\u00abPobjegao sam iz domovine na brodu... Sad sam se vratio kao biskup.\u00bb<\/strong><\/p>\n\n\n\nDanas pri\u010damo pri\u010du o nekome tko je sve to do\u017eivio iz prve ruke. Jedan od onih dje\u010daka koje smo vidjeli na brodovima na televiziji sada je biskup. Njegovo ime je monsignor Arjan Dodaj, ro\u0111en u La\u00e7-Kurbinu, na obali Albanije, koji je u Italiju stigao kao imigrant u dobi od 16 godina, nakon \u0161to je brodom pre\u0161ao Jadransko more.<\/p>\n\n\n\n
Pobjegao je iz svoje zemlje jedne tople, zvjezdane rujanske no\u0107i 1993. godine, tra\u017ee\u0107i bolju budu\u0107nost i na\u010din da pomogne svojoj obitelji koja je \u017eivjela u siroma\u0161tvu. Danas je metropolit Tirane i Dra\u010da u svojoj rodnoj zemlji.<\/p>\n\n\n\n
Dok je radio kao zavariva\u010d i vrtlar vi\u0161e od deset sati dnevno, upoznao je zajednicu Sinova Kri\u017ea, \u010diji \u010dlanovi studiraju na Papinskom sveu\u010dili\u0161tu Svetog Kri\u017ea zahvaljuju\u0107i potpori koju dobivaju od Zaklade CARF - Zaklade Rimskog akademskog centra. Tamo je ponovno otkrio kr\u0161\u0107ansku vjeru, koja je u njegovoj zemlji bila zabranjena tijekom komunisti\u010dkog re\u017eima, iako je ostala u njegovom srcu kao daleka uspomena, zahvaljuju\u0107i pjesmama koje mu je baka \u0161aptala na uho.<\/p>\n\n\n\n
\u2014 Hvala vam, monsignore Dodaj. \u010cast mi je \u0161to vas mogu intervjuirati za na\u0161e \u010ditatelje koji govore \u0161panjolski. Kao Talijana, va\u0161a me pri\u010da jako osobno dira.<\/p>\n\n\n\n
Hvala vam, zadovoljstvo mi je, jer za mene, kao i za mnoge Albance koji su poznavali Italiju preko talijanske televizije koju smo mogli gledati u na\u0161oj zemlji, postojala je samo jedna \u017eelja: oti\u0107i u Italiju.<\/p>\n\n\n\n
Skromna i jednostavna obitelj<\/strong><\/p>\n\n\n\n\u2014 Ono \u0161to me se najvi\u0161e dojmilo u njezinoj pri\u010di bila je ta vjera koja ostaje skrivena, odnosno posijana i zakopana u srcu, a da to \u010dovjek i ne shva\u0107a, a koja onda procvjeta mnogo godina kasnije\u2026<\/p>\n\n\n\n
Da, i sve je to zahvaljuju\u0107i mojoj obitelji, vrlo skromnoj i jednostavnoj obitelji, podrijetlom iz sjeverne Albanije. Ro\u0111en sam u La\u00e7u, gradu poznatom posebno po sveti\u0161tu koje jako vole svi Albanci, posve\u0107enom svetom Antunu i smje\u0161tenom na planini iza mog grada.<\/p>\n\n\n\n
Ovo sveti\u0161te je mjesto koje me prati kroz cijeli \u017eivot. Zapravo, kad sam bio dijete, \u0161kola koju sam poha\u0111ao bila je u podno\u017eju planine. Odmah uz nju protezala se staza kojom su, posebno utorkom, blizu blagdana sveca, a i na drugim proslavama za koje tada nisam bio svjestan, mnogi ljudi hodali kako bi se povjerili zagovoru svetog Antuna.<\/p>\n\n\n\n
Komunisti\u010dka zemlja<\/strong><\/p>\n\n\n\n\u2014 I to unato\u010d \u017eivotu u komunisti\u010dkoj zemlji\u2026<\/p>\n\n\n\n
