen sa ulaza u grob?'  \u201cMe\u0111utim, kako isti\u010de sveti Josemar\u00eda Escriv\u00e1, one nastavljaju dalje\u2026 Kako se ti i ja dr\u017eimo kad je rije\u010d o posustajanju? Posjedujemo li tu svetu odlu\u010dnost ili moramo priznati da se osje\u0107amo posramljeno kad promatramo odlu\u010dnost, neustra\u0161ivost i odva\u017enost tih \u017eena?\u201d<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Ispunjavanje Bo\u017eje volje, ostajanje vjernima Kristovom zakonu i dosljedno \u017eivljenje na\u0161e vjere ponekad se mo\u017ee \u010diniti vrlo te\u0161kim. Pojavljuju se prepreke koje se \u010dine nepremostivima. Me\u0111utim, to nije slu\u010daj. Bog uvijek pobje\u0111uje. Epska pri\u010da o Isusu iz Nazareta ne zavr\u0161ava njegovom sramotnom smr\u0107u na kri\u017eu.<\/strong> Posljednja rije\u010d je o slavnom Uskrsnu\u0107u. A mi kr\u0161\u0107ani, kroz Kr\u0161tenje, umrli smo i uskrsnuli s Kristom: mrtvi za grijeh, a \u017eivi za Boga.<\/p>\n\n\n\n

\u00abO Kristu\u00bb, ka\u017eemo sa Svetim Ocem Ivanom Pavlom II., \"kako bismo mogli ne zahvaliti Vam za neizrecivi dar koji nam ve\u010deras darujete!\" Misterij tvoje smrti i uskrsnu\u0107a pro\u017eima kr\u0161\u0107ansku vodu koja prima starog, tjelesnog \u010dovjeka i \u010dini ga \u010distim kroz tu istu bo\u017eansku mladost.\u00bb<\/em> (Homilija, 15. travnja 2001.).<\/p>\n\n\n\n

Danas Crkva, ispunjena rado\u0161\u0107u, uzvikuje: ovo je dan \u0161to ga je Gospodin u\u010dinio; radujmo se i veselimo se u njemu!\u00a0 Vik jeba radosti koji \u0107e trajati pedeset dana, tijekom uskrsnog razdoblja, odjekuju\u0107i rije\u010dima svetog Pavla: 'Po\u0161to ste uskrsnuli s Kristom, tra\u017eite ono \u0161to je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu. Svoja srca usmjerite na ono \u0161to je gore, a ne na ono \u0161to je na zemlji; jer umrli ste i \u017eivot vam je skriven s Kristom u Bogu.<\/p>\n\n\n\n

Razumno je misliti \u2013 a to je stav Crkvene Tradicije \u2013 da se Isus Krist, uskrsnuv\u0161i od mrtvih, najprije ukazao svojoj Presvetoj Majci. \u010cinjenica da se ona ne pojavljuje u evan\u0111eoskim pripovijestima uz ostale \u017eene jest \u2013 kako isti\u010de Ivan Pavao II. \u2013 pokazatelj da je Gospa ve\u0107 susrela Isusa.<\/strong> \u00abOvaj zaklju\u010dak bi tako\u0111er bio potvr\u0111en\u00bb, dodaje Papa, \"\u010dinjenicom da su prvi svjedoci Uskrsnu\u0107a, prema Isusovom vlastitom izboru, bile \u017eene, koje su ostale vjerne pod kri\u017eem i stoga postojanije u svojoj vjeri.\"<\/em> (Saslu\u0161anje, 21. svibnja 1997.).<\/p>\n\n\n\n

Samo je Marija sa\u010duvala svoju vjeru nepokolebljivom tijekom gorkih sati Muke; stoga je sasvim prirodno da joj se Gospodin prvi ukazao. Uvijek moramo ostati bliski Djevici Mariji, ali jo\u0161 vi\u0161e tijekom uskrsnog razdoblja.<\/strong>, i u\u010diti od Nje. Kako je nestrpljivo i\u0161\u010dekivala Uskrsnu\u0107e! Znala je da je Isus do\u0161ao spasiti svijet i da je stoga morao patiti i umrijeti; ali je tako\u0111er znala da ne mo\u017ee ostati podlo\u017ean smrti, jer On je \u017divot.<\/p>\n\n\n\n

Dobar na\u010din da do\u017eivite Uskrs jest truditi se pomo\u0107i drugima da sudjeluju u Kristovom \u017eivotu.<\/strong>, vjerno ispunjavaju\u0107i novu zapovijed ljubavi koju nam je Gospodin dao na pragu svoje Muke: 'Po tome \u0107e svi znati da ste moji u\u010denici, ako budete imali ljubavi jedni prema drugima.' Uskrsli Krist to sada ponavlja svakome od nas. Govori nam: ljubite jedni druge istinski; nastojte svakoga dana slu\u017eiti drugima; obratite pozornost na najsitnije detalje kako biste \u017eivot u\u010dinili ugodnim onima koji \u017eive uz vas.<\/p>\n\n\n\n

Ali vratimo se na Isusov susret sa svojom Najsvetijom Majkom. Kako je Djevica morala biti odu\u0161evljena, gledaju\u0107i tu Najsvetiju Ljudskost \u2013 meso od njezina mesa i \u017eivot od njezina \u017eivota \u2013 u potpunosti proslavljenu!<\/strong> Zamolimo ga da nas nau\u010di prinositi \u017ertve za druge, a da pritom ne privla\u010dimo pa\u017enju, pa \u010dak ni ne o\u010dekujemo zahvalu: neka \u017eudimo za neprimije\u0107eno\u0161\u0107u, kako bismo posjedovali Bo\u017eji \u017eivot i dijelili ga s drugima.<\/p>\n\n\n\n

Danas vam nudimo Reginu Caeli, tradicionalni uskrsni pozdrav. Raduj se, Kraljice neba, alelujah. \/ Za Onoga koga si bila dostojna nositi u svojem krilu, alelujah. \/ Ustao je, kako je bilo predskazano, alleluia. \/ Moli se Bogu za nas, alleluia. \/ Raduj se i veseli se, Djevice Marijo, alleluia. \/ Jer je Gospodin doista uskrsnuo, alleluia.<\/em> Kako bismo trebali promatrati Sveti tjedan? Zamolimo Boga da nas ovaj tjedan koji je pred nama ispuni obnovljenom nadom i nepokolebljivom vjerom.<\/p>\n\n\n\n

Neka nas to pretvori u Bo\u017eje glasnike, da bismo i ove godine ponovno objavili da se Krist, Bo\u017eji Otkupitelj, iz ljubavi predaje za svoj narod na kri\u017eu.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sveta sedmica je najva\u017enije liturgijsko razdoblje u godini. Ponovno pro\u017eivljavamo odlu\u010duju\u0107e trenutke na\u0161eg otkupljenja. Od Cvjetnice do Kri\u017ea i Uskrsnu\u0107a, Crkva nas vodi kako da proslavimo Sveta sedmica.<\/p>","protected":false},"author":4,"featured_media":183971,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[13],"tags":[120,121,6],"class_list":["post-182696","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blog","tag-sacerdote","tag-seminarista","tag-vida-cristiana"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/182696","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=182696"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/182696\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/183971"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=182696"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=182696"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/fundacioncarf.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=182696"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}