Da, unato\u010d strogim zabranama komunisti\u010dkog sustava u zemlji koja se, zapravo, Ustavom proglasila ateisti\u010dkom.<\/p>\n\n\n\n
Moja je obitelj bila skromna: otac je radio u tvornici, a majka na gradili\u0161tu. Osim mene, tu su bile i moje dvije sestre. Odrasle smo zajedno u jednostavnom i dobrotvornom okru\u017eenju, s puno ljubavi i sna\u017enim osje\u0107ajem pripadnosti tom velikom daru koji je obitelj.<\/p>\n\n\n\n
Moji baka i djed s maj\u010dine strane \u017eivjeli su u selu blizu La\u00e7a, i imao sam vi\u0161e prilika da ih upoznam jer nisu bili daleko. Tamo sam, na neki na\u010din, imao svoj prvi susret s religijskom dimenzijom, koju su \u017eivjeli s velikom diskrecijom, ali istovremeno i s dubokim osje\u0107ajem Bo\u017ejeg postojanja. \u010cak i ako nesvjesno, usu\u0111ujem se re\u0107i da sam upravo vidjev\u0161i svoje bake i djedove prvi put mogao iskusiti vjeru.<\/p>\n\n\n\n
Svakog dana moja bi baka stajala ispred gra\u0111evine ispred ku\u0107e, za koju nisam znao da je seoska crkva. Stajala bi tamo, uspravno, s krunicom u ruci i molila se. Moj djed, s druge strane, uvijek je zapo\u010dinjao dan s krunicom, a tek onda je radio i\u0161ta drugo.<\/p>\n\n\n\n
Te su mi prakse bile nepoznate, a ipak su na tako pristupa\u010dan na\u010din prenosile ne\u0161to od njihove vjere, onoga u \u0161to su vjerovali: prisutnost Boga, nevidljivog, ali njima vidljivog u njihovim srcima.<\/p>\n\n\n\nBijeg iz Albanije<\/strong><\/p>\n\n\n\n\u2014 Devedesetih je odlu\u010dio pobje\u0107i u Italiju. Za\u0161to?<\/p>\n\n\n\n
U to vrijeme, po\u010deli smo izlaziti iza \u017deljezne zavjese koja je okru\u017eivala na\u0161u zemlju. Pojavio se pluralizam, a s njim i mogu\u0107nost demokracije. Mnogi Albanci poku\u0161ali su prona\u0107i bolju budu\u0107nost na Zapadu.<\/p>\n\n\n\n
Osobno sam nekoliko puta poku\u0161ao pobje\u0107i, posebno u Italiju. Prvi poku\u0161aj bio je 8. kolovoza 1991., nakon prvog masovnog egzodusa kojeg se mnogi Talijani i Albanci sje\u0107aju: onog u o\u017eujku, kada sam imao \u010detrnaest godina.<\/p>\n\n\n\n
Tom prilikom dogodio se incident sa poznatim brodom Vlora, koji je prevozio oko 20 000 ljudi. Brod koji sam odlu\u010dio povesti s mnogima drugima do\u017eivio je kvar i, usu\u0111ujem se re\u0107i, nekim sretnim slu\u010dajem, nikada nije ni napustio zemlju. Shvatio sam da \u0107e to biti putovanje puno patnje, siroma\u0161tva i te\u0161ko\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Nakon toga, poduzeo sam jo\u0161 nekoliko poku\u0161aja da prona\u0111em bolju budu\u0107nost na Zapadu, kao i mnogi prijatelji mojih godina i brojni odrasli i obitelji.<\/p>\n\n\n\n
Nisam tra\u017eila samo budu\u0107nost za sebe. Pokretala me i \u017eelja da uzdr\u017eavam svoju obitelj: sestre i roditelje, koji su toliko patili od ekstremnog siroma\u0161tva i progona tijekom komunisti\u010dke diktature.<\/p>\n\n\n\n
Drugi bijeg<\/strong><\/p>\n\n\n\n\u2014 I napokon se ukazala prilika\u2026<\/p>\n\n\n\n
Da. 1993. godine, putem tajnih organizacija. Bila je no\u0107 s 15. na 16. rujna 1993. Tada sam imao 16 godina.<\/p>\n\n\n\n
Svakako, u mladosti nisam bio svjestan avanture u koju se upu\u0161tam jer, kao \u0161to sam ve\u0107 rekao, imao sam samo jednu \u017eelju: oti\u0107i u Italiju. Mi Albanci poznavali smo Italiju samo kroz ono \u0161to smo vidjeli na talijanskim televizijskim kanalima.<\/p>\n\n\n\n
Putovanje je zapo\u010delo u laguni u mom gradu, Patoku, gdje je pristao brod iz ju\u017ene Italije. Bilo nas je ukupno \u010detrdeset, a platili smo znatnu svotu novca, ne\u0161to \u0161to je za nas bilo gotovo nemogu\u0107e.<\/p>\n\n\n\n
Zbog toga sam bio u dugovima, ali, kako bismo mogli oti\u0107i, svaki od nas je ve\u0107 platio milijun i \u0161esto tisu\u0107a lira, \u0161to je otprilike ekvivalentno 850 eura, \u0161to je u to vrijeme bila znatna svota, a posebno u zemlji poput na\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Ostavio sam dio svog srca<\/strong><\/p>\n\n\n\nVrlo se dobro sje\u0107am te no\u0107i 15. rujna: prekrasnog zvjezdanog neba i mirnog mora. Dok smo se udaljavali od obale, gledao sam kako se svjetla mog grada gase. Nekako sam osjetio kako mi se komadi\u0107 srca polako otkida.<\/p>\n\n\n\n
Stigli smo u Carovigno, u Apuliji. Tamo su nas pokupili i odveli u ru\u0161evnu ku\u0107u usred maslinika. Sljede\u0107eg jutra, zajedno s jo\u0161 nekim ljudima, vlakom sam oti\u0161ao za Bari, a istog poslijepodneva nastavio za Torino. U Pijemontu su nas \u010dekali drugi prijatelji koji \u0107e nam pomo\u0107i da se prilagodimo talijanskom \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n
Radim kao zavariva\u010d<\/strong><\/p>\n\n\n\n\u2014 Ne mogu ni zamisliti koliko je to te\u0161ko moralo biti\u2026<\/p>\n\n\n\n
Naravno, a jo\u0161 te\u017ee zbog hitnosti otplate duga koji je napravio u Albaniji.<\/p>\n\n\n\n
Kad sam stigao u Italiju, hvala Bogu, imao sam neke sunarodnjake koji su mi pomagali i podr\u017eavali me tijekom prvih nekoliko mjeseci. Nakon Torina oti\u0161ao sam u Milano, gdje sam poku\u0161avao na sve mogu\u0107e na\u010dine prona\u0107i posao. Lutao sam od mjesta do mjesta i kad god bih vidio dizalicu, i\u0161ao bih na gradili\u0161te poku\u0161ati prona\u0107i posao. Ako bih vidio restoran, poku\u0161ao bih se zaposliti kao pera\u010d posu\u0111a. Ali na\u017ealost, nije bilo lako.<\/p>\n\n\n\n
Kasnije su mi neki prijatelji rekli da postoji mogu\u0107nost pronalaska posla u Cuneu, u Pijemontu. Pa sam oti\u0161ao tamo.<\/p>\n\n\n\n
Nastanio sam se u tom gradu i odmah prona\u0161ao pomo\u0107 u skloni\u0161tu koje je osnovao Franco Mondino: Casa Ristoro e Pace. Po\u010deo sam raditi kao zavariva\u010d, a zatim sam pre\u0161ao u gra\u0111evinarstvo.<\/p>\n\n\n\n
Moje prvo razdoblje u Italiji bilo je puno pote\u0161ko\u0107a, posebno zbog odvojenosti od obitelji i prilagodbe potpuno novoj stvarnosti. Ali kasnije sam, milo\u0161\u0107u Gospodinovom, sve vi\u0161e shva\u0107ao i cijenio to iscrpljuju\u0107e vrijeme.<\/p>\n\n\n\nDon Arjan s papom Franjom.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\nSusret s Bratstvom Sinova Kri\u017ea<\/h3>\n\n\n\n \u2014Do susreta s Bratstvom Sinova Kri\u017ea i s kr\u0161\u0107anskom vjerom\u2026<\/p>\n\n\n\n
Moj susret s Bratstvom Sinova Kri\u017ea, sve\u0107eni\u010dkom granom Marijine ku\u0107e, dogodio se 1993. godine, upravo u Cuneu.<\/p>\n\n\n\n
Tamo sam upoznao sve\u0107enika, oca Massima Allisiardija, koji je bio uklju\u010den u \u017eivot zajednice. Na njegov poziv po\u010deo sam poha\u0111ati njegovu molitvenu skupinu i sve vi\u0161e sam se zbli\u017eavao s osniva\u010dima Marijine ku\u0107e: Don Giacomom Martinellijem i Nicolettom Reschini.<\/p>\n\n\n\n
Preko njih sam saznao za izvanredni doga\u0111aj Me\u0111ugorja, gdje se, prema predaji i iskustvu vjernika, Djevica Marija ukazuje ve\u0107 desetlje\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n
U kontekstu potpunog ateizma u kojem sam odrastao, bilo je izvanredno prvo saznati da Bog postoji i da se ukazuje Djevica Marija; zatim to iskusiti u\u017eivo. Sve je to za mene bio po\u010detak potpuno novog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n
Tako sam, nakon godinu dana razlu\u010divanja, kateheze i duhovnog \u017eivota, primio sakrament kr\u0161tenja. U tom trenutku, u meni se rodila i postajala sve jasnija \u017eelja za potpunim posve\u0107enjem Gospodinu u sve\u0107eni\u010dkom \u017eivotu, zajedno s drugim mladi\u0107ima u zajednici.<\/p>\n\n\n\n
Dar za struku<\/h2>\n\n\n\n \u2014Radikalna promjena u njegovom \u017eivotu\u2026<\/p>\n\n\n\n
Naravno! Morao sam trenirati i u\u010diti. Moje u\u010denje bilo je posljedica tog putovanja i pronicljivosti mojih nadre\u0111enih.<\/p>\n\n\n\n
Nakon tri godine kao vanjski \u010dlan zajednice Ku\u0107a Marijina, izme\u0111u 1994. i 1997., kona\u010dno sam primljen i zapo\u010deo studij filozofije i teologije.<\/p>\n\n\n\n
Svakako, unutar sve\u0107eni\u010dke formacije, ovi studiji su od temeljne va\u017enosti, iako nisu jedini odlu\u010duju\u0107i faktor. Za mene je odlu\u010duju\u0107i element bio moj susret s Crkvom kroz onu malu stvarnost u koju me je Bo\u017eja providnost smjestila: karizmatsko iskustvo koje mi je Gospodin darovao u Ku\u0107i Marijinoj i u Bratstvu Sinova Kri\u017ea, prepoznatom kao dru\u0161tvo apostolskog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n
Vjerujem da ta formacija i obra\u0107enje nisu samo rezultat onoga kako su se stvari dogodile, ve\u0107 konkretna i svakodnevna potreba. Svatko od nas mora razvijati i \u017eivjeti svoj dar poziva unutar stabilnog konteksta razlu\u010divanja te crkvenog i zajedni\u010dkog iskustva.<\/p>\n\n\n\n
Gospodinov poziv je svakodnevni, kao i na\u0161 odgovor, koji je uvijek utjelovljen u konkretnom licu Crkve.<\/p>\n\n\n\n
Za sve\u0107enika me je zaredio papa Ivan Pavao II. 11. svibnja 2003. u bazilici sv. Petra.<\/p>\n\n\n\n
U slu\u017ebi Gospodinu<\/strong><\/p>\n\n\n\n\u2014 A sada ste prvi biskup bratstva \u2014 velika odgovornost!<\/p>\n\n\n\n
Iskreno, u Bratstvu se osje\u0107am kao jedan od Gospodinove bra\u0107e, kao i svi ostali; zapravo, najnedostojniji.<\/p>\n\n\n\n
Za mene, biti biskup nije krajnja to\u010dka, ve\u0107 poziv na jo\u0161 ve\u0107u budnost, na jo\u0161 ve\u0107e slu\u017eenje i na sve ponizniji odgovor. Osje\u0107am ve\u0107u potrebu za molitvama svoje bra\u0107e i svoje zajednice, jer sve \u0161to mi je Gospodin dao kroz ovu karizmu mo\u017ee obogatiti i slu\u017eiti njegovoj Crkvi.<\/p>\n\n\n\n
Stoga nisam nimalo odvojen od povijesti koja me oblikovala.<\/p>\n\n\n\n
Naprotiv, moram sve vi\u0161e crpiti iz tog \u017eivotnog izvora kako bih slu\u017eio gdje god me Gospodin pozvao. Stoga se osje\u0107am pozvanim doprinijeti darovima koje mi je Gospodin udijelio i prenijeti ono \u0161to On govori Crkvi preko svoje Majke, Pape, i svog U\u010diteljstva, uvijek s apsolutnim po\u0161tovanjem identiteta ove posebne Crkve u Tirani-Dra\u010du.<\/p>\n\n\n\n
Odanost Crkvi<\/strong><\/p>\n\n\n\nBratstvo Sinova Kri\u017ea nedavno je dobilo slu\u017ebeno priznanje: \u0161to to\u010dno treba raditi?<\/p>\n\n\n\n
Na\u0161e Bratstvo Sinova Kri\u017ea, poput zajednice Marijine ku\u0107e, vrlo je mlada crkvena stvarnost. Njezini se plodovi postupno otkrivaju, posebno kroz vjernost Crkvi.<\/p>\n\n\n\n
Kao \u0161to nema ploda bez stabla, tako i svaki dar postaje zadatak slu\u017eenja Crkvi, prema specifi\u010dnom planu koji je Gospodin stvorio. To se odnosi i na na\u0161u stvarnost.<\/p>\n\n\n\n
Istaknuti citat<\/strong><\/p>\n\n\n\n\u00abZa mene, biti biskup nije krajnja to\u010dka, ve\u0107 poziv na budnost, na jo\u0161 ve\u0107e slu\u017eenje i na sve ponizniji odgovor. Osje\u0107am ve\u0107u potrebu za podr\u0161kom molitvi moje bra\u0107e i moje zajednice.\u00bb.<\/p>\n\n\n\n
Naslov:<\/strong> Monsinjor Arjan Dodaj.<\/p>\n\n\n\nIzazovi Crkve u Albaniji<\/strong><\/p>\n\n\n\n\u2014 S kojim se izazovima suo\u010dava Crkva u Albaniji?<\/p>\n\n\n\n
To su iste to\u010dke koje je papa Franjo predstavio biskupima Crkve diljem svijeta. Posebno, poziv na \u017eivot istinske sinodalnosti, odnosno zajedni\u010dkog putovanja Bo\u017ejeg naroda.<\/p>\n\n\n\n
No iako je poziv upu\u0107en cijeloj Crkvi, svaka pojedina\u010dna stvarnost pozvana je da ga u\u010dini u\u010dinkovitim, uzimaju\u0107i u obzir vlastite karakteristike. Vjerujem da na\u0161a Albanska Crkva nosi specifi\u010dnost mu\u010deni\u0161tva. Moramo cijeniti to mu\u010deni\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n
Albanska Crkva jo\u0161 nije u potpunosti izrazila ono \u0161to Tertulijan ka\u017ee: Sanguis martyrum, semen christianorum<\/em> \u2014krv mu\u010denika je sjeme kr\u0161\u0107ana\u2014.<\/p>\n\n\n\nJo\u0161 uvijek ima mnogo bra\u0107e i sestara koji se nadaju postati kr\u0161\u0107anima milo\u0161\u0107u na\u0161ih mu\u010denika. Mi, sa sve ve\u0107om svije\u0161\u0107u, pozvani smo u\u010diniti njihovu \u017ertvu vidljivom.<\/p>\n\n\n\n
Jo\u0161 jedna jedinstvena zna\u010dajka na\u0161e Crkve jest da je istovremeno i drevna i nova. Drevna je jer je apostolska Crkva. Prvi biskup na\u0161e biskupije u Dra\u010du bio je sveti Cezarije, biskup mu\u010denik koji je, prema predaji, bio jedan od sedamdeset i dva Gospodinova u\u010denika.<\/p>\n\n\n\n
To je tako\u0111er Crkva koju je evangelizirao sam sveti Pavao, kako on potvr\u0111uje u poslanici Rimljanima: \u00abOd Jeruzalema sve do Ilirije navijestio sam evan\u0111elje Kristovo\u00bb (Rim 15,19).<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, to je ujedno i nova Crkva jer, nakon pet stolje\u0107a osmanske okupacije i pedeset godina dramati\u010dnog mu\u010denja, progona i uni\u0161tenja od strane komunizma, ponovno prihva\u0107a poruku Evan\u0111elja.<\/p>\n\n\n\n
To je Crkva koja treba sve vi\u0161e i vi\u0161e njegovati Gospodinovu poruku, s dobrotom, strpljenjem i ljubavlju, posebno me\u0111u mnogim mladima koji tra\u017ee Krista i njegovu ljubav.<\/p>\n\n\n\n
Odnos s Pravoslavnom crkvom i islamom<\/strong><\/p>\n\n\n\n\u2014 I to je tako\u0111er vrlo slo\u017eena stvarnost, ako uzmemo u obzir vrlo sna\u017enu prisutnost Pravoslavne crkve i islama u zemlji\u2026<\/p>\n\n\n\n
Da, i moramo imati na umu da u na\u0161oj nadbiskupiji ima mnogo ljudi koji zapo\u010dinju put katekumenata i pristupaju Katoli\u010dkoj Crkvi, postaju\u0107i djeca Bo\u017eja po kr\u0161tenju.<\/p>\n\n\n\n
Ovdje u Albaniji odnos s islamom i Pravoslavnom crkvom je vrlo poseban, ako ne i jedinstven. Sam papa Franjo predstavio ga je svijetu kao primjer bratske suradnje.<\/p>\n\n\n\n
Jasno je da je to dar koji nikada ne mo\u017eemo uzimati zdravo za gotovo, ve\u0107 ga moramo svakodnevno njegovati, njegovati i podr\u017eavati.<\/p>\n\n\n\n
Upravo zato se \u010desto sastajemo s raznim vjerskim vo\u0111ama u razli\u010ditim odborima kako bismo predstavili vrijedne inicijative u podru\u010djima kulture, obrazovanja, \u017eena, imigracije i dobrotvornih aktivnosti.<\/p>\n\n\n\n
Ove inicijative nastoje promicati u dru\u0161tvu, u institucijama i, prije svega, u srcima ljudi, onu potrebu za jedinstvom i zajedni\u0161tvom koju samo duh vjernika mo\u017ee u\u010diniti vidljivom (usp. Dj 4,32).<\/p>\n\n\n\n
Rje\u0161avanje situacije migranata<\/strong><\/p>\n\n\n\n\u2014 I sami ste bili migrant, a danas je ovo pitanje relevantnije i bolnije nego ikad: s jedne strane, tragedija gubitka desetaka tisu\u0107a \u017eivota svake godine u Sredozemlju; s druge strane, strah od gubitka identiteta, vjere te ekonomske i socijalne sigurnosti prevelikim otvaranjem prema tolikim ljudima u potrebi. Kako mislite da se sve to mo\u017ee rije\u0161iti?<\/p>\n\n\n\n
Vjerujem da na ovo pitanje ne postoji jasan i definitivan odgovor, jer uvijek imamo posla sa stvarnim ljudima, s pri\u010dom koja je ponekad obilje\u017eena ranama, patnjom i boli, ali i velikom nadom.<\/p>\n\n\n\n
Pozvani smo odgovoriti na stvarne \u017eelje koje ljudsko srce krije, a da nikada ne izgubimo iz vida odgovornost da gajimo te iste nade u zemljama doma\u0107inima.<\/p>\n\n\n\n
Naravno, to ne zna\u010di brisanje kulture zemlje doma\u0107ina. Ne nudite bolju dobrodo\u0161licu gubitkom vlastitog identiteta. Ako ne znamo tko smo, ne mo\u017eemo znati koga do\u010dekujemo.<\/p>\n\n\n\n
Stoga je potrebno ponovno otkriti ljepotu i bogatstvo koje proizlazi iz susreta me\u0111u kulturama, kao i obranu vlastitog identiteta. Samo na taj na\u010din do\u0107i \u0107e do istinskog oboga\u0107ivanja, koje vodi do komplementarnosti. Ina\u010de riskiramo \u017eivjeti u dru\u0161tvu koje samo nastoji normalizirati sve i svakoga.<\/p>\n\n\n\n
Na kraju, mogu re\u0107i da odgovor le\u017ei u ljubavi i slu\u017eenju koji izviru iz vjere naroda koji, poput Italije, zna istovremeno biti gostoljubiv i velikodu\u0161an; naroda koji prepoznaje svoj identitet u svojim povijesnim korijenima, u umjetnosti i kulturi i u mnogim drugim stvarima, ali, prije svega, u korijenima katoli\u010dke kr\u0161\u0107anske vjere.<\/p>\n\n\n\n
Na Papinskom sveu\u010dili\u0161tu Svetog Kri\u017ea<\/strong><\/p>\n\n\n\n\u2014 Na Papinskom sveu\u010dili\u0161tu Svetog Kri\u017ea imamo mali svijet oblikovan svime \u0161to ste spomenuli. Tako\u0111er imamo zadovoljstvo \u0161to Bratstvo Sinova Kri\u017ea, va\u0161a obitelj podrijetla u vjeri, kao i mnoge druge stvarnosti univerzalne Crkve, ima priliku primiti odgovaraju\u0107u formaciju kako bi se suo\u010dilo sa svim tim izazovima na globalnoj razini.<\/p>\n\n\n\n
Vrlo sam zahvalan Gospodinu za sve one stvarnosti koje, poput Papinskog sveu\u010dili\u0161ta Svetog Kri\u017ea, proizlaze iz proro\u010dkog djela koje je sveti Josemar\u00eda Escriv\u00e1 mogao ponuditi Crkvi preko prelature Opusa Dei.<\/p>\n\n\n\n
Zajedno molimo za milost da u Crkvi i gdje god se nalazimo uvijek nosimo onu milost koju je Gospodin posijao u srca svetaca.<\/p>\n\n\n\n
I mi, ba\u0161tine\u0107i te darove njihove samo\u017ertve i njihova odgovora, mo\u017eemo sudjelovati u proro\u010dkom znaku koji su oni mogli objaviti. Tako zajedno mo\u017eemo postati sjeme proro\u0161tva i nade za sve one koje susre\u0107emo.<\/p>\n\n\n\n
Hvala.<\/p>\n\n\n\n
Puno vam hvala, monsinjore.<\/p>\n\n\n\n
Gerardo Ferrara<\/strong>, ima diplomu iz povijesti i politi\u010dkih znanosti, sa specijalizacijom za Bliski istok, i slu\u017ebenik je za studentska pitanja na Papinskom sveu\u010dili\u0161tu Svetog Kri\u017ea u Rimu.
![\"Don](\"https:\/\/fundacioncarf.org\/wp-content\/uploads\/2026\/11\/Mons.-Arjan-Dodaj.webp\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"Don](\"https:\/\/fundacioncarf.org\/wp-content\/uploads\/2026\/11\/Don-Arjan-con-el-Papa-Francisco.webp\")